koliko nas doji dupliće?

bravo! malo ti i zavidim...

Ma, zapravo sam planirala prestati dojiti kad sam počela raditi. I to mi je tokom dana uspijeval, jer se uspavljivao na siki, onda me više nije bilo i odvikao se od toga. Ali bi se obično oko 1 u noći probudio i tražio siku koju bi natezao čitavu noć, samo da ostane u mom krevetu. I onda je došla prehlada, nosić maksimalno začepljen, nije mogao ni vući, a ni gutati. A kako sam ga dojila samo noću, i proizvodnja mlijeka se smanjila. I onda je tih 10-tak dana bio bolestan, mlijeka više nema, probala ja izdojiti...
A ne znam što bi ti rekla. Žao mi je, jer smo ipak imali tu neku posebnu vezu, a opet, drago mi je, jer ja sad mirna mogu otići nekud na cijeli dan, ne misleći kako on doma plače jer nema svoju siku.
Sad dobije bočicu po noći, ne plače mi više, dosta spava, mirniji je.

Ja ću samo napisati da me i dan danas srce boli što ne dojim. Od 19.-og tjedna trudnoće liptilo mi je iz dolki, a kad sam rodila također. Rene je papao kao veliki, a Vanja nikako. Pa su ustvrdili da mu moraju "cvaknuti" franulum (opna koja jezik spaja pri korijenu) jer ga to navodno muči, kao ne može sisati. A drugi dan je završio na intenzivnoj. Onda sam dojila Renea, a Vanji sam se izdajala ujutro inavečer, po 70ml.
Kad sam došla kući samo s Reneom, taj prvi tjedan sam ga stalno dojila + event. 1 bočica Pre Hippa po noći. a nakon tjedan dana dolazi Vanja. 04.09. sam ih prvi puta dolija u tandemu 45 min i to je bio prekrasan, naprosto božanstven osjećaj. Tako, par dana je to išlo, dojenje + 1-2 bočice noću.
Da bi Vanja opet završio u bolnici. Tada je počelo... kako sam se uredno izdajala između podoja ne bih li održala produkciju, polako sam počela primječivati da izdajam sve manje...od 125, do 80 pa 60 i onda jedva 30, iz obje zajedno! A Rene bi ispraznio obje dojke i dalje bio gladan. Naprosto, valjda od stresa, mlijeko je počelo nestajati. Dojka je kasnije poslužila samo za utjehu još par dana i onda više ni to - niti kapi!
A kad čujem od meni bliske osobe da joj je dojebnje naporno ida ne želi dojiti, dođe mi da je malo počupam! A ima mlijeka u izobilju.

Evo i mene mojim če dečkima 10.11 biti 4mj za sada uspješno dojimo dobivaju lijepo na težini Matija 2650-6800,a Ivano 2400-5700.U bolnici su jedan i drugi odlično prihvatili cicu ja sam se potrudila da nam to uspije zdravije,jednostavnije i jeftinije.imali smo nekih poteškoča prije nekih mjesec dana kada je cicao počeo bi plakati(živčaniti) ja sam ga maknula i pričekala da se smiri i ogladni,poslje je lijepo cicao kada se je smirio.Bilo me je strah da neče dobiti dovoljno na težini na kraju je prešišao brata za 1kg.Nadam se da ćemo tako i nastaviti dokle god če oni to htjeti.

bravo ikordej!!!

bravo svima!
twin, ne žderi se, to je doista sve skupa bilo prestresno....nekako na kraju čini mi se, u slučajevima gdje ste htjele dojiti, ali nije išlo - valjda je tako moralo biti... svi smo različiti, svatko može neki napor lakše ili teže podnijeti,
ja dojim - ali me smeta buka
netko drugi nebi izdržao toliko buđenja, dizanja noću i nosanja dva teška djeteta (s 2 godine su već poprilično teški).

zato si uživajte u dječici, bez obzira na sve. puse!

Evo da se i ja javim malo...još uvijek dojimo bez problema, dečki dobivaju na težini, ali ponekad zna biti jaako naporno - najviše me muče neprospavane noći, ali onda dođe noć kada super spavaju, pa se sve nekako izbalansira. Veselim se danu kada će dečki malo duže spavati.

Arte_twins je napisao/la: Veselim se danu kada će dečki malo duže spavati.

i ja.
No dobro, ima vremena, moji imaju tek 15 mjeseci (jelda Ivana?).
Nakon poroda mi je isto bilo jako naporno to ne spavanje, to vise sto su se moji znali buditi i nakon 15, 20 minuta.
Bile su mi nevjerovatne price da mame ne spavaju npr.13 mjeseci.
Sad se samo divim na sto se sve covijek moze naviknuti.
Trenutno sam u fazi da ne brojim nocne podoje. "Odmornija" sam si kad ni ne znam koliko sam "spavala". A san u komadu. Sta je to?

Zaboravih napisati - Bravo za hrabru mamu i male cure koje cicaju!

listek je napisao/la:

Arte_twins je napisao/la: Veselim se danu kada će dečki malo duže spavati.

i ja.
No dobro, ima vremena, moji imaju tek 15 mjeseci (jelda Ivana?).
Sad se samo divim na sto se sve covijek moze naviknuti.
Trenutno sam u fazi da ne brojim nocne podoje. "Odmornija" sam si kad ni ne znam koliko sam "spavala". A san u komadu. Sta je to?

tooočno to!

Cure, jedno malo preuranjeno pitanje, obzirom da imam još podosta vremena, ali kako sam s kćeri slušala starije i pametnije, tako nisam pošteno ni dojila, zato sada pitam vas. Da li vam je u početku mlijeko bilo rijetko, bez previše masnoće i da li ga je bilo malo, da su kikači plakali svakih sat vremena??? Da li je poanta imati ih na prsima onda cijeli dan pa će mlijeko doći ili to ipak znači da se nema mlijeka. Znam da malo glupopitanje zvuči, ali znam da na takvim stvarima mame pređu masovno na nadohranu, pa eto, malo ako nije bed detaljnije o samim počecima dojenja i problemima!!!!!!!!!!

dobro da pitaš! jako dobro!
mlijeko nikad nije "rijetko, bez masnoće" - ono je savršeno, upravo takvo!! majčino tijelo proizvodi točno onakvo mlijeko kakvo bebi treba. TAKVO je najbolje. rijetko, u usporedbi s čim?? kravljim???
sorry, nisam na tebe ljuta, nego na glupe priče baba.

to što će bebe vjerojatno ispočetka tražiti češće podoje nego jedna beba, ne govori baš ništa o tome da je mlijeka malo, već o tome da dvojcu više mlijeka treba. i da, naravno, da bi tvoje tijelo stvorilo duplu količinu mlijeka, najprije će morati imati duplo veću potražnju. JEDINI je kriterij čestoće podoja - zahtjev tvoje djece. NE slušati ako ti kažu (a reći će) da treba dojit svaka 3 sata i slične gluposti. govore često ko papige, bez da misle o matematici.

pa zar ćeš odustati od dojenja radi nečijeg bedastog, neinformiranog savjta? ni slučajno, zato smo i mi tu, da te podržimo.

dakle, odgovor je: da, ako treba imat ću ih na prsima i svakih sat vremena. i NE, to ne znači da su gladni niti da je mlijeka premalo. to samo znači da moraju jesti češće da bi dobili istu količinu koje bi jedno dijete dobilo. logično?

što češće su na prsima, to će više mlijeka "navući"; odnosno, onoliko koliko im treba, i tada će se podoji postepeno prorijediti.
jedino što ti trebaš jest: ne odustati, biti uporna i strpljiva. to je težak posao, nije lak. ali svakako se isplati!!! i tebi i dječici!!

a sada ću prebaciti ovo pitanje u drugu temu....

Draga Ivana,
puno ti hvala, i ja sam ljuta bila na babske priče, ali na žalost prekasno!!! Onda sam imala 18 pa i nisam baš previše znala (a očito nisu ni oko mene bili baš najbolje informirani, hehehe), tako da nikako ne želim ponovit istu pogrešku. A vjerujem da je teško, ali mislim da je tako ipak najbolje, ako je ikako moguće!!! Osim kaj je neusporedivo zdravije, uvijek je dostupno, hehehe, emocionalno puno znači i bebama i mami, a o financijama da i ne pričam!!!!!

bravo ivana.super si to napisala.ja znam dosta mama koje su radi tih glupih prica o rijetkom mlijeku prestale dojit.ako se ti dovoljno dobro hranis nema zdravijeg od majcinog mlijeka.

irenak, Ivana je sve jako lijepo napisala - mlijeko je upravo onakvo kakvo treba biti, a njegova se kvaliteta mijenja prilagođavajući se potrebama djeteta.
Isto tako prvo mlijeko je rijeđe i ono zadovoljava djetetovu žeđ, a potom dolazi masno mlijeko koje je hranjivo. Budući da je majčino mlijeko lako probavljivo normalno je da dijete često jede.

Moji su prva dva tjedna puno spavali i jeli na svaka cca 2-3h, a kasnije su počeli puno češće tražiti. Oko 6.-og tjedna djeca imaju skok u razvoju i tada će možda htjeti visiti na ciki cijeli dan. Tako je barem bilo sa mojima, praktički su jeli svakih 15-20min i sada da nisam oboružana znanjem i intuicijom mislila bih da su mi djeca gladna.

Super cure,

ovo stvarno puno znači, jer oko nas ima stvarno puno priča i pričica, a ja bi ove malecke stvarno željela dojiti.

Ne mogu a da ne napišem kako se slažem s Ivanom jer sam i ja nakon prvog poroda imala oko sebe razne "savjetnike" koji su imali teoriju "svako tri sata". Srećom nisam ih slušala ali mi je trebalo neko vrijeme da se uvjerim kako je u redu kad beba plače( a sve su druge potrebe zadovoljene) ponuditi joj sisati. Srećom, muž i ja smo u dogovoru otkantali sve ponuđene pomoći i dva tjedna bili sami i učili na svojoj i bebinoj koži. Na kraju sam dojila 14 mjeseci. Ovaj put znam kako ide i mislim da će ići i bolje nego prvi put( iako će ih biti dvoje).

niisi ako si uspjela sa jednim uspjet ces i sa drugim.bitno da oni doje i mlijeka ce bit.

ja sam izgleda najmanje dojila 40 dana.čak mi je pedijatar preporučio da ih prehranjujem od 4 dana radi sebe i moga zdravlja i radi toga što je meni bilo muka i nakon poroda a ležeći nisam mogla jesti a da sjedim tek sam počela od 30 dana ja sam živjela na mlijeku sokovima voću.....strašno mi je bilo teško što mlijeka nema a koje još sam psude od strane muževe imala što ne dojim ja ležim tako ni živa ni mrtva a neko ti dođe pa ti kaže sa će jedva ti djeca preživiti stalno će biti bolesna a zaostajaće za rastom.gle čuda sve to kod te osobe a moji u superlativu ....utušila sam vas .ali došli mi da ovo napišem.jer kada god ugledam dojenje sjetim se te osobe i osoba  i dođe mi da poludim.ali hvala bogu  ispade sve ok

Markoanja, čini se da sam ipak ja najkraće dojila i izdajala- 22 dana...i poslije se trudila, ali nije uspjelo.Na moju veliku žalost

Meni je isto jako žao, ja sam se za Ivana izdajala 16 dana koliko smo bili u osječkoj bolnici, a onda su mene poslali kući, a njega u Zagreb. Bilo je nemoguće stvarati zalihu za tjedan dana unaprijed, uz sve poteškoće s bradavicama, i tako je on papao moje mlijeko samo tih dva tjedna.

ne plačite cure drage, ne plačite.
zna Bog tko što može i hoće. a to što nije išlo, možda je moralo tako biti.
dajete sve od sebe za vašu djecu, od prvog dana, i nemate si što predbaciti!!!
a za hrabrost i trud i volju bi trebale dobit samo pohvalu!!

ma volim vas puno, nedajte se !!

Slažem se Ivana s tobom u otpunosti. Ako nije išlo, nije išlo. Nema razloga za predbacivanje!!!!!

Moje cure su 13 mjeseci i jos dojimo.....

mi još dojimo isto smo 13 mjeseci stari