koliko nas doji dupliće?

hajde, curke, da ohrabrimo buduće mamice da se i dupliće MOŽE dojiti (naravno, ako Bog da normalne okolnosti).

može malo postrojavanje??

svatko napiše koliko dugo je dojila svoje bliziće.
osim popisa, dajte u postovima svoje komentare o svemu, kako ste počele, koje su bile najveće poteškoće, tko i kako vam je pomagao/odmagao...kakva je bila podrška u rodilištu, kakva doma, jeste li mogle istovremeno dojiti, koji su omiljeni položaji i sve ostalo što vam pada na pamet.

1. Ivana - Luka i Lucija, 15 mjeseci
2. Ivana - Matija i Niko, 26 mjeseci i još dojimo...

Bravo! Ja dojim samo jedno dijete, pa nema smisla da se tu ubacujem.

ja sam svoje dojila 5 mjeseci.u rodilistu su bili na kisiku par dana nesjecam se vise tocno koliko,tad ih nisam mogla dojit nego bi se izdojila u bocicu i nosila im svoje mlijeko.nakon tih par dana su mi ih donijeli na podoj ali posto su mi bile uvucene bradavice nisu mogli vuc pa su odbijali dojit.kupila sam kapice za dojenje i pokusali ponovo.tad je krenulo dojenje,Laura bi bez problema dojila a sa Marinom je bilo problema jer se naucio na bocicu pa se nije tio mucit.ja sam inzistirala da ga dojima svako malo ali bez nekog uspjeha ono sta bi on podojio nije bilo dovoljno.kad smo dosli kuci iz rodilista ja sma opet pokusavala da ga makenm od boce i da doji ali uzalud,nije islo dok je laura bez problema dojila.tako da saa ja lauru dojila marinu izdajala u bocicu i tako bi jeo.tako je bilo mojih 5 mjeseci dojenja.nadam se da ce sa ovima biti drugacije i da cu ih odma poceti dojiti u bolnici.a sada sma iskusnija i pametnija pa cu znat pametnije.

Evo i mene.

AiR sam dojila 7 mjeseci. U rodilištu su me maksimalno podržali. Prvo sam ih dojila jedno po jedno, pa poslije istodobno i pojedinačno kako kada. Išlo je i uz nadohranu ali uvijek prvo na cicu!

I. sam dojila 1 g.

Da napomenem, cica nije bila samo za hranu.. nego puno više od toga, pogotovo dok su bili skroz mali.

(Osobno mislim da dojenje nakon kojih 1 do 1.5 g. nema više smisla. Pogotovo za psihološko sazrijevanje djeteta. Nisam sad valjda opet blebnula? )

Mare, itekako ima smisla, tvoje je iskustvo izuzetno vrijedno!
uspjela si dojiti Petra unatoč svim preprekama i to tako ugo! bravo ti!

isto tako i Blaža! bit će lakše drugi put aBd, samo ih čim prije i što više dat na prsa i dalje će se posložiti!

Biljana, bravo i za tebe i za osoblje. u načelu se slažem da do godinu i pol je dosta, ali nije svaki slučaj isti niti svako odvajanje bezbolno...

Ma bravo za sve mame dojilice! :cheers:

Ivana, sva odvajanja su bolna.

Ja sam prvo dijete dojila 14 mjeseci i to zaista s guštom. Prije poroda nisam ni u jednom trenu pomislila da možda neću moći, i tako je i sada kad čekam dupliće. Ako ne uspijem bit ću silno nesretna. Tamas nije nikada imao bocu i uopće ne znam kako bi to izgledalo.

Davida sam dojila 5mj a Alana 4... prvi put sam ih stavila na prsa nakon 6 odnosno 10dana, a do tad sam se izdajala...

imala sam potporu sestara koje su me budile i bodrile u izdajanju i hranjenju mojih andela na bocu... cim je A izasao iz inkubatora, prvi obrok je bio na ciku...

nisam imala bas potporu okoline (osim Ivane ), cak su mi i govorili da mi djeca nista ne jedu kad su cicali... naravno, sve je bilo uz nadohranu...

Alan je poceo odbijat ciku nakon 4mj, a David je prestao nakon 5 kad vise nista nije bilo...

mlijeka je bilo na pretek, ali mi se zrdavstvena situacija strasno pogorsala tako da je proizvodnja mlijeka strasno opala...

zao mi je sto nisam imala priliku sve proc "prirodno" i "normalno"... ako Bog da...

niksi je napisao/la:Ja sam prvo dijete dojila 14 mjeseci i to zaista s guštom. Prije poroda nisam ni u jednom trenu pomislila da možda neću moći, i tako je i sada kad čekam dupliće. Ako ne uspijem bit ću silno nesretna. Tamas nije nikada imao bocu i uopće ne znam kako bi to izgledalo.

Isto je i kod mene. Prvo dijete dojila 15 mjeseci i nikada nisam pomislila da neću moći dojiti. Dok sam čekala blizance i dalje sam čvrsto vjerovala da će dojenje profunkcionirati i tako je i bilo. Za sada dojimo 20 dana i nema nikakvih problema. Vjerujem da ćeš i ti uspjeti jer puno toga ovisi o tvojoj želji i volji. Također je pomoglo rodilište gdje su djeca s tobom 24h na dan i gdje podržavaju dojenje. Njima su dali adaptirano prvi dan dok sam ja bila na intenzivnoj i prvu noć na babinjačama jer sam ja bila strgana. Ostatak vremena sam ih dojila. Djecu su svaki dan vagali i budući da su dobivali na težini nisu ih nadohranjivali.

Sada ono što je bilo teško - bilo je teško nakon carskog biti s dvoje djece 24h na dan, sestre pomažu, ali ipak ne mogu ih stalno zvati da mi dodaju jedno, pa drugo dijete. Uglavnom sam sve radila sama i to je bilo iscrpljujuće. Zadnju noć sam se izdojila i dala sestrama da ih uzmu od 12-5h da se ja naspavam jer sam bila kao zombi....

Kada sam došla doma sve je bilo puno lakše.

Super! Ja sam također uvjerena da puno toga ovisi o tome kakav stav imamo prema dojenju. Vjerujem da će biti naporno na početku, ali mislim da će mi biti lakše kasnije. Ja se nadam prirodnom porodu upravo zbog oporavka pa ćemo vidjeti kako će biti. Hvala na podršci i prepričanom iskustvu!

niksi je napisao/la:Prije poroda nisam ni u jednom trenu pomislila da možda neću moći, i tako je i sada kad čekam dupliće. Ako ne uspijem bit ću silno nesretna.

Arte_twins je napisao/la:Vjerujem da ćeš i ti uspjeti jer puno toga ovisi o tvojoj želji i volji.

nikad u cijeloj trundnoći nisam pomislila da neću, neću moći ili ne daj bože ne željeti.
al nisam uspjela
siiiilno sma bila i još uvijek sam nesretna zbog toga.
već sam puno puta ulazila u rasprave zbog napisa koji bi me silno povrijedili, a to je da svatko može, ako hoće, i sl...
jaaaako sam željela, al nije išlo. oni lijeni, odvojeni 15 dana od mene, sisati nisu htjeli, ma ni bocu papati, laktacija došla kasno i nije ni krenula kako bi trebalo. skoro dva mjeseca sam izdajala, al odustala, tj. slomila se, kad je umjesto mlijeka na pumpicu izlazila sukrvica.

nemojte nikad nikoga strogo suditi zbog neuspjeha, za one koje mogu a ne žele radi ljepote i komfora... tima bi i ja imala svašta reći... potpora je jedno, al nabacivanje krivnje i oputžbi, ženi koja bude silno nesretna zbog svog neuspjeha, to je teško. jako teško.

znači, da odgovorim na pitanje, dva mjeseca sam se izdajala, al to su bili količine od 10-30 ml. odnosno zadnjih dana prije odustajanja nije bilo ničega.

Ni meni nije nikad palo na pamet da svoje mališe neću ili neću moći dojiti. I stvarno je sve u vezi dojenja bilo bez problema.
Imala sam puno mlijeka skoro od prvog dana, a dojila sam ih 11 mjeseci. Nekad sam izdajala, pa sam im davala moje mlijeko na bočicu (da mi se bradavice malo odmore .... :o, ili kad bi izašla bez njih ). Davala sam im i Hipp (cca 5 - 6 puta tjedno) na najmanju rupicu na bočici, i nije se dogodilo da su odbijali ciku iza toga.
Dojila sam ih uglavnom odvojeno, zato što sam puštala da oboje imaju svoj ritam, i za hranu i za spavanje, pa sam ih dojila istodobno kad bi im se ritmovi poklopili....

I ja se slažem s Biljanom - Bravo za sve mame !!!

Ja ti vjerujem jer znam još cura koje su stvarno prošle pakao pokušavajući dojiti. Ja mislim da sam ja jednostavno imala sreće jer je Tamas već u rodilištu sisao bez problema i imala sam male ranice na bradavicama koje jesu boljele ali su brzo prošle. Ja ne osuđujem one koji se odluče ne dojiti, ali moram priznati da ih ne razumijem jer se meni činilo prekomplicirano to sve s bocama, nošenje cijele opreme sa sobom i sl.
Kad je Tamas imao tri mjeseca išli smo na doček Nove u kućicu u G. Kotar u kojoj nije bilo ni struje ni vode( osim u jednoj bačvi) a to smo saznali tek kad smo došli. Da ga nisam dojila, doživjela bih živčani slom.
Mislim da ne trebaš osjećati krivnju jer si dala sve od sebe, a čak i da nisi mislim da je za djecu najvažnije da je mama zadovoljna i sretna( znači da sama o svemu odlučuješ) pa će biti i oni.

Evo da se i mi prijavimo.

Dojimo za sad 10 mjeseci, prva dva tjedna sam dojila jednu po jednu,
jer mi je mama bila tu i bojala se da će mi jedna pasti ako ih budem
dojila istovremeno , ali čim je otišla počeli smo u tandemu
i tako je i sad. Do nekih 7-8 mjeseci smo koristili jastuk za dojenje,
a sad nam je premali, al naučili smo i bez njega.
Sada ih dojim tri puta dnevno - ujutro, poslje vrtića i prije spavanja,
al namjeravam polako ukidati popodnevno dojenje,
pa onda jutarnje, i prestati dojiti do godine dana, imam više razloga za to,
jedan od tih je "što duže dojimo, to ćemo teže prestati",
jedan je kontracepcija, a ima ih još.

U rodilištu nisam imala neko super iskustvo što se tiče podrške
dojenju, ali sam zato imala Ivanu i Maju koje su me mobitelom
hrabrile i puuuuno mi pomogle
Hvala vam

Dojiti mi nije teško, dapače, uživam u tome, i želim svakoj mami da uspije u tome s takvom lakoćom s kakvom sam uspjela ja.

svima vama
prave ste

Sonja je napisao/la:svima vama
prave ste

Sonja moja prethodna poruka je bila odgovor na tvoju. Nisam te citirala jer me sin prekidao pa nisam ni skužila da je došao u međuvremenu još jedan odgovor. Sorry, ali ja sam poprilično smotana.

Sonja je napisao/la:

niksi je napisao/la:Prije poroda nisam ni u jednom trenu pomislila da možda neću moći, i tako je i sada kad čekam dupliće. Ako ne uspijem bit ću silno nesretna.

Arte_twins je napisao/la:Vjerujem da ćeš i ti uspjeti jer puno toga ovisi o tvojoj želji i volji.

nikad u cijeloj trundnoći nisam pomislila da neću, neću moći ili ne daj bože ne željeti.
al nisam uspjela
siiiilno sma bila i još uvijek sam nesretna zbog toga.
već sam puno puta ulazila u rasprave zbog napisa koji bi me silno povrijedili, a to je da svatko može, ako hoće, i sl...
jaaaako sam željela, al nije išlo. oni lijeni, odvojeni 15 dana od mene, sisati nisu htjeli, ma ni bocu papati, laktacija došla kasno i nije ni krenula kako bi trebalo. skoro dva mjeseca sam izdajala, al odustala, tj. slomila se, kad je umjesto mlijeka na pumpicu izlazila sukrvica.

nemojte nikad nikoga strogo suditi zbog neuspjeha, za one koje mogu a ne žele radi ljepote i komfora... tima bi i ja imala svašta reći... potpora je jedno, al nabacivanje krivnje i oputžbi, ženi koja bude silno nesretna zbog svog neuspjeha, to je teško. jako teško.

znači, da odgovorim na pitanje, dva mjeseca sam se izdajala, al to su bili količine od 10-30 ml. odnosno zadnjih dana prije odustajanja nije bilo ničega.

Sonja, skroz te razumijem. Dala si sve od sebe, ali nije išlo. Volja i želja su jako bitan faktor, ali nisu jedini. Treba se nadati da će se i druge stvari posložiti.
Kod mene je bilo super što su djeca relativno brzo bila sa mnom cijelo vrijeme i što dečki efikasno cikaju.

i ja kao i sonja imam stosta rec za one majke koje odluce NE dojit... i ja sam bila nabrijana cijelu trudnocu da cu dojit pa sam tako kupila prvu bocu tek kad su se decki rodili...

ne slazem se da treba nasilno ukidat dojenje jer svako dijete doji kolika mu je potreba... (to sam skuzila uz Nika i Matiju )...

sa bocama je lako i brzo se usaltas...

ni ja ne volim one krilatice: svatko moze AKO HOCE!!! i ja sam ju precesto izgovarala dok mi zivot nije lupio samarcinu i rekao suprotno...

ne volim ni odustajanje na prvu... meni ne ide ajmo adaptirano... treba špokusavati... sonja i ja znamo itekako a i ivana sa NiM... nekima uspije nekima ne...

ali ako imate bilokakvo pitanje, tu sam i uvijek spremna pomoc jer u svom kratkom stazu kao mama dojilica imam i previse iskustva...

okej, evo sažetak:

1. Marija - Petar, 13 mjeseci i još doji...
2. Blaženka - LiM, 5 mjeseci
3. Biljana - Ivan, 1 godinu, A&R, 7 mjeseci
4. Maja - AiD, 4/5 mjeseci
5. Sonja - 2 mjeseca hrabrog izdajanja
6. Helena - 11 mjeseci
7. Ana - 10 mjeseci i još doje...
8. Arte twins - cicaju bez problema...
9. Ivana - Luka i Lucija, 15 mjeseci
10. Ivana - Matija i Niko, 26 mjeseci i još dojimo...

Evo cure...da vam se izjadam.
U zadnjih mjesec dana dojila sam Petra samo noću. Već je cijeli tjedan bubani, ali, zadnje tri noći kad bi mu ponudila siku, nije mogao vući (začešpljen nosić), a kad bi i uspio nešto izvući, počelo ga je tjerati na povraćanje. I sad, pošto već nisam proizvodila puno mlijeka, a sad tri dana nije sikio, mislim da smo dojenje doveli do kraja. 13 mjeseci, ja zadovoljna. Ali mi je užasno žao, jer smo nas dvoje imali tu neku posebnu vezu, sad je više nema i nekako sam se počela osjećati beskorisno. Nisam mu više potrebna. Nahranit ga može svatko u bilo koje doba, pa mi je zbog toga nekako žao. Znam da je to sve normalno, i to kako se osjećam...ali, nedostajat će mi to naše maženje. On mi je uvijek mazio ruku dok je sikio, a ja sam ga drugom uvijek držala zagrljenog i mazila mu kosicu.

Marija je napisao/la:nekako sam se počela osjećati beskorisno. Nisam mu više potrebna. Nahranit ga može svatko u bilo koje doba, pa mi je zbog toga nekako žao.

Joj draga Meni nikada nije bilo žao što sam prestala dojiti, niti se smatram tako posebnom i nezamjenjivom. :shock: Budi sretna da ti se dijete osamostaljuje, i da je normalno izreagiralo prestanak dojenja. Ipak su djeca bitnija od nas.
A za Petra puno vibrica da što prije ozdravi, mišić mali.

Mare, razumijem to.
i volim tvoju iskrenost.
no, kako sama kažeš, pravo je vrijeme za prestanak, on je to dobro prihvatio i mislim da je zapravo to sve prilično savršeno išlo. iako trenutno osjećaš prazninu, to će proći, svaka je promjena teška, osobito majci. naći ćete ubrzo svoje nove načine maženja.
ja pak njurgam jer moji dečki neće grljenje ni puse, hoće samo cicu. rado bih bila u tvojoj koži.

i - vjeruj mi - noćni san će ti puno značiti. da niste sad prestali, teško bi možda i prestao - kao i moji. a to je jaaako naporno.
gledaj na to kao na potpuno prirodni proces, ide upravo kako treba. i što kaže Biljana, ipak su oni i njihov razvoj važniji od naših osjećaja... možeš ti to!

Evo i nas.
7 mjeseci iskljucivog dojenja...
15 mjeseci i jos (puno) cicamo
(...ujutro, prije spavanja oko11h, za vrijeme spavanja ako se probude, nakon spavanja, oko17h, prije nocnog spavanja i ciiijelu noc...)
Pomoc u bolnici nismo dobili nikakvu.
Na srecu imala sam dva mala predivna sisavca koja sam od milja zvala Puh-prozderuh (Erik) i Somina(Beni), dosta teoretskog znanja o dojenju i bezuvjetnu podrsku doma.
Cicu su poceli tamaniti 3.dan (nakon carskog reza)
Vec u rodilistu su cicali u tandemu, u polozaju nogometne lopte koji nam je dugo bio najdrazi.
Kako su rasli, tako smo dojili u sve vise poza. Danas nam je sve ok.
Nacesce dojimo ili na sjedecki ili tako da svo troje lezimo.
Najsladi su mi kad se ne uspavljujemo, nego samo cicamo, pa kako se maze i smiju jedan drugome, pa se razmjenjuju za cice, pa traze "svoju" nazad...
Meni je nase iskustvo dojenja predivno i nezamijenjivo i svim buducim mamama zelim puno srece, strpljenja, podrske i da uspiju u tome.

listek, konačno si nam došla tu!

1. Marija - Petar, 13 mjeseci
2. Blaženka - LiM, 5 mjeseci
3. Biljana - Ivan, 1 godinu, A&R, 7 mjeseci
4. Maja - AiD, 4/5 mjeseci
5. Sonja - 2 mjeseca hrabrog izdajanja
6. Helena - 11 mjeseci
7. Ana - 10 mjeseci i još doje...
8. Arte twins - cicaju bez problema...
9. Ivana - Luka i Lucija, 15 mjeseci
10. Ivana - Matija i Niko, 26 mjeseci i još dojimo...
11. listek - Erik i Benjamin, 15 mjeseci i još cicaju....

Ivana, Petar je prestao dojiti prije tjedan dana, na moju veliku žalost, ali i radost jer smo toliko izdržali i ustrajali!