koliko nas doji dupliće?

sada ste me malo uplašile,
ja dojim, ali zadnjih par dana imam osjećaj da nemam dovoljno mlijeka- djeca su mi malo nervozna, a kada sam im dala umjetnu klopu, pojeli su na eks.
tako da im navečer uz dojenje dam i dodatnu klopu jer se bojim da mi klinci ne budu gladni.

sada sam u nedoumici kada sam pročitala vaša iskustva - da li da im dajem nadohranuili ne?

ti sama odluci ali ja mislim da jednostavno nacicavaju sebi mlijeka jer im treba malo vise. i svakim danom ce im trebati malo vise i trebaju si napravit zalihu

zakon ponude i potraznje

Ako su ti na vaganju bili ok, ja im ne bi davala bocicu.
Bebe jako brzo gube na kilazi ako ne papju dovoljno, ako je polozaj na cici ili hvat bradavice los, ili ako zdravstveno nesto nije ok - sto bi trebalo u principu provjeriti prije pocetka nadohrane.
Na zalost nisam sigurna koliko padijatara to radi ili cak i zna napraviti (mislim na polozaje i hvat bradavice)

svaka bocica + mlijeka u cici - kako Maja kaze , zakon ponude i potrznje i u + i - smijeru.

Mi smo imali svakakve faze kad mi je doslo da se pitam "jel sve ok? jel dosta? jel place jel nema ? isl..." ali sam se uspjela uvjeriti da je sve ok i tjerala da ne panicarim unaprijed.
Sto je tesko, danas je tesko biti siguran u sebe i dojenje, a nitko ne zeli da mu bebe zbog nekih principa budu gladne, nesretne i sl...

Budes vidjela kako vam najvise pase.

Kao prvo ja vam se svima koje isključivo dojite svoje bebe, svaka čast!
Mi smo bili na početku isključivo dojeni, sve do trenutka prvih tegoba, proljeva, kada smo sa 3 tjedna otišli pedijatrici i vidjeli da djeca gube na težini! Bila sam očajna, sva u suzama i poklekla naravno, prihvatila adaptirano mlijeko. Dojimo se uz dohranu od tada. U početku sam bila jako tužna što unatoč svim mojim nastojanjima nisam u potpunosti uspjela, ne znam razlog...negdje sam pogriješila...tijelo nije poslušalo moje želje. Ali sam svejedno sretna jer ih dojim u svakom obroku i gledam njihova prekrasna lica dok cicaju - što mi je definitno najljepši doživljaj u životu do sada. Sretna sam što sam unatoč početnim problemima-kada su bili u inkubatoru, pa kasnije na odjelu neonatologije, kada su mi sestre govorile da oni neće htjeti cicati i da se bez veze dnevno 5 puta izdajam- ipak barem djelomično uspjela. Moja djeca cicaju i vole cicati! I stvarno sam sretna zbog toga.
A nadam se da će sa sljedećom bebom uspjeti i isključivo dojenje.

lijepo rečeno, Bambi!
mimi mirna, kako kaže listek, samo uporno i sa samopouzdanjem nastavi nuditi prsa makar i svakih pol sata, to je samo kriza vjerojatno. osim ako gube na težini, a čini mi se da si daleko od toga.
jer uvođenjem adaptiranog sigurno ćeš proizvoditi manje mlijeka i to je onda zatvoren krug.

Bambi to odlično kombinira, meni je to išlo teže i stalno sam bila na rubu toga da mi odustanu od prsiju, pa sam im bocu davala minimalno, a često nudila cicu. i tako smo izdurali do 6 mjeseci, kada smo skroz izbacili bočicu.

ima raznih iskustava, samo ne odustaj!!!

Mi još dojimo! Doduše po danu svega 2-3 puta jer su dohranu jako dobro prihvatili, a po noći ni sama ne znam koliko puta.

Ivana, meni je slično bilo, to sa izbacivanjem bočice, točno sa 6 mjeseci. Imala sam situaciju, evo mlađim mamama za iskustvo da ne misle da je bilo koja od faza definitivna faza:
Kombinirano sam ih hranila cica-bočica jer nije bilo u početku dosta (nimalo)mlijeka. Sa 3-4 mj smo dogurali do 2 bočice/dan samo, ostalo je bilo dojenje i bila sam jaaako sretna zbog toga, ali pedijatrica me na vaganju sa 4 mj. skroz ubila u pojam (greška! ni njima ne treba sve slijepo vjerovati nego prvo svoje tijelo i sebe slušati) da mi nisu napredovale "dovoljno". Imale su 500-600g više nego na zadnjem vaganju (sad mislim da je to bilo dovoljno za taj jedan mjesec). Bila sam skoro u depresiji i opet počela sa još jednom bočicom/po potrebi. Za moje pojmove idući mjesec su dobile previše (ubumbastile su se skroz!)
Doria je odbila cicu sa 4-5 mj i nikako joj nisam mogla više dati, vrištala bi na cici, dala sam joj bočicu. Erin je iskristalizirala svoje želje istovremeno za cicom, nije htjela ni gutljaja iz bočice nego bi me gledala pogledom: "Šta mi to daješ?" i grickala dudu! Ja sam naravno nastavila izdajati za Doriu, i to iz one cice u kojoj iz koje je mlijeko lakše teklo (imala sam problem da iz jedne teče u potocima, a iz druge nikako). Erin je uporno vukla iz ove "suhe" cice, kažem suhe, ali oni ipak po meni izvuku sebi dovoljno ako zbilja cicaju, ako nisu "spavači na cici", a to moje nisu bile. A ja bih se za vrijeme tog dojenja Erin izdojila u 10 sekundi iz druge cice za Doriu! Bilo mi je otkriće istovremeno dojenje-izdajanje.
Ali vrhunac priče je da se Doria sa 7 mjeseci vratila na cicu. Bilo mi je dosta izdajanja, svega i rekla sam da moram pokušati opet s njom izaći na kraj (tko je tvrdoglaviji!). Na prevaru sam to izvela moram priznati, otevši joj dudu (kad ovo pišem svima vama malo mi je bed, mislim da ćete me skroz iskritizirati, ali nema veze!!). Dovoljno rano da nema neke prevelike apstinencije za dudom, a zamjenu sam joj ponudila na cici. Tko je još lud da to učini? Ja sam bila prezadovoljna i nije više bilo osjećaja krivnje... i zbog nekih kasnijih situacija (bolesti) bilo je blagotvorno to što smo napravili. Možda sam trebala ranije postupiti tako, ali nisam se sjetila, a forum nisam koristila

Dorieni, krasno iskustvo,
i po meni ništa za osudu već za pohvalu - dobro si se snašla!

cica je dobra, savršena, a majčin mir još i bolji rekla bih čak.
kad ne ide nikako, treba mirno to prihvatiti.
no, kao što kažeš, ne treba sve gledati kruto ni "po tablicama", naše tijelo doista zna bolje od statistike, i to dali dijete dobije 600 ili 900 grama u mjesecu nije jedini bitni pokazatelj da li dobro napreduje a kamoli da li je zdravo.
kao što kažeš, i ja sam mnogo puta zahvalila Bogu na tom dojenju kada su bile u điru viroze, proljevi, a neće ni kapi tekućine u usta, ali zato kroz cicu dobiju tekućinu.... i druge slične situacije, uključujući velike ljetne vrućine, putovanja i kojegod situacije u kojima je potencijalna dehidracija.

naravno, dijete koje nije na prsima nauči se rehidrirati na bočici, nije smak svita,
no želim reći da mi je dragocjeno ovo tvoje iskusvto upravo iz razloga što je životno i pokazuje da majčina upornost može mnogo, čak i onda kada izgleda neizvedivo!
hvala

Joj, ovo istovremeno dojenje i izdajanje je i meni bilo spas kad smo zbog hospitalizacije bili razdvojeni i kasnije da bi si napravila banku mlijeka (u slucaju jos koje hospitalizacije, ali nam na srecu nije nikada vise trebalo....).

Na taj nacin sam se mogla izdojiti cak i na vec "pocicanoj" cici, a onako klasicno "na prazno", prakticki nista. Tek toliko da pokrijem dno.
Sreca sto mi nikada ranije u vrijeme nekih kriza kad sam se pitala "jel imam dosta" nije palo na pamet izdajati se "da vidim koliko imam". Uspanicila bi se sigurno i mozda bi to bio pocetak kraja, jer ne bi nisma izdojila.
A evo nas, cicamo vec skoro 27 mjeseci.

Ajme LISTEK to je prekrasno! Bila bih presretna da i dalje dojim cure, da i dalje piju moje mlijeko zbog tisuću razloga!
Nego mene su skroz iscrpila neprestana noćna buđenja dok sam dojila. Nisam imala prospavanu noć godinu i pol i onda sam moje cure prošlo ljeto skinula sa cice za vrijeme uspavljivanja (trebala sam početi raditi, nisam mogla priuštiti neprospavane noći) i bio mi je to težak period (kao i njima, totalna kriza!) jer mi se činilo rano, a opet donijela sam odluku da pokušamo zadržati dnevna dojenja po potrebi, a za uspavljivanje ne. Ubrzo nakon toga sam ih prestala dojiti i danju rekavši im da "nemam mlijeka više" sjećam se cure su mi bile super kad su ponavljale zamnom šireći ručice: "Nema meka!". Inače su se budile i odmah su tražile cicu, ako ne vriska, imala sam osjećaj da bi bilo bolje da se bude vesele koliko je moguće i bez cice! I svaku frustraciju su htjele riješiti na cici! Na taj način se djeca najlakše umire, kao što dan danas dobiju zagrljaj kad su uznemirene.
Stvarno svaka čast na vašem dojenju još uvijek, ako ti se da napisati kako to funkcionira kod vas. Po noći i po danu, imaju točno vrijeme dojenja ili po traženju?
Zašto su tvoji bili u bolnici?
I mi smo bili, tri dana,Doria i ja zajedno zahvaljujući mogućnosti. Pomogao mi je jedan članak koji sam čitala tada i dao ideju što učiniti kad su ju bockali (a cura je vrištala), nisam mogla samo stajati i maziti je, nije pomoglo, pa sam joj dala cicu pred sestrama, a one su obavile posao bez nervoze jer se dijete umirilo kao da spava i nije joj smetalo ni bockanje ni da su joj tada radili neznam šta.
Da li ti prespavaju noć iako ih dojiš ili?

Citam vas i sva sam happy i definitivno sa vise hrabrosti i uvjerenja da cu kad rodim uspjeti dojiti svoje blizance Neopisiva mi je zelja i volja, em sto sa Samuelom sam kratko dojila a i zbog financijske olaksice cu uciniti sve sto je u mojoj moci da uspjemo...eto, toliko od mene i svaka cast i pohvala mamama i duplicima koji su uspjeli u dojenju

Dorieni- Bilo je svakako. Sa spavanjem nikako.
Prva 3 tjedna su se budili svakih 15-45 min raspareno. Prakticki nisam spavala i na kraju zavrsila sa 40+ temperaturom, koja se vracala svaka 2-3 tjedna.
Sa tri tjedna su ih moja mama i mm uzeli u boravak da ih oni, dok ja kurim, probaju ununanjem i sl. rastegnuti na dva sata, pa bi mi ih nosili na cicu. Bilo mi ih je koma teska dati...
Kad smo opet poceli spavati zajedno, i podoji su poceli opet biti cesci. Ne znam...vise nisam pisala, niti sam zeljela znati koliko imam "sna u komadu".

....i tako dok ja nisam rekla da je dosta
+ zeljela sam ih prije ljeta srediti zbog bake i gostiju + imala sam feeling da mogu poceti spavati bez nekog velikog plakanja.

U prvoj turi B. je to prihvatio super, ali E ne , pa ga nisam ni forsala.
U prvoj fazi sam B. jos ostavila podoj u ponoc i sljedeci u 5-6 ujutro.
E. ne bi cicao do ponoci (sto je isto bio napredak, jer su se u dobi 1+ budili cca svakih 45min raspareno), a onda bi visio na cici do jutra, ali ja to nisam ni osjetila, jer mi je bio gust i preporod sa jednom bebom.
Mm bi ih ususkavao po potrebi, tako mi je bilo puno lakse,a i njima, jer znaju da tata nema cicu.

Na proljece smo probali i s E. i tad je kao i braco ranije, u par dana kliknuo (u smislu da su se budenja prorijedila i da se dao lagano tati ususkati nazad...i onda polako do toga da se ne budi).

No ljetos kad smo dosli na more (24mj) poceli su se nesto ranije buditi(5h), ja sam ih mazila i pokusavala uspavati bez cice, ali bi plakali i baka me konstantno ubijala u pojam, tako da sam opet popustila i naravno vratili smo se na cjelo nocno cicanje .
Kad smo se vratili doma (26mj) u par dana su se doveli u red i sad opet spavaju do cca 7 ujutro bez budenja.
Doduse sami u sobi, ja im se jos nisam vratila...


Da, bila sam umorna. Naravno nije mi zao... Cudno je zapravo u kojoj mjeri se organizam navikne na malo sna. Sad kad napokon u pravom smislu rijeci spavam (jos da nisam dugo budna svaku vecer...i da se fakat i naspavam) ne mogu si zamisliti da me neko digne xx puta u noci, posjedne i samo mi kaze da tako sjedim 20 minuta. A onda mi je to bilo sasvim normalno, sjediti i pola noci dojiti.
Kad ovo pisem razumijem zasto netko ne vidi neku car u dojenju .


No mislim da budenje nema nuzno veze s dojenjem. Evo bas danas smo bili s frendiocom koja iskljucivo doji svoju bebu (sad 3 mj) i malena prakticki od prvog dana spava cijelu noc.
No sigurno se lakse ude u zacarani krug jer ako nista drugo, bocicu bebi uvijek vadis kad je gotova iz usta, a cicu vrlo cesto ne. Pogotovo na pocetko kad su ti podoji cesto u polusnu i sl, a ti hoces da se beba napapa, pa papaju u snu, a i ljepo ti je s njom/njima...i tako krene.
+ koriste se alternativni nacini za umirivanje, ovako je cica uvijek najbrzi put...

I moji su sa dva mjeseca spavali cijele noći, a onda smo ( kad su napunili 6 mj) otišli na more i krenulo je buđenje. Bude se još uvijek, ovisno jel ih muči kakav zub. Ja se nadam da ću izgurati bar dok ne napune godinu dana a onda ćemo vidjeti.

sedam mjeseci uspjesnog dojenja.jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!

Bravo Blažooooooooo!!! Bravo Petar i Lucija!!!
Bravo ciceeeee!

Bravo, bravo!!!

Tooo, stara!! to bebači, to cice!!

Svaka čast , Blažo!

Bravo svima na trudu i uspjehu!
Bila sam tjedan dana na godišnjem odmoru i bez interneta tako da nisam zahvalila LISTEK na tvom odgovoru, nije to ni tebi bilo kao od šale, kako vidim, ali bitno je imati volju i stalni poticaj, a samo dojenje je ujedno i poticaj da se nastavi kad jednom počneš!! Meni svaki put je bilo veliko zadovoljstvo, užitak, budilo ponos i bilo lakše organizirati svakodnevicu kad sam počela isključivo dojiti i izbacili bočicu....U današnjim vremenima kad je sve oko nas umjetno, dojenje je blagodat, veza s prirodom, posebna veza sa svojim djetetom... U mojim počecima i kad sam se izdajala i davala milk na bočicu jednom djetetu baka koja je živjela sa nama se neprestano gurala sa željom da hrani bočicom jednu dok druga cica ili slično kad god bi bilo prilike...sjećam se da sam joj vrlo brzo dala do znanja kako mi to nije posve prirodno, naravno ako nema druge mogućnosti da je to super opcija, ali kad sam ja tamo nema šanse da ona hrani mi bebicu a ja odmaram ili slično... na kraju krajeva ta beba samo i jedva čeka kontakt sa svojom mamom, pa i kad smo se hranili na bočicu smo bili koža na kožu direkt kontakt i gledale se u oči!
Prekrasna sječanja!
Samo naprijed mame koje doje!

ah te bake i njihovo guranje!!!

mi uspješno dojimo već 3 mjeseca i svakim danom nam je sve ljepše i ljepše.....nadam se kad zubi krenu da dečki neće biti jaki.....

Sjano! Bravo i samo naprijed.
Ne brini, ako beba pravilno drzi bradavicu dok cica, ti zubice ni ne osjetis. Ako da, onda hvat bradavice nije dobar!. Izmedu zubica i bradavice s donje strane ide jezik!
Neke bebe znaju grickati, no to nije cicanje i grizenje od starta ne treba tolerirati.
Moj B. je bio u fazi grickanja taman prije nego li mu je izasao zubic (beba moze ugristi i bez zuba ). Tako si je valjda masirao zubno meso.

a gornji zubi?! užas!
uh, kako su samo čvrsto držali bradavicu, posebno po noći jer su valjda mislili da će mi pobjeći! i sad im se zna dogoditi, ali brzo popuste, hvala Bogu.

Ni gornjima ne smiju gristi ako pravilno cicaju.
Ne znam kako da opisem rijecima, ali kad uvuku bradavicu unutra, gornju taman dodu preko, ne stoje okomito, pa da cvikaju.
Kod pravilnog cicanja nema grizenja.
De ce biti period da ce probavati i da ce se trebati ufurati, da, ali da zubi znace grickanje i neugodu - ne.
Moji imaji dvije godine i malo preko 3 mjeseca, prilicno su zubati i drze se za cice tako da se mogu dici usisavati i valjda ne bi otpali , ali zube ne osjetim ni najmanje, cicanje je sasvim ugodno, a ako se krenu glupirati, odstekam i nema razgovora. Cica se lijepo ili nikako.
I onda mi E zna reci "mama daj cicu, ja jepo cicati. aaaajde mama + pogled andela" .
Zna malac kad zafrkava i da to nije cicanje, ali dobro, oni su vec veci.

Ma zapravo sam samo htjela reci da se zubica ne treba bojati, samo pripaziti da eventualno grickanje ne prede u naviku. To je bitno. Ima mama koje odustanu, jer se beba pretvori u malog mesara. No to svakako nije pravilno dojenje.
Ne treba trpiti, nego bebici tadi do znanja da se tako ne cica. Prode ta faza i procicaju oni opet lijepo, samo se treba naviknuti na te zubice.