koliko nas doji dupliće?

Da, i ja sam imala plan čim napune godinu, al nekako mi žao. Evo, Janos mi ima temperaturu i večeras je prije spavanja samo htio sisati.

cika je zakon!!!!!
(jelenko of kors )

i ja se javljam da kažem: cica rules!
SVE ste super i baš sam ponosna na vas!
preslatko mi je čitati vaša iskustva, sjetiti se naših dojećih dana (a nakupilo se skoro 4 godine staža ) i koliko je to bilo slatko,
a često i pomoć kod temperaturica, nervoze, ili pak samo maženje kad im je bilo teško.

čut ću vas za godinu-dve kad se javite kao i ja s iskustvima: više ne dojimo odavno, ali još se vole naslonit na prsa ili poglatit ciku. moj N kaže "draga cica, dooobra cica, meeekana cica...." ili "kad sam bio mali, cicao sam cicu. kad opet narastem mali, opet ću ju cicati!"

Prekrasno, prekrasno, prekrasno!

ja tako uživam kada oni cicaju....vidim kako im paše..a najbolje je kada ih stavim na jstuk i onda oni ugledaju cike..viču onak uuuhhhh i lapataju nogama i rukama...ne mogu dočekati da cicaju

Ivana je napisao/la:. moj N kaže "draga cica, dooobra cica, meeekana cica...." ili "kad sam bio mali, cicao sam cicu. kad opet narastem mali, opet ću ju cicati!"

Zakon je N !

Mi standardno, cica je i dalje zakon. Sad su u fazi da joj tepaju, maze, obozavaju "cikičicica" je trenutna terminologija. Ne znam do kad ce to tako... Polako se pitam postoji li taj spontani kraj?

ja sam prestala vjerovat u spontani...tamo negdje iza drugog ročkasa. čuj, nekako mi se čini da i ti već debelo spadaš u tu kategoriju "kad mama odluči".
a moji su bili tu negdje po dbi kao tvoji dečki sada, kad je meni postalo too much.

Kod mene je sa starijom kćerkom ovako izgledao prestanak dojenja: malo prije prvog rođendana probudila se jedno jutro i okrenula glavu od cike - ne, ne i ne!! A samo dan prije bila je još luda za cicom. Bila sam stvarno zbunjena i žalosna jer sam bila očekivala da ću ja odvikavati nju, a ne ona mene Mislila sam - to je štrajk dojenja i danima joj nudila cicu, ali ništa, kao da nikada nije ni cicala.
Ovaj put, s blizankama, nadam se da ću doživjeti što i vas dvije, listek i Ivana

bravo cure,svaka cast.

Frendicina sestricna vjeruje da zbilja postoji spontani kraj i sa ovako velikim sisavcima, pitanje je da li ga mama zeli cekati (ona ga sa prvijm djetetom nije imala volje cekati i pocelo joj je smetati, sa drugim ga je docekala, jer joj je bilo ok. ali je bome i trajalo...).

Ja vec dugo govorim da cemo cicati dok mami ne bude dosta (posto kao ni ti ne vidim bas taj spontani kraj). E, sad meni jos nije too much. Nekako sam prije mislila da ce mi mozda biti, da ce mi se vec ciniti velikima ili da ce me nervirati. Sta ja znam...

No bas nista od toga mi se jos ne desava. Sasvim mi je ok.
Ne znam da li da me to veseli ili brine


Da, tvoji su bili cca 30 mjeseci ili? Moji su sad 31mj.

Ivana je napisao/la:
ja sam prestala vjerovat u spontani...tamo negdje iza drugog ročkasa. čuj, nekako mi se čini da i ti već debelo spadaš u tu kategoriju "kad mama odluči".
a moji su bili tu negdje po dbi kao tvoji dečki sada, kad je meni postalo too much.

bili su.....ček, mislim.....a, dve i pol, dakle 30-tak mjeseci, možda 31-2.
ja više nisam imala snage dizati se tolko puta noću, radila sam puno, a oni su stalno natezali, budili se po 3-4 puta svaki, postalo je zbilja preteško.
no taj put su prihvatili moju odluku da prestajemo bez otpora,
to sam mjesec-dva prije isto rekla, ali s krivnjom i ne odlučno, i ništa.

a tada sam rekla, nema više cice, možemo se maziti, nositi, grliti, možete dobiti vodice, ali cice su preumorne i ja nebih više. i tako je i bilo, mirno i tiho. još su neko vrijeme s čežnjom pričali o tome kako su kao mali cicali i ostalo znaš.

E, a mi smo nocno ranije izbacili, jer je meni toga bilo vec ranije dosta. Kad sam zakljucila da sam dala dovoljno noci i da mi pocinje smetati, ukinuli smo ga (uz pomoc mm-a). Nismo forsali, E. prvo nije bio spreman, pa smo jednog po jednog odikavali.
Mislim, znas i sama da su i moji dugo nacicavali cijele noci, pa smo ga makli, pa su mi se ovo ljeto opet prikopcali. Ali, evo od kad smo se vratili od bake, doma smo si opet poslozili i cice nema do jutra.
Zato valjda i nemama nesto cega bi "mami bilo dosta".
Sad cekam da mi postanu "preveliki". Za sad nemam nikakav predosjecaj.
Bas me zanima kako ce zavrsiti nasa prica...

Hej, Listek, na koji ste način prestali po noći? Kako ti je muž pomogao? Ja bi im ostavila ujutro, ali noći me sve više ubijaju. Inače sam tip koji voli spavati i ako se po noći dignem po cca. 4 puta sutradan sam mrtva ( a tako je svaku noć).

joj, niksi, kako to doobro razumijem! uopće mi nije jasno kako sam ja to dve i pol godine izdurala!
listek, i mene zanima kako će vaša priča ići dalje...

Ja citam i ne vjerujem kako ste uspjele, svaka čast na trudu!!
Ja doduše to nisam niti htjela jer mi se dojenje strašno zamjerilo, svoju prvu curku sam dojila također cca 2 i pol, i prekinula naprasno jer me to psihički počelo izluđivat... Noću do 5 puta, a danju bi se stalno stiskala uz mene, dirala ih i svako toliko umiljato govorila da bi malo papala kikice, bilo to doma, u šetnji, u vožnji i milion drugih nezgodnih situacija.. Sve bi počelo sa maznim glasom a na kraju bi se pretvorilo u vrisku , deračinu i histerično bacanje jer joj ja jednostavno nisam udovoljavala svaki put..
I onda sam pred kraj svaku večer pokušavala da zaspe od umora i bez neke priče o spavanju jer bi odmah nastala dreka za "kikicom" ako se spomene spavanje.. Ali malica bi bila budna do ponoć i dulje, jednostavno bez cice ništa i nitko!!!
Jedne večeri ja sam samo počela neutješno plakati da ne može više papati "kiku" jer da mamu jako boli (zapravo mi je počelo to bit strasno odbojan osjećaj) a ona se od straha stisla uz mene i vrlo brzo tako zaspala, a meni je čak malo i grižnja savjesti proradila jer iako sam htjela prestati s dojenjem, nisam htjela svome anđelu oduzeti nešto što je njoj očito jako puno značilo..
Ali već sutradan olakšanje kad je moja mudrica izvalila da neće više mamu boliti kikica, jer Do više neće papati, samo će spavati na njoj!!
I slijedeće 2 godine je zaspivala glavom na mojim prsima!! I naravno kako spava samnom, noću bi se redovno i dalje budila, onda umjesto cicanja bi se stiskala uz mene i namještala glavu na moja prsa, a to traje i dan danas...

dobra si! ako budu i malci spavali s vama, di će tm jadan....
ma ne grizi se, zbilja si se dala puno, a nekad im treba i naša pomoć da prestanu, pa makar i zato jer mama više ne može....moji su isto osjetili olakšanje kad smo prestali, to sam vidjela jer je išlo tako lako, i počeli su istu noć spavati cijelu noć i svi smo bili mnogo odmorniji.....ja vjerujem da nema pravila, ali da je neka osnovna ideja kako je naše tijelo sazdano, da dojimo godinu-dve. dulje zbilja ne trebaju, to je već u području maženja i odnosa, ne više potrebe, nego želje i navike.

Bebani su u svojoj sobi, s njima sve školski, budne ih stavim u krevetiće i oni se već smiruju i sami uspavljaju... A moja uskoro-školarka samnom, hehe, ali uopće ju ne tjeram u njezinu sobu, koliko je ona ovisna o meni, moram priznat da sam i ja htjela osjetit njenu toplinu dugo, dugo, ma što dulje ... Možda zato jer mi je inače krevet prazan

nije ni to lako. ma ljubavi nikad previše, jel'da?

Moj Tamas spava samnom kad nema tate, inače braća su s njim u sobi. Ja nemam problema s uspavljivanjem, legnem ih i oni zaspu, dakle, bez cicanja. No, po noći se bude i ako im ponudim vodu bacaju mi bočicu iz ruke.

Niksi, kako si ih odvikla od uspavljivanja cicom?

Ne znam ni sama, jednostavno bi ih legla i ustrajala na tome da ih ne podižem iz krevetića nego bi bila pored njih. No, s Tamasem nisam bila tako uspješna, s njim je bila sasvim druga priča, obavezno je bilo uspavljivanje na cici.

Morat ću uskoro pokušati to tako riješiti. Noćna me dojenja dodatno iscrpljuju pa da barem ovo večernje izbacim. Jedno popodnevno ću ostaviti do proljeća, valjda.

Ja sam s Tamasem prestala kad sam bila ja preiscrpljena, počela sam raditi i nisam mogla cijele noći biti budna. Sad sam doma, pa iako su dvojica, ne osjećam se tako iscrpljeno kao s njim.

Niksi - mm ih je ususkavao i uspavljivao nazad kad bi se probudili, ja sam bila u drugoj sobi (bili su stari cca. godinu i pol ben i malo vise E).
Da sam ostala u sobi i ja pokusala umirivati to bi sigurno bilo teze, jer bi na spomen da nema cice, a ja sam pored njih krenula uzasna dreka. Ovako je bilo lakse, jer tata nema cice.
"Sredivali" smo jednog po jednog, jer je E. bio spreman par mjeseci nakon Bena, a i to je sigurno olaksalo stvar iako nije bilo planski.
Brzo su poceli spavati noc bez budenja (svaki u svoje vrijeme). Na poslijetku sam se i ja mogla vratiti u sobu (no ne iz prve - nasnjofali bi me samo tako).
Kad smo otisli na more 2g - sve nam je palo u vodu, jer su se (valjda zbog promjene?) poceli budilti oko 5 ujutro...baka prigovarala sta im nedam cicu, pa sam dala i tako smo s 5h dosli opet na x budenja.
No kad smo se vratili doma (nakon 2 mjeseca "opetnocnog-cicanja") u par dana je opet sev bilo tip i top.

Sad smo opet u fazi (31mj) da se ponekad probude 1-2x i traze cicu (ali ja ne dam prije 6h), pa zaplacu, ali se smire za cas. Trenutno sam zauzeta s nekim stvarima i puno su manje samnom, pa im je to valjda sok. Desi se da ih tata ode uspavati, sto do sad nije bila praksa, pa je i to...

Nacelno se jos uvijek uspavljuju na cici i cicaju nakon svakog spavanja - cca. postena 4 podoja dnevno.
U javnosti vise ne dojimo, doma na zahtjev ovisno od faze do faze i moje procjene situacije - nacelno ne, ali ima hrpa iznimaka.

I imamo dogovore tipa: " Cicamo prije spavanja.", "Vani je jos noc. Mama zeli spavati.", koji se uglavnom , kao i ostali, dogovori postuju bez neke drame, jer smo dosljedni (kad god mozemo biti ).
Nekada namjerno kazu da ih nesto boli da bi dobili cicu i tako... i kad znam da je proslo on znam reci "Jos me jako buba..."

Ivana je napisao/la: ali da je neka osnovna ideja kako je naše tijelo sazdano, da dojimo godinu-dve. dulje zbilja ne trebaju, to je već u području maženja i odnosa, ne više potrebe, nego želje i navike.

To je vise ideja nasega drustva. Istrazivanja pokazuju da bi minimum bio 2.5godine, a ako se dobro sjecam ide do nekih 5-6 kao prosjecana dob za odbijanje od cice.

Sad nemam clanak i konkretna istrazivanja koja sam citala, ali ovaj sam sad na brzinu nasla - govori otprilike istu stvar. Ako koga zanima...



How long would/should humans nurse without societies negative influence?


Anthropologists and biologists study other mammals to find out how
long normal nursing extends. It is easy to do because other mammals all
breastfeed by instinct and breastfeed until just the right moment for
weaning. They are not influenced by the neighbors, advertising or going
back to work. Their internal clocks tell them when it is time. Their
weaning depends on how fast their babies mature and are able to care
for themselves. Studying humans doesn't help, because humans
sometimes don't breastfeed at all. Some humans may breastfeed for days
or weeks, and others may breastfeed for years. Katherine A. Dettwyler,
an anthropologist, has studied the weaning patterns of other large
primates and has theorized that an accurate rule of thumb for weaning
would be when Baby quadruples its birth weight (7 X 4=28 months) or has
lived six times its gestation age (6 X 9=54 months). Dettwyler
"does advocate that medical professionals and paraprofessionals, family
members, friends, acquaintances and even strangers recognize that human
children, like their nonhuman primate relatives are designed to expect
all the benefits of breast milk and breastfeeding for a minimum of 2.5
years. The information that three or four years of breastfeeding, or
even longer, is both normal and appropriate for human infants should be
disseminated to heath care professionals and parents alike."
preuzeto sa http://www.iparenting.com/