koliko nas doji dupliće?

Hvala ti, tako sam i mislila no morat ću pričekati da mm bude doma više od par dana. Nije ga bilo tri tjedna, pa je došao na par dana i večeras opet odlazi na nekih tjedan i pol. Mi smo ih prebacili u Tamasevu sobu pa sad spavaju sva trojica skupa i čini mi se da bi Janos mogao biti prvi za odvikavanje jer se on u pravilu manje budi.
Što se tiče dojenja, a i drugih stvari vezane za djecu ja se ne volim previše zamarati istraživanjima nego se više oslanjam na svoje instinkte. Mislim, ponekad me previše informiranosti jako iscrpi, a mislim da mame ipak nekako osjećaju što je najbolje za njihovo dijete ( većina njih).

Nema na cemu.
Ma ni ja se ne zamaram istrazivanjima.
Ja se oko naseg dojenja dobro osjecam i uopce ne sumljam da je ono dobro za nas i da nije nista cudno.
No volim ovakva istrazivanja, kad mi npr. prosli vikend brat kaze (koji je bio podrska oko svega, pa tako i dojenja) "Pa dobro, seka do kad vi to mislite ? To nije normalno, nitko to ne radi. Sve pet. Lijepo je bilo, ali sad je fakat dosta."
E, a njemu i ljudima koji slicno gledaju na stvar prica o "mom osjecaju da je to dobro/normalno" za nas ne bi bas nista znacila, kao ni nekim ljudima iz "kompetentnih" struka od cije strane mame koje produzeno doje mogu i te kako biti napadnute.
E, pa cisto zbog takvih ovo zna biti dobar ("sluzbeni") as u rukavu .

ima smisla.
onda sam ja s mojih dve i pol godine dobro "osjetila" - ipak ne mogu izbjeć utjacaj društva, ali ovo je bila čisto MOJA odluka. bazirana prije sveg na osjećaju tijelo-nemre-više.

Ma ja se slažem i s tobom Ivana i s Listek, to je zaista individualno. Ja stvarno uživam u dojenju ( malo manje kad se po noći ustanem 2 i više puta) i isto nemam namjeru samo tako prestati. Isto tako ne volim nikome držati predavanja o tome koliko dugo je "normalno" dojiti. Ako tebe ne smeta, ne smeta ni mene! Ionako je velika većina ( dok se nisam našla tu na forumu) meni tvrdila- " vjerojatno ćeš morati nadohranjivati, ipak ih je dvoje". Tako mi je drago da sam uspjela!

ma baš tako, to je već samo po sebi velika stvar!

Heh, vrijeme je da priznam i sebi i drugima da smo mi prestali sa dojenjem. Znači službeno 15 mjeseci! Nije bilo traumatično, jednostavno su sami počeli preskakati kad bi prespavali noć,a onda sam prošli tjedan svaki dan išla ujutro do grada pa sam im odmah iz kreveta davala doručak i tako smo preskočili po dan, dva, tri i eto. Malo mi je i žao jer sam doista uživala, no bolje ovako nego da je meni dosadilo i onda na silu.

mi još uvijek jako puuuno cicamo mamu!!!! neka tako i ostane..niksi bravo!!! za svih 15mj dojenja..

Niksi - lijepo da je tako spontano zavrsilo .

Malim Oceaninim cicavcima -

i ja kažem - lijepo, niksi. naravno da ti fali, dojenje je ženskom mozgu....paaa....teoretski...poput orgazma. nije ni čudo da se tako navučemo!
i također bravo za Oceanu i cicavce!

listek, preslatka slikica! volim vidjeti tu ljubav među njima koju gajite.

Još na kraju hvala vama dojiljama blizića koje ste mi omogućile da se dobro pripremim i naučim sve i prije nego su se rodili. Da vas nije bilo možda bi me i uvjerili da je dojenje više od jednog djeteta nemoguće.

nikako nemoguće! ja sam 2x dojila single cicatore ali sada kada dojim u tandemu za mene je to jednostavno predivno iskustvo i uživam kada me "odozdo" onak gledaju a svojim rukicama sami rade masiranje kako bi mlijeko nadolazilo. Oni sada već znaju kada ja kažem cika i odmah noge lupakaju, oni se smiju...mama će nastaviti davati dok god oni bude htjeli papati. Naravno nećemo baš do 7 godine života ali do 2 bi bilo jako lijepo......

Meni su bili najbolji kad bih ja sjela kod njih u sobu na pod, a oni istog trena puzećki na mene. Predivno!

Niksi - nama još ostalo jedno noćno sisanje.

Već sam negdje napisala da su od zadnjeg dnevnog sami odustali.
Ne žalim jer mislim da smo svi troje bili spremni na to!

Lijepo ste održali to dojenje!
I mi smo tako nekako prekinuli, oko 15 mjeseci. Neposredno nakon toga perioda sam se zbilja odmorila, i bila neko vrijeme zbilja zadovoljna, a malo kasnije mi je bilo žao da nismo nastavili i dalje!
Tako je to u životu!! Ne možeš i ovce i novce!!

Najviše sam željela prekinuti jer su se budile sa vriskom dok im nebih dala cicu, i samo su tako znale, svako jutro... nakon tih 15. mj. poželila sam mirno jutarnje buđenje tj. na neki drugi način ih zabaviti a ne cicom! Pošto su zaspivale na cici ako ju ne dobiju isti tren nakon buđenja noću
ili ujutro, ili popodne V R I S A K!!!! To me znalo ljutiti,
frustrirati...

Kako se vaši bude?

Ljepota dojenja s druge strane, prebogato iskustvo...

Iznenadilo me kako mlijeko nije odmah nestalo samo od sebe nego kao da ga je bilo još neko vrijeme nakon prestanka.....

Ja sam poslije Tamasa mjesecima imala mlijeka.
Kruna- dobro je da tako postepeno ide, Janos sad već par dana spava noć bez buđenja, a Pal se probudi ali mi više ne podiže piđamu

uživam čitati vas.....
i prisjećati se svojih iskustava, tog divnog osjećaja dok doje,
i kasnije, kad bi došla po dečke u jaslice, a oni prvo s vrata "daj cici" - ja bih sjela na pod i oni bi se "uštekali" - na čuđenje teta i djece u grupi. no kad smo popričale (male curice i ja), nakon toga su se danima igrale da one doje lutke!! mame su me poprijeko gledale, ali je svima bilo simpatično.

Dorieni - tako sam i ja prestala dojiti LiL s nekih 16 mjeseci. oni su sami pomalo pustili, ali imali su dudice, to je drugačije. NiM nisu odustajali nikako.....i onda mi je s tih dve i pol godine STVARNO trebao taj predah o kom pričaš, i pošto su već bili razumni i mogli smo to izrazgovarati, sve je prošlo glatko.
još i danas si vole pogledati ili pomaziti ciku i prisjete se kako su papali cicu kad su bili mali.

Ivana, super si!
Ispred cijele grupe tako dojiti!!!! To može samo netko sa iskustvom :-))

Ja nisam bila tako slobodna i nisam dojila van kuće dok se nismo preselili u drugi grad, kad su imale 5 mj. Tek kada se to dogodilo sam se opustila i počela odlaziti bilo kuda sa njima i u bilo koje vrijeme jer se nisam morala brinuti hoće li se rasplakati, ogladniti.... I druga priča mi je bila kada su počele same dolaziti na cicu, puuuno lakše nego kao sićušne štruce vaditi ih iz krevetića, obje sama nikako nisam prve mjesece uspijevala!

A sad vidim da majke uspješno održe dojenje uz posao!

Kada smo prekidali sa dojenjem bila sam uvjerena da uz posao neću moći dojiti, pa kako sam mislila da ću raditi ljetnu ambulantu što se poklopilo s tim periodom htjela sam da kao cure ne budu ovisne o meni misleći da one neće nikako drugačije znati zaspati, ako ih naprimjer tata stavi na spavanje popodne....
Kasnije sam shvatila da oni povezuju "naučeno sa osobom" i da tata sigurno nebi imao frku, ali tada sam razmišljala da bih voljela da ne remete ritam jer ne znaju zaspati osim na cici.

Baš se volim prisjećati ove teme!

i ja!

meni je ovo 3x ali dvostruko iskustvo i užitak....neki dan sam na podu gdje imaju prostor za igranje dojila jednog i onda me drugi vidio...došao je do mene digao se na noge i nije se smirio dok mu nisam dala da i on cika. bilo je presmiješno. Jedan u naručju a drugi sjedi i cika....

Došla sam na forum sada na kratko, ali ne mogu da ovo ne komentiram!
Prekrasno je čitati vaša iskustva o dojenju! Svaka čast svakoj od vas .
Mi se isto još dojimo i jako sam zbog toga zadovoljna. Imamo situacija kada dečki sami traže cicu, a kad to u žaru igre zaborave, ja im ponudim. Cica je odgovor i na plač zbog neke ozljede, jako se često na cici uspavljujemo popodne, a noću samo cicamo. Zna biti ponekad naporno, ali vidjeti njihova ozarena lica kada krenem otkapčati grudnjak...pa to nježno cicanje...pa zadovoljstvo poslije...nezamjenjivo! Isto imamo situacije kada se jedan doji, a drugi dođe, digne majicu i onako u čučnju kao mali pesek cica...ma prekrasno. Ja si u tim trenucima uvijek zahvaljujem Bogu na tolikoj sreći i ljepoti koju mi je podario!
I samo da napomenem, da je na samom početku našeg dojenja sve izgledalo, beznadno: sestreu bolnici koje mi nisu pružale podršku, niti prenosile svoje znanje...pa obitelj koja mi je govorila da se ne mučim toliko da je ad isto tako dobar za njih...pa neki prijatelji s razmišljanjem da se blizanci ne mogu dojiti i da nema smisla trudu...e sad svima stalno naglašavam-imamo 9 mjeseci i još se dojimo i svi u tome uživamo. A na početku sam se samo molila da izdržim barem 6 tjedana... Da nije bilo neizmjerne podrške mm i prekrasnih vaših iskustava koje sam čitala i koje su me ohrabrivale, ne bih uspjela. I propustila bih ovakvu sreću.

Bambi -

bambi -

Kako su slatki! Znaju se oni izboriti za sebe već od prvih dana :-)

Bambi