o da, nravno da se može!!

Ivana, dok tebe čitam sve djeluje tako jednostavno i lako... ma kad su tolike cure uspile to svladat uspit ćemo i mi, nismo mi ništa nesposobnije i neupornije zar ne Blaža? Izborit ćemo se mi za svoje bebice i u Splitu, pa makar nas više ne primili u rodilište ... uostalom dovuć ćemo mi Ivanu u Split ako šta krene naopako ... ...bitno da sam ja sad puno hrabrija i samouvjerenija nakon ovih vaših postova i vjerujem čvrsto da ćemo uspit!!!

ja sam ivana prvi put vaginalno a i sada su glavom dole pa dr misli da ce tako i ostati.
a ja sam rekla da cu dignut cijelu bolnicu na noge ako mi ih nedaju ili buidu nadohranjivali.

Ja nazalost nisam imala tu mogcnost. .a bila mi je zelja jer majcino mlijeko je najzdravije.

Ivan & Marko 16.05.2007

Mallena ne budi tužna, najvažnije je da ih neprestano i bezuvjetno volimo a hrana je samo sredstvo za rast. Ljubav je važnija. I meni je žao ali prebolila sam to odavno, i ti ćeš, čim pogledaš svoje dečke.
A i uzmi to ovako, da ne postoji adaptirano nego da se još koristi razrijeđeno kravlje mlijeko dali bi tvoji dečki i sve one bebe kojima je život ugrožen dugo vremena danas bili s nama. "Hvala Bogu" na tehnici 21 stoljeća, operacijama, aparatima i zamjenskom mlijeku.

malena nemoj se zalostiti sto nisi uspjela.sigurna sam da si mogla da bi.kako ti aleks kaze bitno da im pruzis svu ljubav ovoga svijeta i to ti je najbitnije.

Aleksandra je napisao/la: a hrana je samo sredstvo za rast.

Je, samo dojenje je po mom misljenu puuuuuno vise od hranjenja .

Dojenje je "više od hrane" samo zato što je optimalna hrana - sve ostale aspekte ne priznajem kao više jer su podcjenjivanje onih koji ne doje - ljubav se može pružiti i na druge načine.

Aleksandra je napisao/la:Dojenje je "više od hrane" samo zato što je optimalna hrana - sve ostale aspekte ne priznajem kao više jer su podcjenjivanje onih koji ne doje - ljubav se može pružiti i na druge načine.

Apsolutno se ne slazem ni s jednom jedinom rijeci koju si napisala.
A vjerujem da bi se rijetke bebe i mame koje doje slozile s tobom. Nisi probala- ne znas. Ne podcjenjuj!
I iskreno, sad cu ti reci.
Mislim da svi koji odmah cijelu stvar vide kao podcjenjivanje imaju neke nesredene osjecaje u sebi. Drugacije to ne mogu razumjeti.
Sta vas boli da je dojenje vise od (optimalne, najbolje...bla,bla) hrane kad to ono je, htjela ti to sebi priznati ili ne.
To ne znaci da zena koja ne doji svoje dijete voli manje ili da je manje dobra mama - daj si odvoji te dvije stvari , kao ni zena koja je posvojila - ljubav je sasvim druga dimenzija.

Ti ne čitaš, ja stalno vičem da dojenje JE optimalna i najbolja hrana ali sam čin dojenja nije bezuvjetno najbolja stvar na svjetu. I probala jesam, uspjela dugo nisam ali ti podcjenjuješ sve one koji nisu dojili čini mi se.

Uostalno nemoramo se mi slagati oko ničega, svako ima pravo na svoje mišljenje.

Aleksandra je napisao/la:Dojenje je "više od hrane" samo zato što je optimalna hrana - sve ostale aspekte ne priznajem kao više jer su podcjenjivanje onih koji ne doje - ljubav se može pružiti i na druge načine.

Da, ti o dojenju stalno referiras kao o "optimalnoj hrani" i nicemu vise od toga, pa mi to djeluje podcjenjivacki.
Znam da je namjera da se mame koje nisu uspjele dojiti ne bi osjecale lose, ali ne kuzim taj pristup.

Ja nisam rodila prirodno, nisam rodila ni vaginalno, rodila sam ih na carski i kao mallena za dojenje, uvijek cu reci da mi je zbog toga zao. Ali mi ne smetaju price koje velicaju prirodan porod i pricaju o njemu kao o necemu posebnom, povezujucem i sl.
Necu reci tim zenama da pricaju bezveze i da im to ne priznajem, da je to samo bolan cin prolaska dijeteta kroz uske kosti zdjelice, a sve drugo podcjenjivanje zena koje nisu prirodno rodile.

Nekome je bio upravo to, nekome nesto puno vise od toga, nisam ja ta koja ce im to reci.
Tako i za dojenje - ono je za mene i moje decke i dosta mojih prijateljica puno vise od optimalne hrane - samo to sam htjela reci.

Aleksandra je napisao/la:Dojenje je "više od hrane" samo zato što je optimalna hrana - sve ostale aspekte ne priznajem kao više jer su podcjenjivanje onih koji ne doje - ljubav se može pružiti i na druge načine.

Ja sam rodila na carki a moji dečki su 5 dana bili hranjeni na sondu kroz nos jer su bili slabi i nisu mogli sami jest. Onda su ih nosili k meni dvaput dnevno da se nauče cicat i nakon tri dana su uspjeli ali nisam mogla dojit obojicu istovremeno jer je i jednom bilo teško se namjestit i popravo cicat, a trajalo je po sat vremena. Za to vrijeme je drugi već morao jest. Bili su mali i slabi i bitnije je bilo da se najedu na bilo koji način nego da ja sad tu provodim neke svoje principe i volju. Ipak su mi oni bili bitniji. Za noć sam se izdajala. Kad smo došli doma kombinirali smo dojenje, izdajanje i adaptirano jer nisam imala dosta mlijeka. Uz najbolju volju. To je trajalo mjesec dana. Ja sam bila strgana ko životinja, nisam imala ni snage ni volje za ništa. Dojenje ja za njih bila borba (jer im je trebalo po sat vremena a umorili bi se nakon pola sata), za mene napor i nakraju sam i zbog njih i zbog sebe prešla potpuno na adaptirano. Ja sam došla k sebi, imala sam svaku sekundu da se posvetim njima, oni su bili zadovoljni, siti, bolje su spavali...općenito nam je sve krenulo na bolje.
Dakle, svaka čast mamama koje doje svoju djecu, ja sam jako željala bit jedna od njih, pogotovo kad sam bila trudna...onda sam pričala kak ću ja njima u bolnici reć ovo, pa kak ja neću nikad ono...i niz drugih zabluda. Istina je da se svaka od nas našla u drugoj situaciji. Za nas je bolja opcija (prvenstveno za njih) bila adaptirano, bolje su napredovali a to je bilo bitnije od taga da ja okolo pričam kak dojim obojicu i svi mi se dive (i ja bi se divila sama sabi kak se divim i vama koje ste to uspjele). I šta bi se ja sad trebala osjećat grozno, podcjenjeno ili da mi natko kaže da nisam bila dovoljno uporna ili da mi nije dovoljno stalo do moje djece...ne dolazi u obzir. Moja djeca su zdrava, velika (prestigli su svoje vršnjake u visini i kilama), Napredovali su kao na vrijeme rođene bebe...Ništa im nije falilo, povezani smo na sve moguće načine. Dojenje je za nas bilo iscrpljujuće i nikakva ljubav iz toga nije proizlazila.
Ja te kužim listek šta ti tvrdiš i shvačam šta tebi predstavlja dojenje jer imam prijateljica koje to isto misle. Ali ti i one ste imale sreće da je to za vašu djecu bilo jednostavno i najbolji izbor, a ima nas dosta za koje to ne vrijedi. I vi niste ništa bolje mame niti smo mi gore mame zbog toga. Sve je to sila prilika. Zato podržavam i Aleks.

ma naravno, mislim da je svima jasno da dojiti blizance nije niš tako jednostavno da se razumije da to mora uspjeti.
realno - to je poduhvat i pol. pod utjecajem je milion faktora,
i upornost i odlučnost majke jest važna, ali nije dovoljna u ovom slučaju.
nikako nije usporedivo dojiti jedno ili dvoje odjednom.

to sve pišem da podcrtam da smo sve u biti na istoj strani,
i listek - koja podržati sve dobrobiti dojenja, koje objektivno ipak jest mnogo više od hrane, te - iako nije jedini način pokazivanja ljubavi - ipak jest jedinstven način uspostavljanja bliskosti između majke i djeteta, prirodno i od Boga (kako hoćete) zamišljen upravo tako, i stoga idealan. to NE ZNAČI da se i bez dojenja ne može razviti pravi attachment. ali nemojmo zanemariti da je zamišljeno SA dojenjem. naravno, zamišljeno je i da rodimo jedno dijete, i tada je to (ukoliko je sve proteklo u redu) i mnogo lakše - uspostaviti dojenje.

isto tako i Alex tvrdi, da je dojenje divno, i neponovljivo, ali zagovara i činjenicu da nije uvijek s blizancima moguće te da boli ako mi koje smo uspjele to trljamo kao sol na ranu. ali to ne radimo s tom namjerom , Saša draga, već samo zato da ohrabrimo i druge mame duplice da se MOŽE dojiti.
moram priznati, Saškić, da i meni ponekad zazvoni kad nešto o dojenju napišeš, i zazvuči kao da ti je to neprežaljena rana, i moooožda ipak mrvicu umanjuješ dobrobiti dojenja (ili bar tako zvuči) kad veliš da je to samo savršena hrana. da te tako dobro ne poznam, ta bi me izjava uvrijedila malo. tj. činilo bi mi se da nisi o tome puno čitala ni informirala se. a znam da jesi.

eto...nek me tko krivo ne shvati, ovo je vrrrlo osjetiljiva tema, ali ne moramo sve imat isti stil - ni mišljenja, ni govora. ipak, mogle bismo sve imati isti cilj - podrška mamama. PRVO - da doje, i to ne ako mogu, nego KAKO da mogu. a tek kao drugo - ako nikako nisu uspjele, radi ovih ili onih objektivnih ili subjektivnih okolnosti - onda biti podrška da to prihvate kao najbolje riješenje, kako lijepo i iskreno piše Carica. nekad je doista prenaporno to sve skupa. i meni je bilo, nije uvijek bilo pjesma. ali tvrdoglavo sam odlučila da mi je dojenje najvažnije, i nekako sam svaku krizu prevladala. da sam se tada odlučila misliti više na svoj odmor, i posustala s cicanjem, ne bih to smatrala sebičnom odlukom, i signurno bih već mjesecima i godinama bolje spavala noću i imala više vremena za sebe - a takva mama bi imala i više energije za igru s djecom; ali JA sam procijenila da je bolji izbor za mene u tom trenutku da dojim.
to je MOJE isksutvo i mišljenje, i vrijedi samo za tu moju situaciju.
npr. mallena i Marija nisu imale isti izbor kao listek i ja.
Maja isto nije mogla dojiti kolko je htjela.
zdravstveni faktori nisu zanemarivi.

ima sto situacija kad je jednostavno puno lakše prestati, ili naprosto žena više ne može. i to je U REDU!

ALI - naglašavam - po meni je dobrobit dojenja toliko velika, da je dobro prevenirati sve što se može i riješiti sve drugo, prije nego li se odustane od dojenja. to općenito govoreći, ako je moguće.

odužila sam previše.....oprostite. idem pa-pa.
sretno svima, i molim vas - mir u kući!

Ivana - Ti sve uvijek tako lijepo napises... Ah...
Slazem se sa svime sto si napisala i bas takvi su i moji osjecaji, samo me se uvijek krivo shvati.

Malo mi je glupo sad uletavat tu s mojom pricom ali kako sam ja tehnicki tip i ne celofaniram stvari tako sam i to dojenje ustabilila na samo meni tipcan nacin.
Dok sam bila trudna shvatila sam da je to super za bebe, jel se moze obje citala sam nesto na Rodi i na stranim sajtovima ali skoro svugdje se spominjala pomoc u dodavanju ili u podrgivanju i tako to...
Onda sam otisla u ducan i vidjela da jedna kutija mlijeka (nebitno koja mislim da su cijene slicne) kosta 30 kuna. Navodno je blizancima jedna dnevno potrebna sto je 30 dana, financijski je to 900 kn. Ostale troskove nisam racunala (tu su dude, boce, sterilizator....)
Nazvala sam burzu i trazila jel imaju medicinskih sestara primalja i da li mi mogu dati kontakte...nije bas htjela ali namolila sam..i odrzavala razgovore i jedna mi se svidjela i pristala mi je pomoci prvih mjeseci za te novce na 4-5 sati...
Rodila sam, prvih mjesec dana bio je muz doma. Nismo znali kao ih sloziti zajeno i dojila sam ih jednu pa drugu, inako cijeli dan sam lezala s njima na velikom krevtu i samo se naginjala na onu stranu gdje je neka zaplakala.
Nakon mjesec dana dosla je teta cuvalica i ona mi je donosila djecu iz kindaca a ja sam samo dojila....ako bi obje zaplakale u isto vrijeme obje bi stavljala ali to definitivno nije bilo vrijeme kad su se najele nego su se vise mazile i trebale mamu....
S tri mjeseca su ojacale i pocela sam ih cesce dojit zajedno ...
Buduce mame ako zelite dojiti razmislite o pomoci.....a vi probajte samo jest i dojit.
Modovi ako ovo ne spada tu prebacite .....

spada!
slično je i meni bilo, prvi tjedni samo dojenje i dojenje.....treba pomoć.
dobro je da si to naglasila.

Ja imam pitanjce za iskusne. Nama je danas 17 dana i poslijednjih tri, četiri dana oni imaju faze kad mi se po dva sata ne skinu sa dojke. To je uglavnom uvečer od 9,30 pa do 11,30. Jednostavno stalno bi sisali. Nakon toga odspavaju i po pet sati u komadu.
Prvo sam mislila da nemaju dosta ali u dva tjedna su dobili 320 i 330 grama pa im očito mlijeka ne fali. Sa prvim djetetom sam imala sličnu fazu ali više se ne sjećam koliko je to trajalo.
Zapravo me zanima jel i kod vas bilo slično ?

Je, bilo je i jos kojekakvih ne bas simpaticnih faza koje su mi navlacile razne sumlje.
Samo uporno, neka samo cicaju proci ce.
Znam da nije neka utjeha, ali...samo uporno i hrabro

Evo upravo sam završila. Hvala na informacijama !

niksi tak je bilo i kod nas ...ako se nisam udobno namjestila bolilo bi me sve zivo ....

Moram uletiti malo ovdje DOJENJE JE NEŠTO NALJEPŠE ŠTA SAM IKADA DOŽIVJELA ALI ISTO TAKO VAM MORAM REĆI DA SAM JA DJETE KOJE JE ODRASLO NA PRŽENOM BRAŠNU,GRIZU I KRAVLJEM MLIJEKU NIKADA NISAM BILA BOLESNA HVALA BOGU IPAK MAJČINO MLIJEKO DAJE DJECI ZAŠTITU.
AKO NETKO NE MOŽE,NE MOŽE NETREBA SE UBITI ZBOG TOGA MISLIM DA SE NITKO NE BI TREBAO ŽIVCIRATI,JA IMAM GRIŽNJU SAVJESTI NAJVIŠE ZBOG TOGA ŠTA MI JE IVANO ZAOSTAO ZA MATIJOM

1.PRAVILO DOJENJA JE DA DIJETE NE SMIJE SPAVATI NA CICI
2.DOJENJE BI TREBALO NAJDUŽE TRAJATI 20-30MIN
3.NE PREBATCIVATI SI AKO NE USPIJEMO
TREBA BITI UPORAN ALI ISTO TAKO NE PREUVELIČAVATI DOJENJE JER MISLIM DA JE RODITI DJETE MALI PAKETIĆ SREČE DAN NAMA ŽENAMA OD BOGA, NAJVAŽNIJE DA JE PAKETIĆ ZDRAV BEZ OBZIRA NA PREHRANU :P
By bebe11 at 2009-01-27

bravo ikordej,to si prelijepo napisala.

slažem se s tobom, ikordej.

i savjeti su ti dobri.
ipak, moram reći, da svako pravilo ima i izuzetaka, pa ih ne treba tvrdo shvaćati. npr. to da podoj ne može trajati dulje od 30 minuta. nebi trebao. ali ako dijete "spava" na cici, jer je još maleno i nema snage odjednom si izvući potrebnu količinu, ili pak dojimo blizance pa je stoga proizvodnja i potrošnja mlijeka udvostručena (samim time ne stigne se stvarati jednako brzo kao i za jednu bebu, pa bebe ispočetka češće cicaju),
to ne znači da treba odustati od dojenja. baš suprotno, tek ako ustrajemo, dobit ćemo priliku da se to sve skupa "uhoda"; da tijelo počne proizvoditi puno mlijeka kako bi bilo dovoljno za bebače i u većim vremenskim razmacima, a bebci ojačaju pa onda više ne spavaju na cici.

ovo što niksi opisuje zvuči mi kao prvi mali skok u razvoju, i mislim da treba uporno stavljati na prsa.
ipak, traje li ti podoj po 2 sata, umorit ćeš se beskrajno- jel ih možeš nakon 20-tak minuta skinuti s cice, bez da plaču, i odmoriti malo pa im ponuditi ponovno kad zatraže? čisto da stigneš odahnuti, dobro se napiti tekućine i izravnat leđa?

samo izdrži, kako kaže listek. to je ključ.

Slažem se i ja sa tobom ali ja im nisam dala da pajke bez obzira na to mali ili ne dok se ne na cicaju bar 10min,on je žmirio ali sam ga svako malo pomazila po licu ili nosiću kako bi se svejedno napapao kako se spada

Imali smo žuticu pa kako bi išli kući morali smo puuunnnoo papati hvala bogu i uspjeli smo pa smo tako nakon 6 dana izašli van,za razliku od jedne žene koja je rodila 2 curice dobile su neku bakteriju,morali smo pobjči iz te bolnice što prije skroz me je deprimirala

E stvar je u tome da oni uporno vuku, plaču odmah po odvajanju i umiruje ih jedino kad prihvate bradavicu. Znam ja sva pravila ali na prvom djetetu sam se naučila da je potrebno neko vrijeme da ih se postavi. Tamas je također često tražio i znalo je trajati dugo tako da sam jedno vrijeme čak i pisala koliko je dugo sisao i koliko često jer sam bila dosta zbunjena. Onda sam jednostavno odustala i nastavila ga dojiti kako je tražio i s vremenom se to samo od sebe složilo.
Sad se dogodi da dugo sisaju ali onda odspavaju i po tri sata. Janos je noćas spavao pet sati u komadu, Pal isto prije dva dana. Prethodno je podoj traja poprilično dugo.
Uglavnom, još nemam namjeru odustati, posebno jer mi se čini da napreduju.
Još jedno pitanje cure: jel koja od vas koristila izdajalicu pa da bar povremeno uvalite nekom da vas zamijeni?