pozdrav svima od mame koja ce imati blizance

hej pozdrav svima ja sam nova imam 32g i imam sina od 8g i neki dan sam saznala da cu dobiti blizance nadam se da cu se uklopiti sa ostatkom ekipe dolazim iz okolie Osijeka

Dobro nam došla !!

Ako želiš vidjeti iz prve ruke kako to izgleda dođite nam 27.5. na izlet u Golubinjak na godišnje okupljanje blizanaca.

hvala imamo vec par blizanaca u obitelji i od prijatelja pa znam kako je ali je meni trenutno jos sok....kada su mi rekli da cekam blizance sokirala sam se

Onda ih svih povedi i dođite na druženje

dobro nam došla!

Dobrodosla !

pozdrav svima, dobro večer vam želim. Ja sam takodjer ponosna majka dviju curica blizanki. Rodila sam 12. 4. 2012 , riječanka sam.

Nausnica je napisao/la:pozdrav svima, dobro večer vam želim. Ja sam takodjer ponosna majka dviju curica blizanki. Rodila sam 12. 4. 2012 , riječanka sam.

Dodrodošla sugrađanko

Nadam se da vas obje vidim u Golubinjaku za manje od tjedan dana

Dobrodosle mame!!!!

Hvala na dobrodošlici. !!!


Jako bih se rado družila s vama, da nisam u stanju babinjanja( čitaj : hvataju me raznorazne boleštine)
Samo me zanima, kako ste vi , cure moje i ponosne majke blizanaca, preživjele psihički odgovornost koju nosi rođenje DVIJU beba.
Ja mislim da se ja s time psihički, najteže nosim (fizički čak mislim da ide bolje,ali psiha me muči)

Da, nausnica, istina, jos su male.
Sto se tice psihe, vjerojatno je najbolje da pricas s nekim, SVE sto te muci. Nadam se da imas podrsku sa strane, bar u muzu, i sat vremena tjedno s frendicom puno znaci! Ako je moguce. A i svrati ovdje, pisi na teme sto imamo ili otvaraj nove, samo svoje, pisi sve sto te muci, i vidjet ces da ima puno cura koje su to isto ili slicno prosle i samo rijec utjehe moze puno pomoci!
Meni su blizanke bile druga djeca i mislim da mi je prijasnje iskustvo dalo neku sigurnost i ja sam s njima bila puuuuuno opustenija, a kako su dosle dvije a ne jedna, i imala sam jos jednu od 2,5g kojoj je trebalo puuuno paznje, jednostavno se nisam zamarala oko bezbroj stvari koje su mi kod prvog djeteta bile bitne!
Meni su recimo djeca dosta plakala kad su bila mala (starija je bila u vrticu) jer sam ja bila sama s njima i dok bih dojila jednu druga je plakala, pa onda zamjena, pa dok bi ih vozila u kolicima one bi plakale (nisu se volile voziti) po pola sata dok ne zaspu. Ni malo nisu htjele biti same a ja sam bila sama s njima i nisam ih mogla stalno nosati obje u isto vrijeme. I nazalost navikla sam na plac. Nekima je to nezamislivo a ja jednostavno nisam imala izbora.

dobro došla

O Bože ,Žaklina. To ti i govorim, upravo to. Ja sam tip osobe , koja želi sve savršeno (koja iluzija), i onda ako neka samo zaplače, ja mislim kako joj moram udovoljiti ODMAH, ili će biti smak svijeta. To je neizdrživo, i zato imaš moje veeliko divljenje, o tome što govoriš. I još k tome ako se doda manjak samopouzdanja, ispadne da sam koma. Psihički naravno, pa možda onda dolazi i fizički boleštine. Jer sve je u glavi.
Muž mi je k tome na brodu, tako da mi pomaže majka , koja je supeeer, ali.. Ima to i svojih nedostataka.
Uglavnom, hvala Bogu da vas imam ovdje, da s e može malo popričati.
Ja se jednostavno bojim da nisam dovoljno jaka u glavi, da si posložim sve to, i to me brine.
Strah od svega, unaprijed, mogao bi me smlaviti
Jesam vas dosta udavila , ha?!

Hej, Dancicka
Pozdrav tebi ..sugradjanko i ...moja imenjakinjo..!!

Nausnice, NEMOJ misliti negativno. Samo ih gledaj kako rastu i kako ce izrasti u prekrasne djevojcice u kojima ces uzivati, u njihovoj igri i svemu. Ja sam sama sebi govorila kako sve mogu i kako nije problem. Ali ni to ponekad nije dobro. Ponekad bih od iznemoglosti odnijela obje u njihove krevetice i ostavila ih i zatvorila vrata i otisla u drugu sobu bar 20 min, samo da ih sto manje cujem jer nisam vise mogla. A kad bi mi muz dosao doma, recimo jednom tjedno znala sam uzeti martu i otici negdje, na 2-3h. I nije me bilo briga kako ce se snaci s njima, ako ce mu plakati, i meni placu, samo da sam u misu i tisini i da ih ne slusam cijelo vrijeme. Martu stariju bih znala ostaviti u igraonici bar na pola sata a ja sjesti na kavu ili sl. I pojesti kolac! Koliko sam se udebljala u to vrijeme, strasno. A nisam htjela odustati od dojenja i to je puuuuno toga kompliciralo. Ali proslo je i sad smo super.
I sto se tice fizickog zdravlja, to si u pravu, meni je prvo srce preskakivalo, pa sam jedno godinu dala vodila bitku sa zeludcem i obilazila doktore jer mi je stalno i svaki dan bila muka, a moje crne misli kako je to ne znam sto nisu bas pomagale. A svaki moj odlazak na hitnu ili doktoru i kad bih spomenula da imam dvije maaale blizanke doma i jos jednu stariju rezultiralo bi odmahivanjem ruke, ma, nije vam nista, odite doma i odmorite se!!! Ali kako??? I zaista, nakon 2.5g kad sam pocela raditi i kad je sve nekako sjelo na svoje mjesto i kad sam to vrijeme koje sam imala s njima provodila zaista najkvalitetnije moguce, tegobe su polako prestale!
Zato polako i pozitivno, ne mora sve biti savrseno. Ma u biti nista ne mora biti savrseno, neka te sto manje stvari zabrinjava, osobito ovih sa strane, tipa urednost i slicno. A djeca placu. I ako nisi iste sekunde kraj nje kad se javi ne moras imati griznju savjesti, otusiraj se do kraja ili pojedi rucak ako znas da je na sigurnom. Mislim malo i na sebe!

Ah, Žaklina,
HVALA ti na divnim riječima utjehe, već samo to što me slušaš i razumiješ, mi je kao neka psihoterapija
Ja mislim da sve moje tegobe koje imama(bolje da ne znaš, upala uha s takvim bolovima da sam išla vriskat u drugu sobu da me ne čuje mama) su posljedica tog mog stava..SVE JA TO MOGU SAMA. I ako nešto ne mogu, ubijanje s osjećajem krivnje, da nisam dovoljno dobra i da nisam sposobna. Ja sam sebi najveći kritičar, a i kritična (iako vrlo sposobna) majka, mi tu baš ne pomaže, da se zalječim.
Imaš prekrasne cure, o bože kako su lijepe na slikama koje gledam!!
Ja od osjećaja panike, užasa i straha ne stignem ni uživati u mojim curama. Kad ih pogledam i zaplaču, ja odmah pomislim da sam ja ta koja im mora udovoljiti KAKO GOD znam i umijem, a to me raskidava.
Mislim da je to taj moj stav SAVJESNA do bola, koji će me u grob stjerati. A kako da olabavim? Tu bi mi muž pomogao, al on je daleko. Eh
POsljedica je ta, da sad moram prvo lijčiti sebe, da bi mogla njih, i onda se osjećam još gore, iupala sam u začarani krug.
Vjerujem ti da si ozdravila, čim si otišla raditi, i našla svoju kolotečinu, vidiš, to je meni jasno.
A i ja dojenje forsiram, a sad ne mogu jer sam na antibioticima, i lekadolim, i osjećam se GROZOTA.
Uglavnom, to je moje psihičko stanje, koje sam i mogla pretpostaviti da će biti tako, na temelju mojeg prijašnjeg stava o životu.
Znala sam , ili ću se promijeniti, ili ću svisnuti.
Sad mi se čini da sam prije ovom drugom.
O Bože.
Opet gledam tvoje cure, preslatekkkkeee suuu..!!

Draga Nausnice, kada čitam tvoje riječi kao da vidim sebe. Ni sama sada ne znam kako sam preživjela njihov porod i sve dane koji su slijedili. Ali-JESAM! Tu sam, živa, donekle zdrava, ali vrlo ponosna na sebe jer nije bilo nikoga osim muža i mene, a dok je on radio, najviše sam sve sama. Moja priča je slična zaklininoj: blizanci su se rodili, a tu je bio i stariji koji je tad imao nepune 3g. prvih mjesec dana su se muž i svekrva krpali da mi pomognu skuhati,oprati,speglati,a kad su oni napunili mjesec dana sveki otišla, muž počeo raditi, a ja krenula u organizaciju vremena. kad se sada sjetim tog vremena istovremeno mi krenu suze i smjeh,ali sama sebi .
sjetila sam se jedne scene: dojim blizance (kad su imali mjesec počela sam istovremeno zbog praktičnosti). Dakle, dojim blizance, oboje "prikopčani" na mene, a starijem dajem jogurt ili ručak jer je morao jesti kad i braco i seka
Ali,prošlo je! Sad radim, oni su u vrtići, tek sad odem na kvu s prijateljima, život se unormalio! Treba vremena, ali možeš ti to!!!! Svaka mama je posebna, a mame blizanaca čini mi se posebnije, hrabrije! Ne daj lošim mislima da prevladaju. I koristi mamu ako ti želi pomoći, a ti se prestani opterećivati nebitnim (znam da je teško jer je i meni), ali pokušaj!
Drži se!!!!

Uf Dancika, stvarno avantura!
Ja sam imala problema s dojenjem, stalne upale i uz to mi je jos dojenje bilo bolno tako da bih stiskala zube i vrtila nogama skoro svaki put kad su bile na meni. I nije bio kriv polozaj, trebalo je par mj da bol popusti, znam sve, prvu curicu sam dojila iskljucivo do 6mj i kasnije do 13. Blizanke sam nakon mjesec ili dva ipak odustala od iskljucivog dojenja i presla na 4 obroka svakoj dojena i dva adaptirana, vise na sat nego po potrebi ali u dogovoru s patronaznom i s mojim sisama, to je bionajbolji izbor. I kad sam sebi to ipak objasnila u glavi da nije kraj svijeta ta 2 adaptirana obroka dnevno, bilo je vec lakse. Kasnije kad sam uvodila prehranu izbacivala sam adaptirano mlijeko i na mom su ostali do preko godine dana i onda nikako nisam mogla smanjiti da bih na kraju zavrsila na onim tabletama za zaustavljanje mlijeka, kad nakon 2mj vise nisam mogla zbog bolova i stalnih upala i izdajanja po cijele noci i vristanja od bolova i nedostatka bilo kakvog kvalitetnog vremena jer sam svo provodila u izdajanju i masiranju sisa!
E sad sam ga zabrazdila u nesto trece, zanemarite
Sad se i ja prisjecam svega
A to Nausnica sto si kriticna prema sebi i mislis da bolje sama jer ti mozes sve sama, NEMOJ! Nitko ti nece dati medalju niti ces imati sto od toga ako se pretrgnes! Trazi pomoc uvijek kad mozes! Znam ja dosta cura koje ne mogu same jedno djete spremiti na spavanje, Ili dvoje od kojih jedno ima 5g, i cim muz ne moze biti navecer doma, zove se mama u pomoc! Vjeruj mi, nitko ti nece nista prigovarati. Daj ih malo mami i uzmi vrijeme samo za sebe! Ne znam kakvi su ti prijasnji stavovi o zivotu ali nadam se da ce od sad biti samo pozitivni jer sad imas zasto zivjeti, imas zasto misliti i na sebe jer moras biti zdrava da bi mogla biti tu uvijek za njih, da bi ih mogla gledati kako odrastaju, idu u skolu, imaju prve ljubavi, moras misliti na sebe kako bi mogla s njima podijeliti sve te trenutke!
I hvala ti na lijepim rijecima za moje curke. Drago mi je da ti se svidjaju Nesto je i u slikama, fotografija mi je hobi Ali vjerojatno su i slatke

zaklina cure su ti predivne

ma cure, hvala vam puno na riječima . Mislim da ste vi žene heroji. to je moje mišljenje,da ne treba heroje tražiti negdje drugdje, nego ovdje, u udruzi Gemini;)


ja stvarno ne mogu vjerovati da ste vi to sve preživjele.
ja sad znam reć, jedno dijete ko nijedno, kad vidim kako je s dvoje isto moguće PREŽIVJETI..

Javim vam se još sa svojim problems
inače, imam 37 godina, ovo su mi prva djeca koje sam tako jaako jako užasno željela, i to još sam željela curicu, i evo , stigle su čak dvije
samo da mi je uivati u njima, to je sve što želim

Nausnice,ma sve ce biti ok! To je sigurno jer su tvoje prve bebe,a pri tom blizanci,pa izgleda kao da ne znas gdje gonis sa psihom,al razumljivo,jer svima nama i sa jednim djetetom je bilo tako dok se nismo uhodale!Kad prodje jedan period u kojem ces znati kako i sta ide,a i uskladiti balans sa bebicama,vidjet ces bice lakse,psihicki a fizicki jedan lagani fitnes!hahahha Ja imam sina od 6g. a sad sam u 24tj. sa dvjema curicama,i nadam se da ce biti tako,nekako kad sa jednom bebicom prodjes neke stvari,lakse sve izgleda za ubuduce!

željka, želim ti svu sreću s tvojim bebicama...super!!

Hvala !!!

Dobro nam došle drage mame