Da li je isto imati blizance/djecu s malom dobnom razlikom?

Pika-

4 roditeljska godišnje

ma dobro biljana, pa uračunala sam da se s jednog od 4 kao opravdano "izvučeš"


ono što ja gledam kao prednost kombinacija 1+1 ili 1+2 je činjenica da to prvo dijete može već podosta toga razumjeti (jer je imalo dovoljno roditelja samo za sebe, za učenje jezika i komunikacije) i s druge strane da je u nekim aspektima već djelomično"odgojeno" pa neće recimo ići lupati batom po staklenim vratima ili se penjati na prozor i ipak će (možda) poslušati kad se mama prodere NEEEEE! u nekoj opasnoj situaciji. osim toga, to starije dijete će barem povremeno 2. bebi plijeniti pažnju pa ona neće toliko neutješno i neizdrživo plakati kao dvije koje nitko ne zabavlja dok je mama na wc-u.

al definitivno mislim da je najteže imati kombinaciju blizanci pa odmah 3. beba...

i da: moj argument da su blizanci "teži": teško koja mama 1+1 može reći da je sama morala odraditi gotovo 200 odlazaka u ustanove i bolnice u prvu godinu i pol!!!

[/b]Pika[b]

ja isto mislim da to sve zavisi od osobe do osobe...nekim roditeljima je teško sve...imali jedno ili više djece...mislim da je bitno kako se postaviti i kako organizirati sve to skupa...

moji stariji su razlike 21 mjesec,možda je to već i veća razlika,ali mislim da mi je onda bilo lakše nego sa blizancima...to su dvije male bebe koje traže jesti u isto vrijeme,spavati,plaču,bude se u isto vrijeme...
a komentare susjeda i slučajnih prolaznika neću ni spominjati...mislim da svaki roditelj najbolje zna kako mu je... lako/teško... i da se sa nikim ne treba uspoređivati...

pika jako si sve to izracunala svaka cas
ne znam sto je lakse svaka mama zna najboje ali mislim definitivno da nije isto imati bliznace i da i meni ode po zivce kada kazu znam kako je isto je i meni ali nema bliznaca prosto ajmo je li isto dve beba nego jedno bebe??? nije !! pa makar bile i mala razlika a sta je sa finansije ??sve je duplo ne mozes da izbegnes trosak jel tako? moras sve novo za oboje a kad imas starije dete pa makar i male razlike bas ces ustediti ne moras da kupjes sve novo

Biljana i meni je sa prvim djetetom bilo teže nego sad sa blizancima )

Kad imaš jedno dijete,"učiš" na njemu, pa kod drugog djeteta bi trebalo biti lakše, barem ove praktične stvari, sigurniji si i evt. možeš popraviti neke pogreške.
Kad odmah dobiješ dva, nema "polaganog"učenja i naknadnog popravka. Osim ako ne ideš na treće dijete.
Znači po tom američkom autoru, po lakoći/težini odgajanja meni je super, na 4. sam mjestu! Pa pozlatila mu se ta studija, ako je tomu tako. Nadam se da je time obuhvatio i pubertet, jer onda mogu mirno spavati...do iduće studije.

ja mislim da je s prvim djetetom najteže jer si preplašen,s blizancima ja sam se osjećala prestravljeno!
to ovisi o puno faktora :najviše o potpori koju dobivaš od bližnjih(po meni)
meni je sada super kad su veći ali dok su samo cicali
normalno ovis i o djetetu:da sam imala 2 erika ja bih imala sve laganini ali tu je david koji je živ za 10 erika
a to da se riješiš jednom mukom,baš ne pije vodu!
pika moram priznati da sam i ja razmišljala o roditeljskim sastancima(to je bila jedina stvar koju sam se sjetila da moraš samo jednom obavljat )

I meni se digne kosa na glavi na komentare tipa .. Znam kako ti je i moji su bili 1,5 razlike dodje ti na isto ..... Ne dodje na isto!!! A glede kukanja, ja svima kazem da je to samo stvar organizacije, hahaha, a jedino mi doma znamo kako nam je i par jako bliskih ljudi!! I je, naporno je za poludot nekad, ali i veselje neopisivo!!!

I ja mislim da je s prvim najteže, jer s drugim iako bili i blizanci je barem s te strane lakše jer neko iskustvo imaš. Npr. prvog smo nosili u jastuku prvim mj dana, a njih smo odmah bez jastuka, a bili su i kilu lakši od prvoga. Nije bilo onog straha jel ga dobro držim, kako ga uhvatit... Vidim po sebi da sam sada puno opuštenija i mirnija, ne strepim toliko kao nad prvim.

Kaže mi susjeda - ima klince god dana i 2 i pol - kao da imam dvije bebe. Ne želim nikoga podcjenjivati, ali dok je ona bebu dojila, stariji je sjedio u hranilici i jednom rukom ga je hranila. Naravno, nije joj tako bilo svaki put, ali dvoje kad u isto vrijeme traže... ( Još uvijek dojim odvojeno, jer dok ih namjestim, pa padne glavica, pa bljucne, a i svaki ima svoj ritam hranjenja itd...) meni nije za usporedit da je isto.

Ali, slažem se s tim da sve potječe od toga kako se sami postavimo, jer stvarno nekima je teško i sa jednim djetetom, uz dvije bake koje ga čuvaju preko tjedna i onda još prigovaraju kako dijete ne žele uzeti na vikend da se mama može odmorit.

Definitivno je stav presudan, ali ako ćemo gledat neke sitnice, tipa, ja u parku sama s njima (ujutro sam uvijek sama) ne mogu oboje stavljati na tobogan i dočekivat, jer taman se jedan popne i treba se spustit, a drugi jaši po lojtrama, dok jednog pokušavam ljuljat, na drugoj ljulji se neko treće dijete ljulja i lovim ovog drugog da ga ne pokupi ta ljulja i tako masu sirnica. Mama koja ima klinca od cca 3 mj ima bebu u kolicima i može se posvetiti svom 1,5 godišnjaku. Kada beba ima 1,5 ovaj ima 3. Dakle, ne može biti isto!!!! Pitanje je u tome samo kako će se svatko od nas nositi s tim. Žaliti se non stop, jadikovati i na taj način propustiti uživati u njima ili prihvatiti činjenicu da će se naši klinci (koje smo same s njima) malo kasnije početi ljuljati na ljuljački i malo manje spuštati niz tobogan.... no, i to će i ovako i onako doći kad tad!!!!

Meni je draže da su se ALK rodili skupa nego da su rođeni jedno po jedno u npr. 5 godina. Fiziički i psihički je vrlo naporno, ali živ čovik sve izdrži. Mrzim kad mi na ulici kažu da mi se dive, stvarno mi često to kažu i stvarno to ne volim čut.I stvarno ne znam kako je sa jednim ditetom, ja sam danas sama sa L kući (A i K su u vrtiću) i meni je nekako čudno. Šta sam skužila? Najviše se žale oni koji imaju jedno dite i pomoć sa svih strana.