Da li je isto imati blizance/djecu s malom dobnom razlikom?

Na jednom am. forumu sam naletjela na ovu temu, pa da vidim sto vi mislite?

Ja mislim da nije isto.
Mama mojih prijateljica mi zna govoriti upravo to: "Joj moje cure su bile 13 mjeseci razlike, bilo mi je isto kao i tebi. Znam kako je..."
I ta usporedba me nekada malo zna nervirati.
Jer je npr. njeno jedno dijete vec hodalo i moglo bar pristajati dok ona uhvati kvaku da ude u stan, a ja sam svoje morala sama tegliti na 4. kat i prakticki ih zubima pridrzavati da bi usli. A gdje je sve ostalo...

Zajedničko je to da nam je i jednima i drugima prilićno naporno dok klinci malo ne porastu, ali imati dvije bebe odjednom...

eh sad..osobnog iskustva nemam, ali čuvala sam dvoje djece s malom razlikom (11 mj) i meni je to bilo...ajme meni...naporno i to više nego sad kad ja imam blizance....
malac je imao 2 god a seka godinu dana...još nije pravo ni hodala, neće biti u kolicima, ovaj bi na 100 čuda u parku a nespretan....
joj ne želim se toga ni sjetiti....
ne kuži (ili se pravi- mislim da je on jako dobro razumio neke stvari)...pobjegne mi dok ja malecku vadim iz kolica, nju moram držati za ruku, a on okolo ludesira...
doma se stavlja u rang seke....
zna pospremiti igračke a neće, ma više posla s njim nego s njom....
htio je biti veliki a ponašao se gore nego ona.....

eh sad...znam da ovo sve vrijedi i za blizance ali sad baš jel isto?????
pojma nemam....
blizanci prate bar donekle isti razvojni put (od početka ih učiš istom) a ovo je bio malo skok u veliko dijete malo u bebu i nisam mogla pohvatati to dijete ni za glavu ni za rep....

i&s imate tek 9mj. cekaj jos malo pa ponovi odgovor na ovo pitanje

vjerujem da je tesko i jedno i drugo. ponekad je tesko imati dvoje djece iste dobi sa istim porebama ali opet sa toliko razlicitim potrebama. i ja se jezim od toga: moji su mala razlika a to je isto kao da imam blizance. ne zelim sad govorit da je nama teze ili lakse ali da ima segmenata di je nama lakse ima kao i kad nam je teze. npr prva godina sto je neusporedivo. ja sam imala dvije bebe a netko samo jednu pa opet jednu

listek je napisao/la:Mama mojih prijateljica mi zna govoriti upravo to: "Joj moje cure su bile 13 mjeseci razlike, bilo mi je isto kao i tebi. Znam kako je..."
I ta usporedba me nekada malo zna nervirati.
Jer je npr. njeno jedno dijete vec hodalo i moglo bar pristajati dok ona uhvati kvaku da ude u stan, a ja sam svoje morala sama tegliti na 4. kat i prakticki ih zubima pridrzavati da bi usli. A gdje je sve ostalo...

Zajedničko je to da nam je i jednima i drugima prilićno naporno dok klinci malo ne porastu, ali imati dvije bebe odjednom...

potpisujem !!
kosa mi se digne na glavi od toga "znam kako ti je" a nema bliziće

nama je lakše nakon 4g recimo ali do 4 neka pričaju šta hoće ali imati 2 mala terminatora istovremeno nije ni približno isto kao 1+1

mislim da to ovisi i o dječjem temperamentu,
ali osobno smatram da je lakše imati blizance jer imaju približno iste potrebe pa je to puta 2. jedino je fizički teže.
da biram rađe bih blizance umjesto razliku od godinu dana.

Je li isto?? Niposto!

potpisujem alex

Da li je lakše ili teže ovisi o mnogo različitih faktora, koji kod svih nas nisu isti.
Također i razdoblja kada je možda nama lakše su različita, što opet ne mora značiti isto za sve, recimo meni je sada jedina prednost što se one međusobno igraju i zajedno idu u vrtić, ali kužile bi se i da je godina dana razlike, sada u ovoj dobi.
Meni su znali reći da sam jednim udarcem "rješila" dvoje djece, ali sveukupno gledajući, trudnoću i naročito prvu godinu dana doživjela sam vrlo naporno i stresno, što mislim da s 1+1 ne bi bilo.
Možda bi drukčije razmišljala da je obrnuto, tko to zna? Ali s pređenim iskustvom s dvoje djece odjednom, imati dvoje djece odvojeno, makar i s malom razlikom čini mi se lakšim.
Kao što jedna majka reče: Bila sam savršena majka, kad nisam imala djece.

upravo tako Aleks,od takvih komentara mi se diže kosa na glavi,ali ne vrijedi objašnjavati,u mojoj okolini je svima teže nego meni jer oni imaju malu razliku a meni su djeca "baš dobra" i još k tome imam veliku kći koja sve pomaže tako da ja nemam nikakvog posla,ha,ha malo sam skrenula sa teme ali odmah me podsjetilo na takve komentare,ustvari ne vidim razloga zašto se svi pokušavaju obraniti kad ja nikad ne kukam niti od ikoga tražim pomoć...

To nije za usporedbu, tj. ne može biti isto. Ja nemam ni jedno ni drugo (ni blizance ni djecu male razlike), ali jasno je ko dan da se to ne može uspoređivati. E sad ako netko želi usporediti kome je teže...naravno da je teže upravo ono što imate kod kuće, to je ljudski. Svatko kod sebe pamti one trenutke koji su mu teži, a kod drugih vidi samo lijepu stranu pa misli da je njemu najteže
No, suprotno tome, ja volim gledati sve pozitivno u onome što mi je priroda dala i najzadovoljnija sam svojom dječicom, koja nisu blizanci (možda zato i jesam zadovoljnija , to ne bih znala ) i ne bih to mijenjala ni za što na svijetu.
A na komentare tipa "meni je teško kao i tebi" ja kažem....ne, meni je lakše... i znate što?...zaista mi je lakše jer sam samu sebe uvjerila da je.

Ja u cijeloj toj priči mislim da je najteže onim majkama koje su nakon 1 djeteta ubrzo ostale ponovo trudne i to sa blizancima

Šalu na stranu, ja smatram da je svakako teže imati dve bebe istovremeno, a nakon 4 godine i ona djeca male dobne razlike također odlično zajedno funkcioniraju pa taj period dođe zapravo na isto..

Ja znam slučaj da su djeca (10 mjeseci) razlike na kraju išla zajedno u školu, ali opet to je onaj period 4+ kad sve ionako postaje puno lakše..

Možda jedino dajem za pravo tim majkama da se malo pojadaju tijekom njihove te druge trudnoće, jer mora da je vrlo naporno pred kraj trudnoće ispunjavati potrebe jednogodišnjaka...

da to nije lako s trbuhom do zuba
no ja općenito ne volim mame koje kukaju ni duplice ni 1+1 .. te smo klince sami smučkali , naši su i htjeli smo ih, da je naporno je, ali je i veselje veliko i jedno je požaliti se onima koji te razumiju a drugo je KUKATI nekome "joj lako tebi, da znaš kako je meni grozno" odmah dobiju - kod mene
nikom nije lako

Uh,vječita tema mog razmišljanja...I dok sam bila trudna i sad...Dok sam bila trudna svi su mi govorila da sam se ja bar "riješila" i da neću morati ponovno biti trudna,prolaziti ono što oni/one moraju,još kad smo saznali da su cura i dečko "ma di ćeš bolje kombinacije,Vi ste mirni"
Nitko nije od mojih bliskih prijatelja i poznanika bio u sličnoj situaciji i uglavnom nitko osim Vas ne znam što prolaze mame i tate blizanaca...
Onda,s druge strane,imam nekoliko prijateljica koje su rodile u malom razmaku dvoje djece,cirka godinu i pol do dvije razlike,i vidim da i njima nije lako...Mala beba i malo dijete sa svojim potrebama kojemu je teško objasniti zašto je mama sad orijentirana na tu novu bebicu i zašto je do sad sva pažnja koju je dijete imalo za sebe usmjereno na novo dijete...I ti ljudi imaju problema sa ljubomorom,sa djetetom koje se povuklo u sebe,blabla...
Ja da mogu birati,opet bih izabrala blizance Bilo je teško na početku,sad je nešto lakše i uživam,a znam da će biti i teških i lakših trenutaka i kasnije,ali neusporediv je blagoslov kad vidim dvije male glavice koje pužu prema meni ili se istovremeno nasmiju kad me ugledaju...a da sam dobila jednu bebu,nikad ne znam bih li se tako brzo odlučila na drugo,a sad već razmišljam i o trećem,jer kad smo uspjeli ishendlati dvije bebe istovremeno,jedno bi nam bilo "mačji kašalj"
I da,uz sve što sam napisala,zaključak je da je teže imati blizance.Amen

blanche-

I jedna i druga stran imaju i lkaše i teže periode, tak da imali blizance ili malu dobnu razliku, svatko će reći da je njemu teže. Osobno iako nemam iskustvo s malom razlikom, mislim da je teže imati blizance, jer ipak je to dvoje odjednom s istim potrebama. Ali, najbolji odgovor bi nam dao onaj tko je imao i blizance i onda nakon par godina djecu s malom razlikom. Ima takvih?

vrabec te dal bi mogla odgovoriti na to pitanje

blanche je napisao/la:Ja da mogu birati,opet bih izabrala blizance Bilo je teško na početku,sad je nešto lakše i uživam,a znam da će biti i teških i lakših trenutaka i kasnije,ali neusporediv je blagoslov kad vidim dvije male glavice koje pužu prema meni ili se istovremeno nasmiju kad me ugledaju...a da sam dobila jednu bebu,nikad ne znam bih li se tako brzo odlučila na drugo,a sad već razmišljam i o trećem,jer kad smo uspjeli ishendlati dvije bebe istovremeno,jedno bi nam bilo "mačji kašalj"
I da,uz sve što sam napisala,zaključak je da je teže imati blizance.Amen

Mi smo jako razmišljalo o trećem zadnje vrijeme i našla sam se pred mišlju "ajme šta će jedno djete samo, bilo bi možda ipak bolje da su opet blizanci"
naravno to nebi bilo dobro iz puno drugih razloga ali ..
TWINS RULE !!

meni se kosa diže na glavi samo kad čujem "vi ste mirni, sve ste riješili, više ne morate....."
ma daj...pa boli vas briga.....to me živcira zato što mi mislimo još jedno (ako opet nebude dva )

ove ostale izjave...pa prst u uho i fučkam....

aleks potpisujem !!
kosa mi se digne na glavi od toga "znam kako ti je" a nema bliziće

znam tako sresti osobe koje imaju naprimjer godina dana razlike djecu i onda je njima najteže to je isto kao da imaju blizance idt.
Kako je to skoro isto, ja onda ušutim i ne želim se raspravljati.

meni je najteže bilo s jednim.

Biljana je napisao/la:meni je najteže bilo s jednim.

Teze jer je bio jedan ili teze jer je bio prvi?
Ja si nekako mislim da je ovo drugo i da ti ti bilo jos teze da je Ivan imao bracu blizanca nego s njim samim. Ili?

vjerojatno jer je bio prvi. ispočetka. a poslije jer je bio orijentiran isključivo na odraslu osobu tj mene. ovako kada ih je više, zaigraju se međusobno.

inače, glasala sam za zadnju opciju.
ne znam što je lakše/teže, meni je možda lakše jer su AiR spavali jeli i kakali u isto vrijeme a da su bili malo "življi" ne bih vjerojatno tako mislila.

Nemam puno za nadodati, moj Tamas je imao 2 godine i tri mjeseca kad su se rodila "braća". On se u nekim stvarima dosta rano osamostalio ( hranjenje, oblačenje) jedino smo pelene skinuli tek kad su se rodili blizanci. Teško je pričati što je teže, a što lakše, sve ovisi kakva je tko osoba.
Svi naši prijatelji misle da su nam djeca mirna, da nama sve ide kao podmazano ( obzirom koliko putujemo, a oni se ne mogu pomaknuti niti do susjednog grada), a ne vide da i moja djeca divljaju,povraćaju u autu, vrište, da bih ih stavila u auto sjedalicu moram upotrijebiti svu snagu koju imam u sebi.
I slažem se sa svima koji su rekli da ih smetaju tuđi komentari tipa- riješili ste se, odakle im samo pravo- rodit ću ih deset ako hoću- moja stvar.

slažem se da sve jako jako ovisi o karakteru djeteta/djece i karakteru mame (i okolnostima), ali ima neki američki autor koji je lijepo napravio listu težine vodeći se kao nekim prosječnim vrijednostima i uzevši u obzir duži period (ne samo prve tri). dakle, on tvrdi da je najteže odgajati 1. dečke različite dobi (male razlike) 2. dečke blizance, 3. cure različite dobi, 4. cure blizanke i najlakše: 5. curicu i dečka različite dobi, gdje je curica starija od dečka.

meni je recimo vrlo utješno u periodima 24-satnog opterećenja (10 pelena dnevno i 10tak dizanja noću + prosječno 3 odlaska doktorima tjedno + prosječno ukupno dnevno nošenje min. 5 sati) bila pomisao da ću tijekom cijelog njihovog školovanja uštediti na vremenu time što ću ići samo na jedan roditeljski a ne na dva (min. 3 puta godišnje x 16 godina = 48 odlazaka x 3 sata = 144 sata: 8= 18 punih radnih vremena YESSSS