što sve jedan tata mora znati...

.... za vrijeme trudnoće, poroda i nakon porođaja.
namjerno sam stavila u SOS, mislim da ćete se svi složiti da je toj temi tu i mjesto

uglavnom, voljela bih da na jedno mjesto skupimo neke činjenice, savjete i preporuke za tate, koji se možda prvi put sreću sa trudnoćom, pripremama za dolazak čak dvoje ili više djece od jednom, o periodu nakon....
što bi vama puno olakšalo da su vam muževi znali??
što bi voljele da sad znaju??

a naravno, mogu i tate pitati ono što ih muči, zanima, kopka

ja ću se raspisati čim ostanem sama sa tipkovnicom na malo više vremena

Ova je tema sigurno zbog mene postavljena. Ja ću postavljati pitanja kad moja žena ostane raditi u nočnoj smjeni, a ja sa dvoje djece

Super tema Sonja!
Osim toga sto bi mi voljele, bilo bi dobro da ovo bude njihov kutak (ili da se otvori bas takav) u kojem bi pisali i ono sto bi oni zeljeli i kako vide cijelu situaciju, jer mislim da su nam pogledi ponekad prilicno razliciti i bas bi bilo zdravo na forumu imati i takav kutak, da nije iz nase zenske perspektive.


Ukratko, ja bih voljela da mi je vjeravao da bi sa dvije bebe moglo biti malo zeznuto ako budu zahtjevne bebe (on je to zvao pesimizam, ja realizam), pa da ga nisu iznenadili kao sto jesu unatoc svim zajednickim pripremama koje smo prosli.

stvarno izuzetna tema.
ima nekoliko takvih poglavlja po nekim knjigama o trudnoći i prvoj godini (na žalost tek pri kraju knjiga, tako da prekasno naletiš na one dobre), ali mm je na moj poticaj da si malo pročita što nas očekuje samo odmahivao rukom uz podsmjeh i mislim da nije ni jednu rečenicu htio čitati o temi trudnoća, a kamoli "problemi s kojim se suočava većina ili dio očeva".
mislim da bi bilo sasvim drugačije da mu je netko od prijatelja ili onih koji su prošli slično ukazao da mu neće biti lako. il da mu je netko iskreno ispričao kako je njemu bilo. (mada bi vjerojatno za takvu "pesimističnu" ispovijest komentirao: "ah mekušac, ja to neću tako")

kao da je kod nas u hr tema "druga strana baby-(i twins)-medalje" tabu tema.

pokušat ću taktično "izvući" ponešto od njega i naših prijatelja pa napisati.
nisam sigurna, ali iz moje perspektive mi se čini da mu je najgore bilo prihvatiti da više nema novaca za sve svoje želje, jer samo u prvoj godini treba 16oookn za mlijeko i još ca.7000 za pelene i 6000 za minimalnu opremu (uz hrpu naslijeđene, naravno). dakle oko 31.000, uz ca. 26.000minusa zbog smanjenog mog prihoda, ukupno ca. 57.000kn manje za ono što smo si do tada znali priuštiti (tehnika, ručak vani, fino vino, putovanja...), a kad sam spomenula kako ćemo uz kredit za stan u 2. godini morati preživiti s mojih 1660 (odnosno s moje strane imati godišnji prihod ca. 80.000kn manji nego prijašnjih godina, jer osim mizerne naknade ja neću moći više ni dodatno raditi) pa tek izdatke koji nas čekaju: 2 maturalca, 2 autoškole, 2x đeparac i oprema u tineđersko-studentskoj dobi, obrazovanje i putovanja i sve ono što su nama naši starci priuštili - mislim da mu se zacrnilo pred očima. Danas mu naravno ne predstavlja problem odricanje zbog cura, jer su mu one nova ljubav, al da je bio šok, je.

Mog nije sokiralo odricanje novaca (ili ja to nisam primijetila), nego vremena.
Odjednom se desilo da se doslovno mi minuta nema za sebe, da se ocekuje da nakon sto dode s posla posteno upregne i doma, sto oko malaca, sto oko kucanskih poslova. A klinci nisu stajali nikada, ni nocu... Dosta mu je trebalo da se s tim pomiri.
Sad je ista prica ko i s tvojim G., sad je to nova ljubav, a i navikao se na to valjda (+ naravno neusporedivo je lakse, nago kad su bili bebe).

Ja mu sad znam reci da je bio na ovom "stupnju" kad su se klinci rodili da bi nam bilo mrak.

I nekako mi se cini kao da nekim tatama treba vise vremena da kliknu na klince u onom pravom smislu rijeci. D. je od prvog dana i presvlacio, i nosao i premata, ma sve, ali taj klik da je zbilja lud za njima, da se za njih ide na kraj svijeta, a ne da kukas sto ne stignes pred tv...i sl., se desio nesto kasnije i sad je to sasvim druga prica.

Moraju biti svjesni da imaju doživotni ( bar 20tak g) kredit umjesto da su si digli kredu za novi auto
I da taj klik se njima desi kasnije, mi mame smo bačene u vodu i moramo plivati od prvog dana a oni još isprobavaju luftiće i daske za surfanje pa kad konačno proplivaju onda je puno lakše.

uf. sto se financija tice mm nije imao problema sa tim. da, osamarilo ga je ali on je materijalist pa mu nije bio problem radit i zaradit pa smo tako mi tj dana prij nego su se decki rodili imali sve potrebno za 6mj bezbriznog posvecivanja klincima(cca 20-ak paketa peena i cca 50-ak paketa vlaznih maramica, robica do god dana, sva oprema)

ono sto je mojeg bacilo na dupe je kolicina vremena koja se (ne)spava kad blizanci dodu. mislio je da cu ja to sve sama rjesavat. i jesam, prvih mj dana dok mi ruke nisu pocele otjazivat poslusnost, dok mi se kicma nije uklijestila i dok nisam ja pocela kopnit i tu su nastali problemi. vise nisam mogla spremat po kuci koliko bi inace spremala i taj nered ga je strasno iritirao. zivjela sam sa sveki i kao ona mi je strasno pomogla. da je, jer je kuhala i cistila i hvala joj na tome, to joj necu moc bas tako lako vratit, ali to je dvosjekli mac i da sve idem ponovo, nebi otisla kad su decki imali 9mj nego nebi ni dosla, isla bi direktno u podstanare

i iritiralo ga je kad dode s posla (oko 8 navecer a oko 8 ujutro je izasao iz kuce) i ja ga docekam na vratima sa jednom bebom da preuzme

to je bila moja greska ali nakon cijelog dana sam trazila zrtvu za proslijedivanje pol sata

listek je napisao/la:
I nekako mi se cini kao da nekim tatama treba vise vremena da kliknu na klince u onom pravom smislu rijeci. D. je od prvog dana i presvlacio, i nosao i premata, ma sve, ali taj klik da je zbilja lud za njima, da se za njih ide na kraj svijeta, a ne da kukas sto ne stignes pred tv...i sl., se desio nesto kasnije i sad je to sasvim druga prica.

tako je i kod nas. sve je on radio i pomagao i tugovao na turice i sudjelovao u odlucivanju i dao bi sve za njih, ali se onaj klik desio tek pred malo.

Maja je napisao/la:to je bila moja greska ali nakon cijelog dana sam trazila zrtvu za proslijedivanje pol sata

šta je tu greška ? Klinci su i njihovi a mi smo on-duty 0-24

Maja, tako i ja nekako. Moram priznati da mm stvari poprilično pojednostavljuje, no bolje i to nego da oko svega komplicira.
Noćni san je ono što nas muči najviše, no on kuka malo više od mene iako se zapravo ja ustajem jer ih dojim.
No, imali smo već jedno dijete pa i nismo bili previše iznenađeni, a meni je najviše smetalo što on nađe vremena i odmoriti i pogledato TV, a ja u pogonu non-stop, no ne mogu reći da mi ne pomaže. Najteže mu se bilo pomiriti s činjenicom da ovakva situacija zahtijeva da si stalno u pogonu, znači s djecom dok su budni, a kad zaspu zaostali poslovi po kući.
Financijski nas nije zateklo jer smo već bili ovdje, al bome da smo ostali u Hr ne bi bilo bajno.
Da, znao je ponekad reći u šali : i ništa od BMW-ea moram kupiti obiteljski auto.

Aleksandra je napisao/la:

Maja je napisao/la:to je bila moja greska ali nakon cijelog dana sam trazila zrtvu za proslijedivanje pol sata

šta je tu greška ? Klinci su i njihovi a mi smo on-duty 0-24

ja smatram da je to greska jer sam mogla pricekat bar pol sata da dode sebi a ne nakon cijelog dana uvalit dijete

i dalje smatram da je to greska i smatrat cu dok mi netko ne dokaze suprotno

Maja je napisao/la:

Aleksandra je napisao/la:

Maja je napisao/la:to je bila moja greska ali nakon cijelog dana sam trazila zrtvu za proslijedivanje pol sata

šta je tu greška ? Klinci su i njihovi a mi smo on-duty 0-24

ja smatram da je to greska jer sam mogla pricekat bar pol sata da dode sebi a ne nakon cijelog dana uvalit dijete

i dalje smatram da je to greska i smatrat cu dok mi netko ne dokaze suprotno

Ja se slazem s Alex. ne znam kakvi su tvoji bili, ali... biti s dvije zahtjevne bebe cijeli dan solo (ne spavati i nikada, ali nikada ne imati pauzu - jer obicno kad oni dodu preuzmu maksimalno 50% i ko zna sto jos), nije nista manje naporno nego raditi.

Moj brat nakon sto nam je pomagao na pocetku je zakljucio da mu je lakse raditi u skladistu, istovarivati kamione i pikirati, nego brinuti se za bebe i podnostiti plakanje - to mu je psihicki bilo najteze, sta im nije mogao pomoci, a nunao ih je i sve (vec sam to negdje mislim pisala), a pomagao nam je od srca i to u punom smislu te rijeci, oko klinaca, cistio, sve.

Mislim da je on jedan od rijetkih koji kad ce imati dijete ce cijeniti ono sto mama kroz dan radi i nece doci sa stavom "Ja sam radio i umoran sam, di mi je vecera? Pa od ceg si umorna, pa cijeli dan si doma? i sl."

Zbog onoga sto je dozivo kod nas sad puno zrelije razmislja i nema sanse da se u roditeljstvo samo tako upusti, jer ga sada dozivljava jako, jako ozbiljno i bojim se nimalo romanticno.
Zao mi je sto smo mu srusili onu ruzicasto sliku "Ma budemo nekako. Odrasli smo. Bebice su slatke. i sl", pogotovo sto nisu sve bebe kakvi su nasi bili, i nisu sve duple...a s druge strane, bila mu je to dobra lekcija. Mozda bi ju svatko trebao proci prije nego li postane roditelj.

..oni misle da mi trebamo sačekati,
od nas bi bilo lijepo da sačekamo
ali nas nitko nikada ne sačeka ....

Alex baš si to lijepo rekla

Da.
Ma i bilo bi lijepo, ne kazem da ne i na kraju krajeva, svakome nesto drugo odgovara, ali te fore, da su oni dosli umorni s posla...su mi u trenucima kad mama spada s nogu i zdravlje joj mozda odlazi u k vragu malo .
Ja se isto nikada nisam zalila na umor ili da mi je tesko, za razliku od njega, ali da mi je organizam isto poceo otkazivati - je.
Ja mislim da, pogotovo na tom pocetku, mami zbilja treba pomoci maksimalno. I uz svu pomoc odmor je opet skoro pa nikakav, ali bar nesto.
Biti u pogonu 0/24, e to je posao i umor, pa kad ti se dani protegnu na tjedne, a tjedni na mjesece, a mozda i godinu/godine.
Ja bas nedavno pitala bracu kako, je a on mi odgovori "Seka, tebi me je sram reci da sam umoran." ( a je podocnjaci su mu do poda). Mm-a nije, naravno. On kaze - "Ne mozemo svi biti ko ti. Ti si slonica, ja to ne mogu." and that's it.

meni je ovo jako osjetljiva tema
mm je htio da idemo na dijete a ja sam htjela radit jer sam tek završila faks ali nisam našla posao i nekako mi sazrela ideja o DJETETU (ne blizancima)!nisam majčinski tip(nisam slinila nad tuđom djecom,strah me trudnoće i sveg u vezi toga,smatrala sam da je to prevelika odgovornost imat dijete ) .ugl. ostala sam trudna prvi mjesec i prvi ultrazvuk je pokazao blizance(inače smo mogli i očekivati jer su mi mama i ujo blizanci al ono neće baš mene nisam slična na mamu, sestra je.ha ha moš mislit)
mm je bio oduševljen cijelu trudnoću,zajedno smo išli kod liječnika,pomago mi ,sve 5
kad su se klinci rodili prvih mjesec dana sve radio sa mnom ,a onda morao duže radit ja bila bolesna ,počela sam dobivat napadaje panike,prošla tisuće doktora jer sam mislila da mi srce otkazuje ,klinci su imali grčeve 2mjeseca,nismo spavali skoro ništa .ja sam vrištala na sve što je on radio on je izbjegavao svađe tako da je bio sve manje doma ili bi šutio i ignorirao me a moju bolest je shvatio ko da izmišljam i umišljam ko i svi oko mene,to me vrijeđalo jer sam znala da mi nije dobro psihički a on me ne razumije !(morala sam se sama borit s postporođajnom depresijom i psihijatrom i djecom)
to nas je dovelo do toga da smo se udaljili,mm si skoro našao ljubavnicu(na neki način i je),našla sam poruke na mobitelu!dečki su imali 10mj!onda je nešto puklo u meni i odlučila sam pokušat što se spasit da!neda mi se sada sve objašnjavat ali muški su ko male bebe ako ih zapostavljaš i ne tepaš ,traže nekog ko će im tepat i mislit da su jaki,dobri,sve ono što njihove žene misle da u tom trenutku nisu!
mi smo zajedno 10 godina i uvijek smo imali odličan odnos u svim pogledima ja sam mislila da se nama to (udaljavanje )ne može nikada desit jer puno razgovaramo al eto život je čupav i dlakav
što se tiče klika s djecom mislim da je on kliknuo tek sada kad su počeli biti bit mali ljudi ( komunikativni i pokazivat osječćaje)
što se financija tiče nismo se puno oko toga kačili jer nemamo niš a opet imamo sve(mislim da smo djeci pružili sve)
naša djeca su jako zahtjevna od malena i nemamo konkretnu pomoć ,više zabadanja a on se ne usudi nikom ništa reći pa se i oko toga vodilo dosta rata (uskoro smo u svojoj kući nakon selidbe od njegovih kod mojih )
sada sam se malo možda udaljila od teme ali htjela bi da naš jedini tata ovdje pročita šta sve može krenuti po krivu

dakle, jos jedna stavka koju mozete ocekivati i nije nimalo nerealno je da mama moze "dobit" postporodajnu depresiju

Mome mužu se ništa nije promijenilo osim da sada mora puno više raditi kada sam ja kući s djecom.Prije nego su se rodili mm je radio u svom restoranu a ja sam pored svog posla dvokratnog u ambulanti imala jednu malu suvenirnicukoja je radila sezonski i s tim smo plaćali in vitro oplodnje,privatno smo uvijek išli,opremili stan bez kredita.Kada sam ja ostala trudna dala sam suvenirnicu u podnajam jer sam htjela biti sa djecom.Naravno sada je puno manje novaca tako da mm radi po cijeli dan a kada je kući ništa mu nije teško(osim rano se ustat ujutro),on ih obozava,ispred njega ih se ne smije krivo pogledati.Kada se ja nekad potužim na nešto odmah mi kaze da se samo sjetim kako nam je bilo bez njih,kako smo bili tužni ,očajni i bez nade.Naravno on i dalje putuje na sve utakmice reprezentacije,sajmove i slično jer zna da se majčica kući vrlo dobro brine o bebama.

mislim da tate koji su dobili bebače umjetnom oplodnjom nekako spremniji i zreliji jersu prošli kalvarije prije trudnoće a i u prosjeku su možda malo stariji i izdefinirani mužjaci (moj ima 29 ko i ja)
nemojte me krivo shvatiti to je moje razmišljanje

Mi smo nakon svih peripetija nase dobili prirodnim putem ali mm je bio potputno spreman,tako da si što se nas tiče u pravu goga

dakle, tate moji dragi, financijski troskovi prestrasno skacu gore, vise nego se nadate, mame znaju "pokupit" postporodajnu depresiju, blizanci se bude i to najcesce u razlicito vrijeme , mama gura dok ide ali ne ide predugo, svi su spremni pomoc ali rijetko bas pomazu

MM zbog iskustva s prvim djetetom sada moj , na njoj se sve lomilo, briznica moja, naslusala se svakakvih svadja i mojih ispada bijesa.. A zato sada, sav se topi oko te djecice, sazrio je definitivno, ma i vrijeme mu bilo uglavnom, nije puno s njima, ali kad ima priliku zaista sve nadoknadi, ja se zaljubila ponovo

I da, ja defenitivno mislim da godine kod muskaraca cine svoje.. MM postao prvi put otac sa 24 i bio, preblaga rijec, nezreo!!

imate pravo, zrelost je bitan faktor za očinstvo. a ne ovisi samo o dobi, nego kako ste rekle mnoge i o iskustvu, i o njegovim (ne)realnim očekivanjima i koječemu.

Sonja, tema je odlična i bitna.

ja bih rekla: budući tata blizanaca mora znati puno.
od toga što je sve moguće očekivati od trudnoće, pa osobito višestruke, do poroda, do babinja, s eventualnom depresijom žene, do njege i brige oko djece, do dojenja i podrške supruzi u tomu,
pa do većeg vremenskog i financijskog opterećenja,
pa do činjenice da neće više ženi biti prvi ni drugi po važnosti - i da joj neće biti neko vrijeme ni do njega ni do sexa,
pa do toga da se mora puuuno toga odreći ukoliko želi imati skladnu obitelj i dobre odnose.

po meni - dobra i realna informiranost je veeeliki dio pripreme. to smanjuje stres, i frustraciju od tih naglih i veeelikih promjena.

s druge strane, valja biti svjestan da je i velika odgovornost koju muškarac osjeća za dijete, a pogotovo kad dođu 2-3 u komadu! a kako nije imao tu biološku pripremu kao mi žene (ni hormonalnu ni poroda), tako mu ta činjenica zapravo sjedne tek kad bebci dođu doma, počnu plakati i buditi se 5-6 puta svaki (ne istovremeno!), presvlačiti se stoput dnevno, nositi sad ovog sad onog, pa dojiti, i opet dojiti, ili slagati bočice i sterilizirati....prati robicu, peglati, kupiti, donijeti, skuhati, oprati, očistiti.....ima toga koš i još!

nije ni tatama lako...... drž'te se i tate i mame!!! drž'te se skupa, jer krize u odnosu krenu upravo tamo di smo tanki, a kada pukne istovremeno i na intimi i na novcu i na spavanju - nije lako. dakle, pametan tata pripremit će se na ratno stanje, na to da se posveti djeci, da prežive prvu godinu i izdrže drugu, uživajući u svakom trenutku kojeg uhvate, i onda se opet pomalo vrate u neke stare-nove tračnice. tako nekako.

Moj dragi je sada doista divan. Definitivno jer je zreliji i daleko drugačije gleda na stvari nego kada smo imali Kiaru. Onda je imao 21 godinu i bio je totalno dijete, tako da smo tu kalvariju prošli onda. Sada se posvađamo, steramo u pm i nakon 5 minuta je sve ok, jer smo svjesni da smo umorni i pod stresom i da se nekako moramo izventilirat ( i bitno je da se to kaže na glas, da je stres kriv i umor, a ne ništa drugo). Malo je Kiaru to plašilo u početku, jer nije naučena na to, ali sam joj objasnila o čemu se radi i sada kada nas vidi da sikčemo jedan na drugog, ne obazire se. Ono što je bitno je da mi pomaže u svemu. Gotovo svaku noć on ustaje, uzme onog koji plače u dnevnu sobu da se ja mogu odmorit, jer, kako on kaže, meni je odmor potrebniji jer sam solo s njima cijeli dan. Neki dan me totalno iznenadio kada mi je rekao da to s dečima odrađujem savršeno. I iako to i nije baš tako, ali toliko me digao da sam imala snage za još dve bebe!!!!

A ovo da se uvali klinca čim dođu doma, to mi nije prihvatljivo kada je jedna beba u pitanju, ali kada su dvoje, mislim da je ok. Ajde, dat mu 10-15 minuta da prodiše (iako ponekad mi se čini da tih 10 minuta traje čitavu vječnost), ali onda preuzima barem jednog. I točno je to da smo mi 24/7 u pogonu, jer nemamo tu mogućnost da jednog klinca ostaviš tati i odeš malo ohladit glavu, jer i drugi je tu (i treći, četvrti....kako kod koga), iako moj se snađe sam s njih dvoje, ali se trudim da je to rijetko i kratko, a i sve obavlja što je potrebno od šopinga, pranja suđa, veša, .... tako da doista treba odmor i nema smisla ga onda usosit prečesto s oba hahara!!!! Sve u svemu, da ne filozofiram previše, nije lako, ni njima, ni nama, ali je bitno otvoreno pričati o tome što je kome od nas potrebno da bi koliko toliko normalno funkcionirali. Bilo to 5 minuta mira uz cigaretu kao što je meni potrebno ili njemu da ga ne gnjavim ako dođe pola sata kasnije s posla. Dakle, neki kompromis. I ne dramit ako se porječkamo, jer sve je to normalno!!!!