Odgojni postupci i metode

Biljana, da su tebe pljuskali, možda bi mislila drugačije. Bolje bilo šo nego pljuska!
Pa makar to bilo samo "malo kao pljesnuti po peleni".

Biljana je napisao/la:Ne znam.. to sjedenje na kauču, pa stajanje u kutu.. uf ne bih voljela da je meni to netko radio, i pljuska bi mi bila draža bar odmah pa gotovo.. ali ovo.. ne znam baš.

:shock: :shock:

Cure mogu ja uvest time out od 10 minuta ali oni će nastavit tamo gdje su stali. Ko videoigrica kad ju pauziraš . Oni to jednostavno pretvore u igru i što im ja više branim oni to više rade. I tek kad ih rasplačem ( uglavnom ih malo počupam ) onda se uvrijede i prestanu. Sve sam probala...razdvojit ih, objašnjavat im, prijetit im (pa čak ih i podmitit kad me znala glava rasturat i dala bi sve da prestanu)...ništ ne pali. Ko roboti....kad krenu ne staju. Jedino kad ih rasplačem onda valjda vide da sam ljuta i da to nije igra, pa prestanu.

Biljana ja nevidim ništa ponižavajuće u sjedenju 5 min na kauču. Ne tučem ih, ne ponižavam ih ali itekako moram dati do znanja da to što je napravio nije prihvatljivo. (lupiti brata, gristi, čupati u Majinom slučaju, bacati stvari preko ograde, proljevati ili prevrati cvijeće...) Ne stavljamo ih u kut da kleče na zrnju zaboga. A to kako ti je sad super, samo čekaj, još ste u bebi fazi, pitat ču te za godinu dana dali su ti taaako dobri. Čast iznimkama ali većina djece baš i nije tako savršena pogotovo još u duetu.

A pljuska je fizička kazna i neznam baš dali bi i ti realno voljela dobivati pljuske. Vidiš da su te ove psihičke u zadnje vrijeme pogodile a da im dodaš i fizičke vjerojatno nebi više ni pomišljala da je takav život prihvatljiv.

Mislim da nije R. ništa bilo što sam ga s dva prsta malo po peleni, sumnjam da je i osjetio, ali je bar shvatio da nema šale sa mnom.
Ja Ivana nikad nisam stavljala u kut. Da vas netko stavi u kut, bi li vam to bilo ponižavajuće? Meni bi.
Ja sam jednom dobila po turu kad nisam pazila preko ceste, da vidiš kako od onda jesam. Ali nikada nisam imala takve grozne zabrane tipa sjedenja, stajanja i sl.
Zapravo ne znam jesam li uopće bila kažnjavana.

A to što me zadnje vrijeme dotuklo Aleks, nije mi napravio roditelj kao djetetu, koji je jači od mene, nego mm. A to nije isto. Ja ću ovo preživjeti kako god završilo i krenuti dalje s njim ili bez njega, ali ožiljci od kažnjavanja od strane roditelja ostaju za cijeli život.

Ja nisam za fizičko kažnjavanje. Pljuske pogotovo, ali da ih nekad malo počupam kad su stvarno pretjerali...mislim da im neće ostat trajni ožiljci od toga.
Još jednom ponavljam...nisu sva djeca ista, karakter igra veliku ulogu. Ja i M smo oboje temperamentni i tvrdoglavi i oni nemaju na koga bit mirni i popustljivi. Nije ovo što mi sad nabrajamo osnovno ponašanje. To su iznimke. Moji dečki mene uglavnom slušaju...kad im nešto kažem to naprave. I kad je netko stalno s njima nema svađe. Problemi nastanu kad moraju malo bit sami (kad ja kuham, pospremam i sl.). Zapravo privlače moju pažnju. Sve u svemu smatram da su moja djeca puno bolja i bolje odgojena i poslušna od neke djece koja su sama ili imaju stariju ili mlađu braću i sestre (previše primjera sam vidla)...a to puno znači. I kad me netko pita ja uvijek kažem da su dobri i to stvarno mislim. Ali i njima dođe "žuta minuta" ko i nama odraslima.
Što se tiče stajanja u kutu, nije da sam protiv, ali kod nas je to još neizvedivo i neću ni pokušavat. mi smo u školi morali stajat u kutu kad smo bili zločesti. I mogu vam reč da je bar kod mene upalilo. Stajala sam tamo i razmišljala o tome šta sam napravila. Možda sam ja iznimka, ali kod neke djece to pozitivno djeluje.
Inače, kod nas je to počelo sa godinu i pol...pa samo čekajte vi koje još niste tu...

Ma nisam ni ja za pljuske. Da me ni biste krivo shvatile.

Ali ja osobno bih rađe bila od roditelja dobila pljusku nego da su me stavili u kaznu tipa ne smiješ 2 dana van i sl.
Ja i ne ići van.. :shock: to je bilo nespojivo.

No svako ima svoje metode (a ja ne znam zapravo koje su moje, javim kad proanaliziram) i smatram ovo isto što i Carica, da djeca privlače pažnju i zato su takva nekad.

ajde, cure, mir u kući!!!

ja mislim:
- puno ovisi o djetetu, o temperamentu - moji kao i Carići, živi su i brzi, lako zapaljivi, pa je i odgajati ih time nešto teže
- nisam za fizičko kažnjavanje, nikakvo, ni čupanje ni slično, no i sama nekad u situaciji koja mi izmakne kontroli to napravim. i onda se grooozno osjećam, meni nisu nikad tukli, i ne želim to ni ja raditi. no nekad ne vidim drugi izlaz, na žalost. srećom, to je ipak rijetko.
- slažem se da je slanje u kut ponižavajuće. sjedenje na kauču nije. to je time-out. kut nije time out. on ima i tu funkciju, da se ohladi i razmisli, ali ima i drugu stranu - taj dio posramljivanja u odnosu na okolinu. tako da sam radije za sjesti i odmoriti.
mada, često u vrtiću vidim kako odgajatelji stave dijete da sjedne i narede mu da "razmisli o svom ponašanju" - totalno neodređen pojam za malo djetešce, i time nejasna uputa, a kazna neefikasna. i onda ga za par minuta pitaju što je smislilo - ono naravno nema pojma, i time sve pada u vodu.
bolje ga onda pustiti da samo sjedi i reći mu da je to potrebno i njemu da se primiri, ali i nama da se smirimo, i to je sve.
- mislim i da puno ovisi o tome što i kako mi zapravo radimo, a Sašu sam vidjela na djelu, i ona to radi školski kako treba, cool i jasno, bez vike, bez tona koji vrijeđa ili privlači pažnju ili bilo što drugo. i zato joj pali, ja tvrdim. da ja tako mogu, možda bi i mojima to funkcioniralo.

To i mene muči...meni je lako "dić živac" i brzo planem. Makar se sa dečkima učim kontrolirat. Ali nekad me stvarno izbace iz takta i onda ih počupam i kako Ivana kaže, poslije mi je žao i grozno. Pogotovo kad me odmah dođu zagrlit jer su tužni što je mama ljuta. I isto mi se više sviđa time out nego slanje u kut (mislim da to kuže starija djeca...6god. na dalje). Zato ja to ne mislim ni radit.

Ivana -baš ti hvala! Lijepo je čuti da u očima drugih (pogotovo te profesije) moja metoda djeluje na pozitivan način.

Aleks, onda se i ja pridružujem čestitkama na uspješnim odgojnim metodama.

Hvala, iako bi ja rado da moji slušaju kao tvoji ali bilo je to davnih dana

meni ta idila kod A i R zvuči ko totalna znanstvena fantastika :D
kuc, kuc da ti se ne "pokvare" al iskreno, nevjerojatno.

svatko ima svoje neke tehnike ili varijacije na temu i ne vjerujem da postoji netko tko radi sve apsolutno ispravno ili apsolutno krivo.

Apsolutno ispravno ne postoji a apsolutno krivo je krajnost kod koje ti roditelji nisu roditelji i trebalo bi im djecu oduzeti.

takve nisam ni željela svrstati tu

a vidi kako me lucija jučer nadmudrila i izblesirala da iskreno nisam znala kako reagirati.
već spominjano brojanje do tri - ni to kod nje ne pali!!
ne sjećam se što je točno radila, penjala se il kidala nešto, samo sam ju dva puta upozorila da prestane i nakon toga za okrene, zauzme neku velevažnu pozu i kaže četiri i stoji, čeka... sa smješkom.
zatekla me, morala sam joj se nasmijati iako sam bila ljuta i sredile smo taj nestašluk bez sankcija al reci sad. koji je to mali

Sonja je napisao/la:meni ta idila kod A i R zvuči ko totalna znanstvena fantastika :D
kuc, kuc da ti se ne "pokvare" al iskreno, nevjerojatno.
.

Meni je Bog podario dobru djecu. Nekome možda nešto drugo ili treće..
Svi se čude, al šta vam ja mogu. :P

Da vam ispričam jednu anegdotu. Rodila ja Ivana i tepam mu.. zlato mamino i tatino, tako si dobar, lijep i pametan.. Do mene leži rodilja s blizićima i kaže "pa ne može sve, i dobar i lijep i pametan, baš ste zahtjevni!" A ja si mislim šta te briga, ja tako mislim o svome djetetu.
Takav i je.
:P

Biljana ja ti stvarno želim da ti takvi i ostanu. Ako ništa drugo pokrenut ćemo ovu temu za godinu dana opet pa da vidimo tko je na čemu i tko kome može pomoć. Za sad smo skoro sve na 2 i 3 godine i problemi su dosta slični. A i naše metode, makar dosta ovisi o karakteru naše djece koliko ih uspješno usvajaju. Živi bili pa vidjeli!

svaka cast Biljana... dala bi ti Davida i Alana na 2 dana pa bi jos vise zahvaljivala Bogu sto imas takvu djecu

jednom sam dosla do spoznaje da razlicite sankcije djeluju razlicito kod djece...tako sam ja tip koji nikad nije volio fizicko kaznjavanje, a oduzmi mi tv, ostavi me u kuci nekoliko dana, oduzmi mi slatkis-meni scvejedno zato je mm mogao trpit gomile batina, al uzmi mu tv itd i on je bio gotov

ja vise neznam sta i kako sa svojim klincima, samo znam da izdrzavam iz dana u dan...

mislila sam da dramatiziram kad sam sama sebi rekla da su zahtjevni, al danas mi ih sveki "vratila" za manje od 24h da joj je tlak narastao i da ona s njima ne mloze izac na kraj...

a da nisam , jesam... sve sam pokusala... na lijepo, na grubo, po guzi, bne po guzi, mirnim tonom, vikanjem i na kraju mi se sve svodi na vikanje jer tako usput ispucam nervozu iz sebe...

ma najvise volim kad sam flegma i kad mi nista od njihovih vratolomija i spacki ne smeta