Odgojni postupci i metode

Ajme kako naslov ozbiljno zvuci, ali nije tako ozbiljno

Ali zapravo cu nesto napisati o necemu sto ponekad zaboravljamo kod djece..

Dakle rijec je o:
1.Priznanje
2.Pohvala
3.Nagrada

One trebaju bit poslozene prema intezitetu jer ako nije djetetov prag ocekivanja ce se naglo spustit. Tu nesmijemo bit strogi jer mladem djetetu treba potpora. Nagrada je najjaca i najefikasnija ako se pravilno koristi i ona bi se trebala najrjede korstit (pogotovo materijalno) jer je to najveci stupanj priznanja.

1.Upozorenje
2.Prijetnja
3.Kazna

Trebaju isto bit slozene prema intezitetu. Jako je efikasna jer se temelji na strahu (hmmmm). Cilj je da se s najmanje kazne postigne zeljeni efekt.
Kazna mora bit odmah i nikada fizcka ili uskracivanje obroka i ponizavanje. Trebala bi biti nesto sto je djetetu vazno, ali samo ako ju je nakon upozorenja i prijetnje zasluzilo. Nakon kazne bi trebalo opet sve bit u redu i potrebno je drzati se istih principa a to znaci za isti postupak ista kazna.

te

1.Primjer
2.Nadzor

Primjer roditelja je naucinkovitiji, najbolji, ali i najtezi odgojni postupak. Dijete je izuzetno sugestibilno, ali i emocionalno te je u postupkuu identifikacije s osobom koju voli.
Nadzor-cilj je kontrolirai djetetovo ponasanje bez inetrvencije tako da ga zastitimo i napravimo intervenciju prije nego se nesto desi. Na ovaj nacin se direktno doticemo djetetove slobode te treba naci dobru mjeru izmedu nadzora i slobode. Pretjerani nadzor vodi ka nesamostalnoscu i nesigurnoscu

slobodno komentirajte... ne mora znacit da su ovo ispravni postupci samo zato sto se nalaze u knjizi

Recimo da ih sve koristimo a koliko kvalitetno to je relativan pojam.

Svi ovi postupci i metode su super , e sad kolko ih možeš tj. kako aleks kaže kolko kvalitetno ih možeš primjenit je pitanje.
i od kolke se dobi počinju primjenjivat? tj. sa kolko djeca počnu shvačat sve to?

moji mislim da u jednom trenutku shvačaju (pogotovo T) a u jednom da me samo blijedo gledaju i da im nije jasno.

ma kuze hahari od samog pocetka...

Kaze se da odgoj pocinje rodenjem... pa sad ti vidi

a UPK se moze pocet primjenjivat sa cca 2god...

mi smo sad na pohvalama, a kad nesto zelim postic onda imamo igru 1-2-3 i vec su shvatili bit "igre"

Mi smo na UPK od 2 rođendana, možda i koji mjesec prije. I pali ali ne tako da nećemo ni stići do K (80%) nego tako da nakon K če biti dobri bar pola sata :D

hm. neću pitat koja knjiga, ali terminologija je zastarjela.
"kazna" kao pojam, trebala bi se odnositi na neki averzivni podražaj, dakle kazna je npr. udarac, slanje u kut, nešto neugodno. nešto što zapravo ne treba rabiti, osim i izuzetnim i opasnim okolnostima (tipa dijete istrči pod auto).
ono što se misli pod kazna, zapravo je negativno potkrijepljenje, odnosno oduzimanje nečeg djetetu ugodnog.- bilo to vrijeme pred TV-om, igračka, slatkiš nakon ručka ili igra s roditeljem.

čisto da razjasnimo....ako sam uopće ikome jasna. :P

inače, dobra tema i sve 5!

i potcrtavama - Moć pohvale je velika, koristimo mnogo više to, nego upk!

Kad teorija baš nema puno veze s praksom. I mi se držimo toga...nekad pali, nekad ne...ali ako upk moram upotrebljavat nekoliko puta dnevno, rekla bi da oni to još ne kuže i da nema nekog smisla. Ali uporna sam pa će valjda bit nešto od toga.
Evo pitanje...šta kad ti upozoriš...on se smije, pa prijetiš...on se opet smije, gleda te u oči i radi ono zbog ćega mu i prijetiš...izvršiš kaznu...onda tuli ko kišna godina...prođe kazna i za pola sata opet ista stvar.

premali su za to. barem za taj školski način.
teoretski, s vremenom će kužit da misliš ozbiljno ako si dosljedna.
s druge strane, ja mislim da treba pratiti dijete, kolko ono kuži i kolko sukladno tome može kontrolirati svoje postupke i predviđati njihove posljedice. to će moći tek s 2 i pol negdje na zreliji način.
ovo što kažeš, je ispitivanje tvojih granica - da vidimo što to točno mama govori?
- ali je i igra - oni to doživljavaju kao neku igru, bude zabavno, ti se nešto pjeniš (to je zabavno jako!) i onda - odjednom - kazna??!! naravno da plaču, jer su povrijeđeni i malo hoće i manipulirati.

polako....

terminologija zastarjela-znam... koja knjiga? skripta iz Predskolske pedagogije(zato i nisam navela izvor)...

neznam dal sam gore navela, ali primjer, nadzor i pohvala i nagrada su meni no1, ali i najtezi...

po meni treba uvest UPK al u razumnim granicama i s razumnim ogranicenjima...

mislim da u danasnje vrijeme djeci fali reda i discipline... nemojte me sad krivo shvatit, nisam za neki naci stil odgoja, ai ne govorim o klinima od 2 god, ali dijete od 3 nadalje shvaca jednostavne uzrocno-poslijedicne veze i uz umjerene nagrade treba uvest i umjerene "kazne"

s tim se slažem, vremena su i po meni previše permisivna.

A kad će te tri godine! Ma slažem se ja s vama, ali hoću reći da nema neke univerzalne teorije koja će palit za svako dijete u praksi. Principi i smjernice su ok...ali ima nešto i u genima i samom karakteru djeteta. A da i ne spominjemo da je puno lakše nešto objasnit jednom djetetu nego dvojici odjednom...jednom pričaš a drugi se sa strane smije i bedasa! uskoro se obojica smiju i ludiraju a mama tebe ko h...
Moji su trenutno u fazi "šam, šam" iliti "sam,sam". Sve moraju napravit sami, ono što je za njih i ono što nije. Kad ja nešto uzmem a on je htio (a ne može)...dreka. Ali najbolje je kad jedan drugom otmu nešto što je onaj drugi htio sam uzet ili napravit...dreka do besvjesti, svađa, guranje, štipanje, grizu se... a ja bi najrađe skočila kroz prozor!

vidis, u takvim situacijama (po meni kao mami) treba uves chill out... prekinut oboicu i posjest ih na minutu i "porazgovarat"... to nije kazna i ti si s njima cijelo vrijeme i "objasnjavas" da se to smije/ne smije a za tih pol minute minutu se oni malo ohlade i postoji velika sansa da ne nastave po istom (bar nekoliko minuta :drunken: )

Poslije 3 zaista je lakše, tj svakim danom je sve lakše iako sam čula i rečenicu "samo ti živi u nadi do 3 rođendana "

meni je tih "2 minute mira" spasilo puno svađa i živaca.

slažem se s Caricom. u svemu navedenom.
i moji su takvog temperamenta da ni time out ne funkcionira. ali probat ću opet, sad su malo veći pa možda skuže.

ajde nije ni taj time out bogom dan, kako se čini.
pogotovo ako ne funkcionira kod neke dječice ko kod ivaninih ili moje lucije.
a s tim se u neku ruku zanemaruju dječji osjećaji i potrebe, ne uvijek, ali nekontroliranom primjenom :D :D
mislim da će se stručne tete složiti da i s njim treba umjereno i samo ako je efikasan

Nama pali i ne smatram to zanemarivanjem osjećaja -oni dobro znaju zašto idu u time-out. Ponekad kad nešto krivo naprave a mi uđemo u sobu, da vidiš kako trči doni na svoje mjesto "za odmor" sam, nemoraš mu ni a reći.

Daj mi bolji prijedlog, ja sam umorna od natezanja i objašnjavanja onoga što nitko ne ćeli čuti.

ma ne, nisam mislila isključivo da je time out = zanemarivanje osjećaja
ako vama pali, super!!
meni s lukom pali, ali s lucijom ne.
aj nemoj mi i ti sad pasti u pms pa krivo čitati
znaš da sam ja prva za T O
al samo kažem nije ni on bogom dana ako se pretjeruje i ne koristi ispravnim situacijema. (gulim krumpire i tipkam...letim dalje)

Saša je dosljedna, dečki nisu ekstremno tvrdoglavi (kao neka djecu tu nazočnih) i onda pali. i super!

nisam mislila konkretno na njih, konkretno na nikoga, ajd kasnije ću potkrijepiti ovo sa malo dužim razmišljanjem.
ali temeljeno na jednoj knjizi koja je bila tvoja literatura na faksu

Imam i ja PMS ali ne pika me to, čisto ja neznam drugi način a da mi se čini bolji , a nama pali pa sam u suštini zadovoljna.

namjera mi je bila istaknuti i negativne strane timeouta,a ima ih. da ne ispadne da je savršeno i bogom dano rješenje.
samo to. al sad stvarno ne stignem više

pa evo naprimjer može izostati usmjeravanje i pružanje pravog primjera ponašanja ili ono ne razumije zašto je sad odjednom u kazni.
ja i dalje vjerujem da sva naša dječica, manje ili više tvrdoglava zapravo žele slušati i biti dobri i poslušni, ali i razvijati svoju individualnost i zadovoljavati znatiželju.
u timeoutu fali taj moment pružanja pravog obrasca ponašanja.
doduše vjerujem da sve to nadoknadimo kasnije, razgovorom, barem ja.
odstoji u kutu pa ga još malo mučim sa bla, bla, bla...
kako bi to trebalo i zašto nije u redu.
možda bi nekad bilo učinkovitije taj isti tren usmjeriti dijete da radi nešto kako treba, a ne krivo u čem je zatečeno.
ok, toliko je varijanti na temu, da je možda čak i nemoguće se svega dotaknuti, ali to bi možda bila jedna negativna strana, barem ju ja tako gledam

Ja ju i dalje ne vidim. Naime lijepo mu se objasni zašto je u kazni i da se to tako nesmije raditi nego bla, bla, bla... i kad odsluže UVIJEK me pitaju "Mama, mogu ići igati? Neću više bacati kockice. Mogu? " (čisto primjer) dakle zna zašto je u kazni i "obećava " da to više neće raditi. (bar 5 min :D )

Šta vi djecu ostavite u kutu? Joj sorry ali meni je to tako ponižavajuće.. Ne želim kritizirati nikoga, jer možda sam ja preblaga mama.
Ali evo npr na plaži. Djeca su bila toliko dobra, prestali su stavljati kamenje ili bilo što u usta, uglavnom su sjedili na ručniku ili se igrali u blizini a ako bi i otišli vratlil bi se na poziv.. jedna ženskica mi je rekla "Svi komplimenti."
Ne znam, nikad nisam kažnjavala osim što sam jednom R. malo kao pljesnula po peleni i toliko se uvrijedio ali od onda sluša sve. A A. sluša uvijek. I znaju šta znači ne. Nadam se da će i dalje biti takvi, jer me uvijek strah da ne naprave nešto sebi nažao igrom slučaja.
I. mi je sad ušao u buntovnu fazu.. zar već? I pili pa ga pili. Pa mi krene na živac, a ja lijepo ušutim kao da ništa ne čujem. Ili mu kažem , dobro onda ti napravi po svom i dosta. I da vidiš.. za 2 minute eto njega u pomirljivom tonu.
Ne znam.. to sjedenje na kauču, pa stajanje u kutu.. uf ne bih voljela da je meni to netko radio, i pljuska bi mi bila draža bar odmah pa gotovo.. ali ovo.. ne znam baš.