prava očeva

Pozdrav svima!
Marin i Jakov rođeni su u 28. tjednu trudnoće 08.10.2010.godine, a nakon svega i svačega napokon izašli iz Osiječke bolnice 31.01.2011. godine. Spadaju u skupinu visoko rizične djece (NEDONEŠENOST, KRVARENJA, LEUKOMALACIJA) i prognoze nam nisu nimalo bajne, ali mi se ne damo i vjerujemo da ćemo na kraju biti dobro, moramo! krenuli smo na vježbe u Zlatni Cekin, a krajem ožujka i na Goljak.
Zanimaju me prava očeva u slučaju kao što je naš (ima li pravo na bolovanje i sl.). Molim vas ako je netko bio u sličnoj situaciji da nam se javi!
Hvala unaprijed i veliki blizanački pozdrav!

Nisam imala slicnih iskustava i stvarno ne mogu pomoci, ali evo dajem svoj glas podrske da izdrzite i da mali misici budu svakim danom sve bolje i bolje!
Ima ovdje i nekih strucnih osoba koje ce sigurno dati pravih savjeta. Bravo za male borce i za hrabre mamu i tatu!

Isto tako, ne mogu pomoći, ali želim vam izraziti potporu za veliku borbu koja vam predstoji! Mislim da se uz dobru volju sve može.
Trebalo bi otići u nadležnu područnu službu CZSS-a, bez obzira na imovinsko stanje, samo radi savjetovanja o pravima u ovakvim situacijama. Sigurna sam da će izaći u susret i obavijestiti vas o svim pravima koja možete iskoristiti.

Dobro nam došli !
Nemogu puno pomoći ali svakako ćete ovdje dobiti podršku i savjete za neke druge brige koje vas još čekaju. Ono što je u mojoj domeni i što bi ja naglasila samo je da ih držite u AS obrnuto od smjera vožnje što je moguće duže baš zbog njihovog motoričkog razvoja koji kasni.

Inače koliko mi je poznato otac ne može na bolovanje za djete dok god je majka na porodiljnom, ali s obzirom na vaše dijagnoze možda se tu ipak može nešto.

Dobro nam dosli!

Da, tata nema pravo na bolovanje kod je mama na porodiljnom. Grozno, ali je tako (barem bilo kad su nasi bili bebe).
No mozete pokusati traziti s obzirom na situaciju, mm je jednom uspio tako dobiti, no dali su mu preko one stvari i rekli da ako drugi puta dode - nece dobiti i neka se snademo...valjda imamo baku i sl..
Mozda cete imati srece i naletjeti na neke normalnije ljude...
Sretno malim borcima!!!

Dobro dosli, ja vam takodjer ne znam nista o tome, zao mi je ! Nadam se da cete iz ove borbe izaci kao pobjednici, svi cetvoro ! Sretno !

Dragi marinjak, mi smo isto ranije rođeni, iako u 34 tjednu, ali smo imali i krvarenja i unutar komora (perivertikularne leukomalacije) i izvan njih, prognoze su bile moguća cerebralna paraliza.... vjerojatno vam je sve poznato!!! Nisi napisala da li su mišeki bili na respiartoru ili ne. Uglavnom, uz jako puno vježbanja, svakodnevnog naši dečki su normalno prohodali, protrčali kao i sva druga djeca!! Dakle, samo uporno vježbati, vježbati i kada vam se više neda i ne možete, onda još malo vježbajte!!!!
Glede očeva, koliko sam ja upoznata, otac nema pravo na bolovanje za koje je majka na porodiljnom. Imali smo tu i mamu malog MArina koji je imao hipoplastično lijevo srce, pa tata nije mogao dobiti bolovanje. U svakom slučaju, raspitaj se još na HZZO-u, iako čisto sumnjam da se nekaj može s njima dogovorit i iskremijat!!!

Držite se, nije lako i nije jednostavno, ali na kraju ipak sve dođe na svoje!!!
Btw. izbjegavajte što više ljude da vam dolaze kako ti se ne bi kikači sada razbolili i izbjegavajte vrtičku djecu!! Tako je nama savjetovala pedica, barem prvih mjesec dana po dolasku iz bolnice. Zvuči kao da ih se stavlja pod stakleno zvono, ali nije tako!!! Poštedite ih, barem prvih mjesec dana!!!

Eto, nisam pretjerano pomogla, ali bili smo po dijagnozi u sličnoj situaciji, pa samo da znate da smo sada zdravi, veseli i pomalo divlji dvogodišnjaci (za koji dan!!))