Panični poremećaj

Panični poremećaj

Što je panični poremećaj ?
Panični
poremećaj očituje se napadajima panike, tj. spontanim, naglim,
neočekivanim napadajima intenzivnog straha ili užasa uz doživljavanje
životne ugroženosti. Napadaji panike mogu se pojaviti svaki puta kada
se nađete u određenoj situaciji, ili bez jasnog razloga neovisno o
situaciji ili spletu okolnosti. Stoga su potpuno nepredvidivi. Mogu
znatno smanjiti kvalitetu života Vas i Vaše obitelji.
Napadaje panike prate različiti tjelesni simptomi, primjerice:
- osjećaj gušenja
- lupanje srca
- bol u prsima
- drhtanje tijela
- vrtoglavica
- znojenje
- mučnina
Za
vrijeme napadaje panike možete povjerovati da ste neizlječivo bolesni,
da ćete umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad sobom. Napadaji
panike obično traju nekoliko minuta, ali se još neko vrijeme nakon
njihova prestanka možete osjećati napetima i uznemirenima.
Panični napadaji mogu se pojaviti i za vrijeme spavanja, te se iznenada budite u užasnom strahu.
Važno je zapamtiti da je panični poremećaj čest u populaciji, otprilike
jedna od deset osoba doživjet će panični napadaj u određenom razdoblju
svoga života.
Panični poremećaj i ostali anksiozni poremećaji
Neki
ljudi koji boluju od paničnog poremećaja mogu bolovati i od nekih
drugih anksioznih poremećaja, kao što su agorafobija (strah od
otvorenog prostora i javnih mjesta), obuzeto-prisilni poremećaj ili
depresija.
Tako otprilike trećina ljudi s paničnim poremećajem
također pati od depresije, iako toga nisu svjesni. Depresija može
znatno pogoršati panični poremećaj i učiniti ga težim i dugotrajnijim.
Zato je vrlo važno liječiti stanje koje je prisutno uz panični poremećaj.
Što uzrokuje panični poremećaj ?
Životni događaji
Uzrok paničnih napadaja je nepoznat. Ponekad se mogu pojaviti nakon
važnih životnih događaja kao što je gubirak bliske osobe, razvoda braka
ili gubitak zaposlenja. Međutim, ponekad je potpuno nejasno što ih je
potaknulo.
Biologijski uzroci
Vjeruje se da su panični napadaji posljedica određenih bioloških
disfunkcija, odnosno promjena u kemijskoj ravnoteži supstancija u mozgu
zvanih neurotransmitori. Poznata je uloga serotonina
u depresiji. Danas se vjeruje da je pormećaj serotoninskog sustava
također važan činitelj i u nastanku paničnog poremećaja.
Druga je
mogućnost da tijelo (osoba) pogrešno opaža da se guši, pri čemu se
aktiviraju mehanizmi kojima se to nastoji prevladati.

Kako se liječi panični poremećaj ?
Panični poremećaj može se vrlo djelotvorno liječiti.
Ponekad
su dovoljni samo objašnjenje o razlozima nastanka simptoma i savjet
liječnika, pa da se bolesnik osjeća bolje i da se simptomi ublaže.
Dva su načina liječenja, lijekovima i psihoterapijom, koji se mogu primjenjivati zasebno ili u kombinaciji:
Liječenje lijekovima
Lijekovi su djelotvorni u 7 od 10 bolesnika.
Lijek koji će vam liječnik propisati vjerojatno će biti jedan
antidepresiv i /ili anksiolitik (iz skupine benzodiazepina), a oba vam
lijeka mogu pomoći u kontroli paničnih napadaja. Ako uz panični napadaj
imate i depresiju ili koji drugi anksiozni poremećaj, antidepresiv će
također biti djelotvoran.
Kao pri uzimanju svih ostalih lijekova,
možda ćete i pri uzimanju ovih lijekova imati neke neugodne simptome,
neželjena djelovanja lijeka, ali oni su obično kratkotrajni i prolazni.
Neželjena djelovanja benzodiazepina su pospanost, umor i pogoršanje simptoma nakon prestanka uzimanja lijeka.
Postoji više različitih antidepresiva, a vaš liječnik će vam propisati
jedan za koji smatra da će biti najpogodniji za vas. Važno je zapamtiti
da antidepresivi, za razliku od benzodiazepina, ne uzrokuju ovisnosti, no i oni imaju neka neželjena djelovanja.
Da bi antidepresivi djelovali treba ih neprekidno uzimati najmanje 3 do
6 tjedana, a nakon toga ih treba nastaviti uzimati kako bi povoljno
djelovanje lijeka potrajalo i kako se bolest opet ne bi vratila. Stoga
ih uzimajte upravo onako kako vam je to liječnik preporučio.
Neželjena djelovanja starijih, klasičnih antidepresiva su suhoća usta,
zamagljen vid, opstipacija i povećanje tjelesne težine. U muškaraca sa
povećanom prostatom može se pojaviti otežano mokrenje.
Najčešća
neželjena djelovanja novijih antidepresiva su mučnina, prolazno
pojačanje anksioznosti, glavobolja, vrtoglavica i pospanost.
Ako
imate neke od navedenih smetnji izražene u težem obliku ili dulje
vrijeme, obratite se svom liječniku koji će smanjiti dozu lijeka ili
promijeniti terapiju.
Psihoterapija
Vaš liječnik može odlučiti da je za vas najprikladnije kombinirano
liječenje lijekovima i psihoterapija. Psihoterapija vam može pomoći da
promjenite način mišljenja uslijed kojega dolazi do pojave simptoma
paničnih napadaja i/ili ponašanje, te tako spriječiti pogoršanje iz
blažeg stupnja poremećaja u teži.
Nekim
će ljudima biti dovoljno samo kraće liječenje lijekovima ili
psihoterapijom tijekom nekoliko tjedana. Nekima će pak trebati
dugotrajnije liječenje tijekom godine dana i dulje.
Možda ćete,
također, primjetiti da je potrebno određeno vrijeme da lijek koji
uzimate počne djelovati. Vaš liječnik vas može savjetovati kada možete
očekivati ublažavanje simptoma nakon što počnete uzimati lijek. Bez
obzira na to koji lijek uzimate, važno je da ga uzimate sve dok
liječnik ne odredi drugačije.
Budućnost
Možda
vam je sada teško vjerovati, ali uz pravilno liječenje panični
poremećaj može biti uspješno svladan. Zapamtite da je važno slušati
savjete liječnika uključujući redovito svakodnevno uzimanje lijeka kako
je liječnik odredio.
Ako
imate bilo kakvo pitanje ili kakvu nejasnoću u vezi s vašim stanjem ili
lijekom koji uzimate, obratite se za savjet svojem liječniku.

preuzeto s: http://www.psihijatrija.hr/edu/panp.htm


PP se prvenstveno liječi antidepresivima ( "novijim") koji ne izazivaju ovisnost.
Također ako je netko imao samo par paničnih napadaja ne znači da se radi o paničnom poremećaju. Za dijagnosticiranje pp potrebno je perzistiranje simptoma kao i smanjenje razine funkcioniranja od prije pojave bolesti.

Svi simptomi su bili prisutni...Hvala,Biljo

Biljo divna si!

Blanche odlično je što si prepoznala problem, to je pola rješenja! Samo naprijed curo, sve se da riješiti! Imaš moju podršku, a vjerujem i da se i cure priključuju.

Blanche odlično je što si prepoznala problem, to je pola rješenja! Samo
naprijed curo, sve se da riješiti! Imaš moju podršku, a vjerujem i da
se i cure priključuju.
U potpunosti se slažem sa Twin

Hvala Vam na potpori...Jučer sam se vratila kući,jer sam par dana dok sam bila na propisanim sedativima spavala kod mame jer mm radi,a nisam htjela takva biti sama sa bebama,ne daj Bože da mi bude loše a oni sa mnom sami
Već dva dana ne pijem nikakve tablete,možda dva put na dan me prođe neka jeza i crne misli,ali se svojski trudim ne razmišljati o tome(psiha je stvarno moćna stvar,sad sam se i ja uvjerila)
Hihihi,samo me nemojte otkantati kao neku luđakušu,dolazim ja polako na sebe
Nisam nikad mislila da bi se tako nešto moglo meni dogoditi,uvijek optimizam,bez obzira na luđački tempo života,stres,selidbe,bebe,ma sve u 3 godine...Ali izgleda da sve što se negativno nagomila mora prije ili kasnije na površinu,na ovaj ili onaj način...
Jesam se raspisala..Što ću kad mi pisanje dođe kao psihoterapija,a još je i besplatno

Draga blanch, baš si me nasmijala - nisam ja luđakinja neka, hahahha. Po tome smo pola nas tu onda za otpisat ako ćemo tako gledat. Skoro svaki od nas je imao nekakav takav period u životu (mene osobno malo anoreksija prala) i doista, psiha je jedna jako zaje... biljka!!! Kad se najmanje nadaš dogodi se nešto što nisi mogao ni zamislit da bi se tebi moglo dogodit!! Zato ne brini - nema nikakvog otkantavanja - svi smo mi ljudi sa svojim vrlinama, manama, ludostima i svim što ide uz to!!!! Samo se ti drži i misli na sebe!!!!

Hvala ti draga...
Cijenim to što se cure ovdje otvaraju vezano za mnoge stvari koje bi drugi držali za sebe...Čak sam dobila nekoliko pp vezano za moju situaciju od forumašica koje su prošle isto..

Zato i jesmo sve tu!!! Svaka od nas ima svoje probleme, strahove, padove i uspone, a ako vidiš da nisi jedina i sama u tome, daleko je lakše!!!!

evo blanche i ja sam jedna od tih .sve isto kod tebe se izdešavalo!i mene je bilo strah s klincima biti sama(šta će biti s njima ako mi se što desi???)
ja sam zapela za to da mi je nešto fizičko a doktori nisu otkrili .poslije infarkta i srca ,zabrijala sam štitnjaču,pa tumor ,sama sebi sam smiješna sa svojim dijagnozama.tolko sam pročitala o bolestima da bi mogla dr.opće prakse zamjenit na koji dan
ja sam godinu dana pila antidepresiv i zbilja mi bilo dobro ali onda sam doživjela opet još gore stvari i javilo se ponovo .ne klasični napadaji ali onaj strah da će se desit ,sada pijem ponovo ,već 3 mjeseca!zbilja se ne isplati mučit .meni je biljana puno pomogla
ako se osjećaš tjeskobno odi kod psihića,zbilja nije sramota a preporodit češ se!

Nisam nikad mislila da bi se tako nešto moglo meni dogoditi,uvijek
optimizam,bez obzira na luđački tempo života,stres,selidbe,bebe,ma sve u
3 godine...Ali izgleda da sve što se negativno nagomila mora prije ili
kasnije na površinu,na ovaj ili onaj način..

eto takva sam i ja!
ljudi su mi uvijek govorili da zračim optimiznom!

i još jedna za potporu iz društva luđakuša
šala mala...
malo neozbiljna danas

prošla sam isto s tim da sam ja prvo sumnjala na povišeni tlak odnosno da mi je loše od oscilacija.
trnci, grčenje u prsima i gušenje, trnci u licu i "zamračenje" pred gubitak svijesti.
zvala hitnu oni mi rekli nek si popijem apaurin.
a ja zgrabila svekrove tablete za tlak iako mi je nakon 45 min. od tablete tlak bio u nebesima... to je isto bio jedan od napadaja.
učestali su mi na cesti... nažalost s razlogom a sve je okinulo nakon poroda.

dr. opće prakse sam zamolila za tablete. dala mi je nešto čemu mi je prošao rok i bacila u smeće nakon nekoliko mj. nisam pila. svjesna sam što se dešava pa prevladavam.
sve rijeđe i rijeđe... unazad godinu dana samo jedan takav napadaj. neki dan u tunelu. užasno jer su LIL bili samnom i jer sam bila na rubu svijesti. ponekad mi se čini da bi mi trebalo zabraniti vožnju.. al pošto su se ti napadaji toliko prorijedili, mislim da će i nestati. aktiviraju se možda kad mi je neki ekstra stresan period, psihički. tebi je ovaj mjesec bio jako emotivan i stresan.. možda je to bio mali okidač.

drži se draga i hvala biljana za post. neke stvari nisam znala.

ja sam skužila da moram nečime zabavit misli i prođe al to je malo teško u zimi kad si sam s djecom ,vani -20 ,još sam cijelo vrijeme bila bolesna ,zub,prometna .ovak dok sam u zabavnom društvu nikad mi se nije dogodilo.nego dok sam sama s djecom,zato ja uvije imam normabel sa sobom (nisam ga pila već 2 mj. )

voljela bih kad bi nam biljana napisala par savjeta kako si pomoći ako postoje
ja sam već tisuću knjiga i web stranica o tome pročitala

ajde recite jel i kod mene isto kao i kod vas taj pp!?

simptomi : vrtoglavica (nikad tak jaka da ne mogu hodati), ponekad glavobolja, par puta drhtavica, i rijetko kad lupanje srca....
s tim da nika to sve zajedno, uvijek samo jedno od toga...
imam inače i niži tlak i dosta sam osjetljiva na promjene vremena...
sve pretrage napravila pa i psihotest i sve savršenoooo...
jako sam osjećajna i sve, ali baš sve uizimam srcu i najmanja sitnica mne može jako povrijediti....
isto ko i Goga čim mi bude loše imam tumor, rak, ne znam šta sve ne....

zadnijh par dana dok mi bude tak nikakvo samo na lijepe stvari mislim.... ne legnem u krevet i razmišljam o tome, nego baš suprotno, izađem van, šetam s L, razmišljam npr. kak bi si svoju kućicu jednog dana uredila i tak...malo bedasto, ali meni pomaže!!!
totalno nestanu (ili se smanje) simptomi.....

Meni je ostalo normabela od trudnoće i kada vidim da sam na rubu ludila od svega, lijepo ga popijem i poštedim i sebe i moje svog ludila. To je doista rijetko, ali kada je potrebno, ne okljevam!!!! Popijem tableticu i funkcioniram normalno!!!

meni je jedino neurologica rekla da si mogu popiti normabel prije ispita....
jer imala sam glavobolje zbog ispita....
ali ne mislim da je to vezano..... ili ipak je?

hm...??

I ja imam normabele od trudnoće i popijem kad zagusti Probala sam par puta Persen ali me nije zadovoljio,jš me gore uznemiri.

mišek ja mislim da je i tebi na psihičkoj bazi možda ne pp ali tjeskoba.meni vrtoglavica nije da mi se vrti al onak čudan pritisak u glavi,nije onak čisto
a psihotest ti kolko ja znam nema veze s tim ja sam bila jednom na testiranju i bio mi je dosta visok!
mislim da ljudima koji puno neznaju da se puno ni ne opterećuju s "glupostima"
ja na faksu nikad nisam paničila,to mi nije predstavljalo stres1ali kad sam se našla u sr....od udaje pa nadalje ...jednostavno sam mislila da nisam dorasla zadatku
meni je najgore od svega palo kad sam odlučila otići kod psihijatra,nerazumjevanje moje okoline i mojih tzv.prijateljica koje su se ponašale ko da sam luda,kao ona se previše boji dječjih bolesti,previše dramatizira...kako joj može biti loše a svi nalazi su dobri,hipohondar
da bi tek kasnije kad su njihova djeca dobila temp 39 u guzi paničile do krajnih granica,a dok je moj david imao konvulzije govorile su pa šta je to?to je normalno
e više takve ljude ne šljivim ,briga me
ja se divim flegmatičnim ljudima

A propos svega što sam do sad napisala čini se da je moja dijagnoza nešto drugačija...Sinoć me zvala mama koja je,uz veliki uvod,rekla da je na poslu razgovarala s kolegicom(inače radi u jednom butiku)i objašnjavala joj moje simptome i to da je nakon pregleda i vađenja krvi sa srcem i sa mnom navodno sve u redu ali da mi se to srce uzlupa kad mislim na to i blablabla prišla joj je prekrasna mlada žena koja je "upala" u razgovor i zamolila da ne misle da je prisluškivala ali da bi ona po svemu što je čula(lajavice su valjda prilično glasno raspravljale )rekla da je to postporođajna depresija jer da je ona proživljavala isto...I da joj sedativi nisu pomogli,nego psihoterapija i homeopatski pripravci...Nakon toga je moja mama ubila cijeli dan na netu i pronašla sve simptome i ona je uvjerena da je to-TO....Što kažete na to?
Ja sam stvarno na neki uvrnuti način drugačija,nervoznija nego što sam bila prije,no,bila sam presretna(i još uvijek sam) kad sam rodila i nisam tome pridavala pažnju kad mi je mama nekoliko puta u ovih 6 mjeseci rekla da me to pere....
Da li je moguće??
Idem se i ja baciti na iščitavanje

mislim da su vjerojatno ta dva poremećaja povezana, ali mome neiskusnom oku se ne čini da si ti u depresiji. no nisam mjerodavna.
evo citat iz biljaninog teksta gore
"Panični poremećaj i ostali anksiozni poremećaji
Neki
ljudi koji boluju od paničnog poremećaja mogu bolovati i od nekih
drugih anksioznih poremećaja, kao što su agorafobija (strah od
otvorenog prostora i javnih mjesta), obuzeto-prisilni poremećaj ili
depresija.
Tako otprilike trećina ljudi s paničnim poremećajem
također pati od depresije, iako toga nisu svjesni. Depresija može
znatno pogoršati panični poremećaj i učiniti ga težim i dugotrajnijim.
Zato je vrlo važno liječiti stanje koje je prisutno uz panični poremećaj"

Sad sam baš guglala i došla do nekih američkih stranica i videa...Nekakav doktor govori o tome da simptomi postporođajne također mogu dovesti do napada panike i anksioznosti uopće....Ali dosta se spominje i taj teži oblik gdje majke žele nauditi i sebi i svojoj djeci te da ne pokazuju nikakav interes za svoju djecu a tu se baš ne pronalazim...
Da budem iskrena,ja se cijelo vrijeme osjećam kao u kavezu...Vrijeme je u ovih 6 mjeseci u Rijeci katastrofa,desi mi se da po 5 dana ne izađem iz kuće,čekam k'o luđak da se mm vrati s posla,kad se vrati pola sata kasnije ja vrištim na njega jer samo buljim u sat i čekam da mogu s nekim razgovarati a da to nije gu-gu i ga-ga i tepanje... Živim za to da izađem van,s bebama, među ljude,sve moje priajteljice s djecom rade,nikog nema u tim jutarnjim satima tko bim mi pravio društvo,život mi se preko tjedna sveo na mamu,mm i sestru koja koji put naleti na kavu...Ubijena sam od kućanskih poslova,hranjenja,presvlačenja i ostalog(nije mi teško) a na večer kad legnem u krevet osjećam se kao da sam dobila na lotu...Ništa već dugo nisam napravila za sebe,knjigu sam zadnji put čitala prije tri mjeseca dok sam dojila,dok sam imala nekoliko puta na dan po dvadesetak minuta vremena pa bih je odložila pored sebe i jednim okom promatrala bebu drugim čitala...Zatim,kad mi je mlijeko dioslovno presušilo jer nisam stizala jesti,osjećala sam užasnu grižnju savjesti što nisam učinila sve što je u mojoj moći da dulje dojim svoje bebe(usput sam naletjela na rodin forum gdje se žene međusobno tješe jer su odlučile prestati dojiti a dijete ima 3-4 godine),i tako dalje...
Ne znam,možda je to samo najobičnija depra...Bo...

blanche, danas se već smatra da anksiozni i depresivni poremećaj spadaju u isti spektar poremećaja, tj da anksioznost često prelazi vremenom u depresiju a i anksioznost je jedan od simptoma dapresije.. a i liječe se isto, novijim antidepresivima. kako sam ja biiologijski psihijatar, primarno vjerujem u poremećaj biokemizna u mozgu koji se prvenstveno liječi (i to uspješno!) AD a tek tada psihoterapijom. a o homeopatskim pripravcima u psihijatriji hmmm. mislim da ni o jednoj grani medicine nema toliko zabluda koliko o psihijatriji.
ako te šta zanima šalji pp

blanche tako sam se i ja osjećala isto to rodila sam u 11 mj.nigdje nikog!samo mene je još i (klinci su imali nekih 8 mjeseci)mm varao jer smo se udaljili a i ja sam osjećala neku mržnju prema njemu jer sam ja morala preuzeti veću brigu oko klinaca a on je morao puno raditi eto ne volim o tome ni razmišljati
moj savjet ti je da odeš kod psihijatra i počneš s antidepresivima meni je zbilja pomoglo!ako je i postporođajna depresija jer i u sklopu nje se javljaju napadaji panike(bdw.meni kod gin.u kartonu piše postporođajna) moraš pit lijekove da ti bude bolje!

Draga blanche, nažalost to je nekako neminovno da se tako osjećamo, jer htjele ili ne, nismo stvorene da bi po cijele dane samo gugutale i tepale, nego smo socijalna bića sa najnormalnijim potrebama. I ovo kaj kažeš da se osjećaš kao u kavezu - točno znam što pričaš!!! I ja sam navečer totalno premorena i iskreno već mi je polako i teško i kuhati i spremati i baš mi se ne da više!!! S klincima je naporno, ali za njih se uvijek nađe snage i živaca (nekad više, nekad manje, hahahaha) ali ovih doma stvari mi je preko glave!!!! Ponekad si poželim otić na dva dana sama negdje, da imam mir i tišinu, da ne moram nakuhavat i vodit brigu jel ovo napravljeno, ono, da li još moram ovo ili ono.... ali tješi me to što i to razdoblje prođe, prije ili kasnije se naspavamo i malo dođemo k sebi. A glede dojenja i foruma roda - iako riskiram veliku halabuku na mene - bježi draga od toga, naročito ako si (kao i većina nas) u malo stresnijem razdoblju. Mislim da se ni jedna žena ne može osjećati kao uspješna mama pokraj tih zaluđenih baba koje misle da je centar svemira i jedina zadaća imati dijete i prestati živjeti za bilo što drugo na ovom svijetu!!! A ti si sigurno u tom trenutku napraila apsolutnos ve što si mogla za svoje klince. Da si mogla bolje, u tom trenu bi to i napravila. Lako je biti kapetan poslije bitke (i ja sebi masu puta razbijam glavu, ali shvatim da u tom trenu u toj situaciji, da sam dala najbolje od sebe, danas bi možda drugačije napravila, bolje ... ali tada je bilo tada i napravila sam jedino kako sam mogla)

Da ne duljim, već sam i ovako zapilila, obrati se stručnim osobama ako misliš da ti je potrebno i samo se drži!!!!! Biti će bolje!!!

Goga, , svaka ti čast!!! Mislim da je svaki moj daljni komentar suvišan!!!

za dojenje se slažem s irenak ja sam isto bila pod pritiskom da moram biti najbolja mama ,dojila sam isključivo 5 mjeseci,dečki su dobivali super na kilaži ali ja sam kopnila a mlijeka je bilo još i godinu poslije dojenja ,ali sam odlučila prekinuti
i da nemoj se opterećivati da moraš prestati živjeti ako si rodila ,dok klinci malo još porastu sve će se vratit na staro možda malko drukčije
kako si sada?jesi li imala još koji napadaj?