Neurorizično dijete

Neurorizična djeca

Fizikalna medicina

2000/10/veljača


Piše: dr. med. Desa Jakupčević-Grubić, specijalist fizikalne
medicine i


rehabilitacije, Specijalna bolnica za zaštitu djece s
neurorazvojnim i


motoričkim smetnjama, Goljak 2, Zagreb,


U praćenje razvoja
rizične djece uključeni su članovi interdisciplinarnog tima. Svaki član procjenjuje pojedine
segmente razvoja djeteta i može vrlo rano otkriti predznake
poremećaja. U Specijalnoj
bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama se interdisciplinarno i timski provodi dijagnostika, rehabilitacija i liječenje djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama.
Članovi tima su uz dijete i roditelje, liječnici
specijalisti fizijatri, pedijatri i neuropedijatri, okulist, ortoped, neurolog,
neurofiziolog, psiholog, socijalni radnik, logoped,
defektolog-rehabilitator, fizioterapeut, radni terapeut i medicinska sestra.


Naši su pacijenti djeca od 0-15 godina. Sva djeca koja u
dobi od 0-12 mjeseci dođu na pregled u našu bolnicu su djeca rođena pod
neurološkim rizikom. Pod time podrazumijevamo djecu čiji je nezreli mozak tijekom
trudnoće, porođaja ili u novorođenačko doba bio izložen djelovanju štetnih
čimbenika. U razvijenim zemljama svijeta, a tako i u našoj zemlji, svako deseto
dijete je neurorizično.

U Hrvatskoj se svake godine rodi oko 6000, a u Zagrebu oko
1300 neurorizične djece.

Ozljeda nezrelog mozga može dovesti do lakših ili težih
poremećaja razvoja djeteta. U novorođenčadi i dojenčadi se odstupanje od
normalog razvoja pokazuje kao poremećaj napetosti mišića (krutost ili mlitavost mišića
cijelog tijela, jedne strane tijela ili dijela tijela), uz znatno smanjenu
prirodnu raznolikost pokreta koja je zamijenjena oskudnim, istovrsnim pokretima
ili pak pretjeranim pokretima izazvanim bilo kakvim podražajem. Uz to se može
javiti pretjerana razdražljivost, poremećaj ritma budnosti i spavanja,
prekomjerni plač, poteškoće hranjenja, a katkada uz povišenu temperaturu i
grčevi - konvulzije.


Svu djecu rođenu pod neurološkim rizikom u zagrebačkim
rodilištima pojačano nadziremo i po potrebi uključujemo u program razvojne
gimnastike u našoj bolnici. U praćenje razvoja rizične djece uključeni su
članovi interdisciplinarnog tima naše bolnice. Svaki član
procjenjuje pojedine segmente razvoja djeteta i može vrlo rano otkriti predznake
poremećaja. U neurorazvoju djeteta procjenjuje se ponašanje,
raspoloženje, vid, sluh, govor, pokretljivost tijela, mišićna napetost, usmjeravanje
i održavanje pozornosti. Ukoliko se otkriju predznaci premećaja razvoja,
odgovarajućim medicinskim postupcima može se spriječiti dalji razvoj
poremećaja, bolesti ili oštećenja. Nažalost, roditelj ili laik uočava tek ispoljene
znakove poremećaja ili bolesti, a tada više nije moguće spriječiti oštećenje,
može ga se samo liječiti.


Roditelj obično oko osmog do devetog mjeseca života djeteta
uočava većinu poremećaja u razvoju, a tada je već poprilično kasno za
djelotvornu medicinsku pomoć.


U neurorizične djece sa uočenim predznacima poremećaja
provodi se razvojna gimnastika, poticanje općih i funkcionalnih sposobnosti,
poticanje razvoja govora i drugi potrebni specijalni medicinski postupci.
Neophodno je dijete u razvojnu gimnastiku uključiti što ranije uz obvezno
podučavanje majke za istovjetan rad s djetetom kod kuće.

Majka taj program ponavlja koristeći ga u njezi i igri s djetetom. Svrha takvog "trajnog"
vježbanja djeteta je:


ili potpuno uklanjanje odstupanja u razvoju djeteta ili
smanjenje kasnijeg invaliditeta. Uz to su djeca trajno pod neuropedijatrijskim nadzorom uz redovite EEG kontrole. Od 10 mjeseci su pod nadzorom logopeda i psihologa, koji ih uključuju prema potrebi u logoterapiju i radnu terapiju.


U dobi od 12 mjeseci se vidi hoće li se dijete dalje razvijati kao zdravo dijete uz nadzor tima jednom godišnje ili su se pokazali znaci oštećenja koje može biti lagano - minimalna cerebralna disfunkcija ili MCD
ili teško - cerebralna paraliza.


Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja tijela, uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga.

Pojam "cerebralna" se odnosi na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Dijeli se na spastične (krute) oblike i distone u kojima se napetost mišića trajno mijenja. Pokreti u djece sa spastičnim oblicima cerebralne paralize su kruti, usporeni, smanjenog opsega, a u djece s distonim oblicima su nekoordinirani, velikog opsega i bez voljne kontrole. Može biti zahvaćeno cijelo tijelo što zovemo tetraparezom ili samo dio
(hemipareza, dipareza).


Uzroci cerebralne paralize se dijele na prenatalne (od začeća do poroda), perinatalne (od poroda do jedan dana iza poroda) i postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda):

- Prenatalni uzroci su: krvarenje u trudnoći, prijeteći
pobačaj, prijeteći prijevremeni porođaj, kronične bolesti majke (šećerna
bolest, povišeni krvni tlak i drugo), virusne infekcije (rubeola, citomegalovirus,
herpes), nepravilnosti u razvoju mozga (primarna mikrocefalija,
fetalni hidrocefalus), razne kemijske supstancije i lijekovi, rentgensko zračenje,
kratkotrajan, ali težak psihički stres, ali i dugotrajna psihička napetost,
koja može biti vezana i za prekomjerno uzimanje sredstava za umirenje, pušenje,
uživanje alkoholnih pića ili čak i droge.


- Perinatalni uzroci: moždano krvarenje u unutarnje prostore
mozga i/ili u


moždano tkivo, periventrikularna encefalomalacija -
oštećenje moždanog tkiva


oko ventrikula (prostora s likvorskom tekućinom) uzrokovana
manjkom kisika ili


problemima s protokom krvi, edem mozga ili šok
novorođenčeta, niski Apgar,


strojno prodisavanje više od sedam dana, novorođenački
meningitis,


novorođenački grčevi - konvulzije, teška žutica, vrlo niska
razina glukoze.


- Postnatalni uzroci: ozljeda mozga, infekcije, manjak
kisika, tumori.


Otprilike 40-50% djece s cerebralnom paralizom je rođeno
prerano i vrlo niske


porodne težine. Njihove krvne žile uz moždane šupljine imaju
u tom razvojnom


dobu vrlo krhke stijenjke i vrlo često dolazi do krvarenja u
ventrikule koje


može izazvati oštećenje susjednog moždanog tkiva i
uzrokovati ozbiljan


poremećaj funkcije.


Broj djece rođene s cerebralnom paralizom se u razvijenim
zemljama nije znatno


izmijenio u posljednjih 30-40 godina. Kreće se uglavnom oko
2-3 djeteta na 1000


rođenih. Cerebralna paraliza je neprogresivno stanje, no
nije i nepromjenjivo.


Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom
potreban je


individualni program liječenja.


Liječenje provodi habilitacijsko-rehabilitacijski
interdisciplinarni tim jer


osim oštećenja pokreta i položaja, dijete s cerebralnom
paralizom može imati i


pridružene smetnje koje ometaju ukupni razvoj i učenje. To
su oštećenja vida,


oštećenja sluha, govorni poremećaji, poremećaj pažnje,
hiperaktivnost,


poremećaji ponašanja, grčevi - konvulzije, mentalna
retardacija.


Potrebno je svakodnevno raditi s djetetom kod kuće i u
specijaliziranoj bolnici


kako bi se smanjio budući hendikep i dijete osposobilo da u
najvećoj mjeri


koristi svoje ostatne mogućnosti. Stoga su u terapiji
roditelji dio tima.


Dijete s cerebralnom paralizom bi trebalo proći sve ono što
ostala djeca


prolaze. Kada to nije u mogućnosti učiniti samostalno, treba
tuđu pomoć. Npr.


djeca u dobi od 5-6 mjeseci trpaju sve u usta.


Djeca u toj dobi uče o svijetu oko sebe koristeći osjetilo
opipa i okusa.


Cerebralno paralizirano dijete je nepokretno i treba mu
dodati predmete kako bi


se upoznalo s njima. Usporen razvoj cerebralno paralizirane
djece često nije


uvjetovan mentalnom retardacijom, već njihovim fizičkim
hendikepom.


Većinu djece uključujemo u rehabilitaciju ambulantno, no za
one, čije je


oštećenje toliko da ne mogu biti uključeni u rad u redovnim
vrtićima i školama


imamo organiziran rad u dnevnoj bolnici. To za djecu
predškolske dobi znači da


uz rehabilitacijski program imaju i defektološki rad
primjeren dobi, a za


školsku djecu da su uz rehabilitaciju uključena u školu po
redovnom ili


prilagođenom programu. Djecu koja žive van Zagreba, možemo
uključiti u terapiju


na majka-dijete odjelu, gdje je majka stalno uz dijete i
tijekom desetodnevnog


boravka na odjelu ju educiramo kako raditi s djetetom kod
kuće.


Sva su djeca uključena u neuropedijatrijsko praćenje jer
polovica djece s


cerebralnom paralizom imaju i epilepsiju ili konvulzije u
temperaturi.


Važno je da su rano opskrbljeni s naočalama, jer većina
"škilji" tj.


imaju strabizam uzrokovan poremećajem motorike očnih mišića,
a i sklona su


kratkovidnosti. Neophodno je kod djeteta s hendikepom što
učinkovitije i što


ranije zbrinuti ostale nepravilnosti.


Minimalna cerebralna disfunkcija je izraz kojeg koristimo u
opisivanju djece


uredne ili nadprosječne inteligencije sa dobno neprimjerenim
ponašanjem


(nepažljivost, impulsivnost, hiperaktivnost). Češće se
javlja u dječaka nego u


djevojčica. To je često dijete koje je u dojenačko doba bilo
"teško "


dijete, plakalo je, bilo je razdražljivo, "bojalo"
se svega, izvijalo


pri kupanju i hranjenju, nije se dalo umiriti. U starijoj
dobi su to djeca koja


su ili suviše mirna ili su u stalnom pokretu, ne mogu se
smiriti, radije trče


nego hodaju, sklona su nezgodama. Kretnje su im često
nekoordinirane, nespretni


su, ravnoteža im je loša. Ne mogu igrati nogomet, bacati ili
hvatati loptu.


Imaju probleme s kontrolom olovke pri pisanju (jako pritišću
vrhom olovke po


papiru), ne mogu rezati papir po crti ili bojati unutar
označenog polja.


Krivo pišu slova (često naopako kao sliku u zrcalu), teško se
služe


zemljopisnom kartom. Shvaćanje vremena, udaljenosti,
prostora, veličine, boje i


oblika im predstavlja problem. Pažnja im je kratkotrajna,
često uz probleme


pamćenja što može izazvati probleme u školi. Impulsivni su,
i skloni djelovati


bez razmišljanja. Teško ih je disciplinirati jer su
neosjetljivi na kazne.To


dijete može biti razredni "klaun" ili vrlo
povučeno, a u


adolescentnom dobu mogu postati antisocijalni.


Važno je prepoznati minimalnu cerebralnu disfunkciju već u
malog djeteta jer se


uz pomoć interdisciplinarnog tima, koji se sastoji od
roditelja udruženih sa


stručnjacima (liječnici specijalisti, psiholog, defektolog -
rehabilitator,


logoped, radni terapeut, fizioterapeut), dijete uči
strpljenju potrebnom u


izvođenju zadataka, samozbrinjavanju u dnevnim aktivnostima
(osobna higijena,


oblačenje, svlačenje, vezivanje vezica, kopčanje i slično),
aktivnostima u


kojima se koristi papir i olovka, spretnosti i finim
pokretima potrebnim za


dob. S djetetom se sistematski radi sve dok postoji potreba,
a u školskom


uzrastu se u rad tima uključuju i učitelji i nastavnici
škole koju pohađa.



izvor časopis Moje zdravlje 10/02/2000

Drage moje,pišem ovo riskirajući da ispadnem totalna neznalica,ali zato imam Vas da mi raščistite nedoumicu...
Da li se odmah nakon rođenja zna da li je beba neurorizična,odnosno,konkretno,ja sam nekako shvatila da je dosta blizanaca ili prerano rođene djece neurorizična,a budući da nama nitko nije rekao ništa slično,znači li to da mi nismo
Ako me netko shvatio što sam htjela reći budući da sam zakomplicirala

meni je rekla pedijatrica da svi blizanci spadaju u rizičnu djecu ili neurorizičnu tako nešto pa sam morala obaviti sa blizankom uzv mozga i kod neuropedijatra,
kako je kod nje to uredno ne mora na fizikalne i ostalr preglede osim kod svog pedijatra koji će ukoliko bude potreba u daljnjem razvoju to odrediti.

Blanche,mi smo iz bolnice otpušteni pod dijagnozom -neurorizici-tako da vjerujem da se to odmah zna

Ukoliko niai imala problematicnu trudnocu (gore ti je navedeno pod prenatalne uzroke), krvarwnja u mozgu nakon poroda ili odstupanja u razvoju motorike, rodwni na vrijeme mislim da nije nuzno da su neurorizicni. Dakle, ima razlicitih pokazatelja za to, ali sama blizanacka trudnoca ne znaci i obavezni neurorizik kod beba, iako je , nazalos, cest!!!

Tami, nije nuzno da se odmah zna! Potrebno je ipak obratiti paznju na neke stari. Primjerice, ljudi cesto miale kod beba kako au cvrste, a ispadne da je beba hipertonicna. Bitno je pratiti npr. Da li beba pogledom tj. kasnije glavicom uredno prati na obje strane igracku ili lice druge osobe. Takve stvari ukoliko nisu uredne mogu ukazivati na neurorizik kod beba. Dakle, promatrat bebu i malo provjerit sto ukazuje na neurorizik. Evo, jos jedan primjer, dijete dugo ima zatvorenu saku s palcem unutra, nema razvijen moorov refleks ( rasiri ruke kada se splasi) i tako dalje......

Hvala Vam cure
Vidjela sam da u zdravstvenoj postoji ona kockica za označiti "neurorizik" a ispunjava se u bolnici i kod nas nije označena.A pretpostavljam da bi nam netko nešto i rekao u bolnici

irenak, ovo me baš jako zanima jesi li sigurna za moorov refleks. meni se baš čini da su mi rekli obrnuto, da ako ti urođeni refleksi predugo ostaju uočljivi, da je to onda znak za odstupanja. svugdje piše da se prvi refleksi gube nakon par dana/tjedana???


a ovo gore: ... Impulsivni su, i skloni djelovati bez razmišljanja. Teško ih je disciplinirati jer su neosjetljivi na kazne... ha,ha, nekako nekog prepoznajem (nije, šalim se. prošla nam je ta faza, zadnjih dana su dobrice ko kruh)

Glede mooroa, mora nestati do nekih cca 4 mj. Ako se dobro sjecam, ali isto tako kod malih beba mora biti prisutan. Kps malih ima dve faze otvaranje i vracanje ruku, kod malo starijih samo otvaranje i nakon toga nestaje. Dakle u svakoj fazi ima nekih pravila. Primjerice, ako beba od 2 mjeseca ima zatvorenu saku, nije isto kao i beba od recimo 6 mjeseci. Oni urodeni refleksi moraju biti prisutni odredjeno vrijeme i naravno mora se u obzir uzeti prematuritet. Ono sto je bitno je da se prati razvoj i da se na vrijeme odreagira bez obzira da li su izasli iz bolnice kao rizicni ili ne!!!!

Nazalost, cesto se dogodi da se ne primjeti na pocetku da postoje neka odstupanja, a sto.kasnije se skuzi i pocne s vjezbama to je teze ispraviti nepravilnosti!!! Mi smo poceli s dva i pol mjeseca pa smo se dobrano naradili da bi decki danas super bili!!Bogu hvala pa smo imali super doktore oko sebe koji su nas na vrijeme uputili na sve sto je trebalo. Svejedno nema stranice na netu koju nismo proucili oko tih stvari. Imamo primjer susjedine prijateljice kojoj su govorili da je sve super iao je bila ranije beba rodena, nisu vjezbali i s dvije godine akuzili da mala vuce nogu, da je ipak bilo ostecenja. Samo tada je bilo daleko teze ivjezbati s njom i postavit je natrag u puzanje, nego da su prije krenuli!

Mi nismo rođeni ranije i nitko nam nije spominjao neurorizik, ali ja sam već pri izlasku iz rodilišta primjetila da mi se jedna izvija a to me upućivalo na vježbanje....na pregled su povukli i drugu pa je ispalo da su obje neurorizične. Počeli smo s vježbanjem s 3,5 mjeseci i dobro je da smo počeli tako rano. Još uvijek vježbamo, sada imamo 14 mjeseci.

irenak je napisao/la:dijete dugo ima zatvorenu saku s palcem unutra,

zbog ovog nisam spavala nocima. jako dugo je drzao palac unutra i vec su si neki dali slobdno da mi dijagnosticiraju da ce bit mentalnih problema a moj david je samo volio drzai palac unutra i drzao ga je dosta dugo. mislim cak i 9mj

da baš nemaju neki ljudi načina u komentarima i moj Toni koji nije blizanac držao je čvrsto šakice dugo ,dugo ,
mene je zabrinjavalo a pedijatrica je rekla da je bitno što palac nije unutra,
al vidiš nemora ništa značiti
super David

Bitno je obratit aznju na neke srvari. Majo, tko ti je rekao da ce imat mentalnih problema??? Pa Boze dragi, ljudi stvarno nisu normalni!!! I da je to bio problem, to nema veze s mentalnim problemom, eventualno motorickim!! Strasno!!! Ljudi stvarno bubnu i ostanu zivi!!! Kod vas na srecu nije ni s motorikom imalo veze.

david je u nekoliko navrata ostao bez kisika i bio ozivljavan tako da mi nitko nista nije garantirao i kad je imao neke faze u razvoju koji su ukazivali na potencijalne poteskoce (palcevi unutra, cvrst tonus misica, okretanje glavice na jednu stranu, promukao plac itd) su svi bili na oprezu ali kad je sa 11mj samostalno prohodao sve su im teorije pale u vodu

Vjerujem da ste uredno vjezbali i neka im je pokazao!!! Ali svejedno, daleko je ozbiljnije bilo nego samo stisnura saka, ali tako olako dati prognozu je u najmanju ruku neodgovorno!!! I nama je fiziatar rekao da je moguca cer. Paraliza, ali na temelju dokumantacije, pa je na kraju Bogu hvala sve u redu!!! Ali smo za to radili ko blesavi svakodnevno, kao i pola mama tu. Znas o cemu procam! i takve izjave nam ne trebaju kao necije nagadanje sto bi moglo bit!!! Ma bolje da ne pisem dalje jer se sva uzrujam kad pomislim na nase zdravstvo i njihov odnos prema ljudima!!!

nismo nista vjezbali

kad smo dobili preporuku za vjezbe (sa cca 2mj, nakon sto ih je pregledala sekundu nakon sto ih je probudila ) to je bilo kod fizijatrice koja mi bas nije sjela pa sam trazila svog fizijatra nazad koji je rekao da cemo vidit za mj dana. a do tad su bili na podu i sami su se ispravljali

nase vjezbe su bile pod bez vrtica i hodalica i vipera. nikad ih nismo drzali za ruke niti im pomagali u kretanju i jacanju misica

ovo su oni sve sami napravili (uz Bozju pomoc naravno )

na taj (motoricki) dio sam izuzetno ponosna

Majo, a da li je David kasnije odmah hodao pravilno i sigurno? Jer i Mateo je držao stisnute šakice i imao čvrst tonus mišića, i mi smo sa svima vježbali svakodnevno i po više puta i to se s vremenom ispravilo i isto je normalno propuzao i prohodao, čak i prije sestrica. Ali sada kad ga promatram kako hoda i trči čini mi se da drži nožice dosta kruto i ne izvija ih baš jako u koljenima, a ponekad drži nožice krute i dok ga presvlačim. Već sam razmišljala da odemo malo do fizijatra.

normalno hoda i trci. malo je smotan ali mislim da to nema veze sa tim

recimo to ovako, vozi bicikl savrseno i savrseno odrzava ravnotezu ali je sposoban pasti na ravnom

Ma, i Mateo je jako spretan, penje se svuda gdje je moguće popesti se ( i gdje nije moguće) i gotovo nikada ne pada, može stepenicama ako nisu previsoke i bez pridržavanja ali mi se čini da malo čudno hoda...

to ti je onda najbolje otic fizijatru da budes sigurna. preporucam dr kraguljca na kantridi

Mislila sam ići kod Batinića, on nas je pregledavao od početka u sklopu Analitičkog centra za neurorizičnu djecu.

A taj je centar trebao postojati još puuuno godina, ali grad Rijeka ne želi financirati...

Majo, stvarno ste imali sreće i imaš razloga biti ponosna!!! I kako kažeš uz Božju pomoć!!! Nekako imam osjećaj da je i kod nas sada sve ok radi Njega gore i njihovih imena, hahahaha!!!!

let tri, najbolje ti je da vidiš sa fizijatrom!!! Možda nije ništa, ali ćeš ti biti mirnija!!!

irenak, imam mali zadatak za tebe. rodeni su 24.5. (vidi taj datum u katolickom kalendaru), vjencali smo se u crkvi Marije Pomocnice 3.2. (i ovaj datum vidi) , prozor u rodilistu mi je gledao na tu crkvu

sve ce ti bit jasno ako pogledas u kalendar

da, to je Njegovih ruku dijelo iako mnogi sad kolutaju ocima na moje rijeci