by Pika pon stu 19, 2012 5:36 pm
kristina, nisi uočila, desno gore u kutu imaš "privatne poruke". klikni na to, poslala sam ti privatni odgovor na tvoje pitanje.
ostalima koje muči ova tema evo ovdje kopiram najbitnije:
kod mojih je s 32 tjedna kad su se rodile razlika bila 100%. veća je bila duplo teža od manje.
E sad, razlika u veličini i težini i obrazac razvoja može (kao što mislim da je u našem slučaju) biti čisto genetske prirode: jedna pokupi obiteljski gen najveće osobe koja voli papati, druga gen s druge strane neke najsitnije osobe u obitelji - kojoj je dovoljan nanoobrok i već trči dalje za igrom. Ako je to slučaj i sve prođe ok, onda zaista nema razloga za brigu - jedino se mama treba unaprijed pripremiti na to da će razlika možda biti drastična (da neće izgledati kao savršeni blizanci), i da ih NIKADA ne smije uspoređivati (jednako kao da su braća različite dobi, njih roditelji ne uspoređuju tako), ni brinuti se ni gnjaviti onu manju bebu da na silu jede i da joj se od prehrane (ugode) napravi mučenje.
Nakon nekog vremena razlika u veličini čak počne imati i svoje prednosti: manja nasljeđuje robicu.. I može se kupovati stvari unaprijed, na rasprodajama - jer bar čovjek zna da će bar jednom djetetu kupljena stvar odlično pristajati! Treća prednost je da te brzo ljudi na cesti i u parku prestanu gnjaviti s pitanjima "jesu li blizanci??" - jer misle da je jedno starije a drugo mlađe.
Ono što može predstavljati potencijalni problem, i na što se "zlu netrebalo" MOŽE pripremiti pa će biti daleko lakše prebroditi - je slijedeće:
1. ako se rode prije vremena, onda beba koja je znatno mršavija ((recimo u mom slučaju samo 38 cm i jednu kilu kad sam ju prvi put vidjela)) izgleda prilično loše, zapravo sama kost i koža, i to može biti veliki šok za mamu. (jer taj izgled nosi sa sobom strah od toga da dijete neće preživjeti, da kako joj mogu u te sitne ručice od 1 cm uopće upiknuti iglu i sl...) Najbitnije je znati da taj prvi izgled baš ništa neće imati zajedničkoga s onim kasnijim, već nakon 2-3 tjedna bit će to bucmasta beba.
2. čak i ako se ne rode prije vremena, velika je šansa da će imati novorođenačku žuticu - ništa strašno, i na to se čovjek lako može pripremiti, pogledati kako izgledaju bebe sa žuticom, kako se "sunčaju" pod plavim svjetlom i zaštićenim očima itd. (zamoli neku najljubazniju sestru na odjelu jel bi ti smjela dozvoliti da baciš pogled na intenzivnu neonatologiju - i da ti pokaže koja cjevčica čemu služi i što se u inkubatorima djeci mjeri - jer sigurna sam da je to daleko lakše vidjeti prvo na nekoj drugoj bebi nego na svojoj). poslije kad se privikneš ništa ti to više nije problem, dapače, znaš "da je u sigurnim rukama".
3. zbog male porođajne težine i same višeplodne trudnoće vrlo je vjerojatno da će ti doktori iz predostrožnosti dati opasku "neurorizično" dijete. ništa strašno. to ne znači oštećeno dijete, već samo dijete koje je bolje pregledati unaprijed da se ima vremena primijeniti vježbice onda dok se još mozak najlakše regenerira. smatra se da je mala težina zapravo znak da je dijete dobivalo malo hrane u maternici (naravno uz neke druge faktore, npr. pušenje je isto povezano s malim bebama), a čim mozak dobiva manje hrane onda usporava rast ostalog dijela tijela kako bi prvo sebi, mozgu, osigurao sve potrebno za razvoj. ne znam kakva je veza težine i moždanih krvarenja, no moje su eto obje imale i krvarenje istog stupnja i asfiksiju - iako je postojala znatna razlika u težini).
4. ono na što se isto treba i može unaprijed dobro pripremiti i izorganizirati je činjenica da će mala beba ostati nešto - ili znatno duže u inkubatoru/bolnici od veće. To nosi sa sobom nekoliko momenata:
prvo treba unaprijed pokušati "odmahnuti" na bilo kakvu vrstu krivnje zbog "nepravde" što je jedna beba eventualno s tobom u sobi a drugu uopće nisi još ni vidjela nit te je čula... Da, naravno, važno je prisustvo mame, njezin glas i dodir i sl. (nadam se da sad dozvoljavaju da se gladi dijete u inkubatoru, meni nisu) no i ako ti ne dozvole, NE BRINI, imat ćeš brzo sate i sate i tjedne da joj to nadoknadiš. beba koja je prerano rođena treba puno mira i mirno gnjezdašce i ne nužno da ju se stalno nešto dira i gnjavi/budi...
drugo, dobro je pratiti u tablici kako beba napreduje. (pisati si od prvog dana u tablice jer za dvije bebe nema šanse da sve podatke pamtiš). pritom se ne treba osvrtati na napredovanje drugih beba. moja je često dobivala samo po 10 grama dnevno, ponekad ni toliko, a bebe mojih cimerica po 40, 50 ili čak 90. to mi je bilo izvor dodatne panike, a nisam bila svjesna da je NORMALNO da beba od kile jede i dobiva manje od bebe od tri kile, već i samim time što joj je želučić tri puta manji.
treće, ako je dijete tako malo da se ne očekuje da bi moglo doma za 6-10 dana - uvjeti u bolnici su takvi katastrofalni da NEMA nikakvog smisla tamo kao mama ostati duže od tjedan dana. Ionako do inkubatora možeš samo onoliko koliko te oni puste, a bebi je sigurno svejedno jel si ti izvan tog vremena u drugom kraju zgrade ili na nekoj humanijoj adresi izvan bolnice (gdje dobivaš adekvatnu prehranu i mirno okruženje).
na kraju iako je teško jednu bebu dobiti doma, a drugu obilaziti u bolnici, meni je zapravo bilo super to što je jedna beba došla doma 3 tjedna prije druge - taman sam se s većom dobro uhodala i kad je došla druga manja i "nježnija" i "rizičnija" nije bilo više nikakvih nedoumica oko hendlanja.
moje su dakle rođene u 32/33 tjednu i išle doma kad su dosegnule 2500 (većoj koja je rođena s 2400 je trebalo čak 3 tjedna da dosegne tu kilažu! jer su je pustili da im padne na 2000 i dobije jaku žuticu (tobožnje poticanje dojenja, moš mislit, sestra iz petrove je kolutala očima)
manja, rođena s 1230 je pala na 1010 i onda joj je trebalo mjesec i pol da dođe do 2450 s koliko su je pustili doma. prosječno je dakle dobivala 36 grama dnevno (iako kako sam rekla ispočetka ništa pa samo po 10 pa onda kad je krenulo bilo je i dana kad je dobila po 80). Dakle prva tri tjedna kod veće a kod manje prvih mjesec i pol svog života bile su "bez mame". iz perspektive današnjih psihologa boraca-za-dojenjeblabla - strašno! No zapravo niš im ne fali: Danas imaju pet godina, SAVRŠENE su, predivne, svaka sa svojim prekrasnim osobinama. sasvim različite. Moje iskustvo kaže da najveću ulogu igra GENETIKA. Dijete će biti upravo onakvo kako mu je to biologija odredila, bez obzira na to jel je od prve sekunde koža na kožu ili mjesec i pol u inkubatoru!!! Dojeno ili ne dojeno, odgajano ovako ili onako - jednako će ti biti upravo onoliko zdravi, veseli, spretni, sretni, zaljubljivi, plačljivi, inatljivi, empatični, kreativni, ranoranioci ili pospanci koliko im piše u set-upu .... Za to smo najbolji primjer mi roditelji dvojajčanih blizanaca koji im dajemo isti odgoj i uvjete a vidimo da jedno reagira ovako a drugo totalno drugačije. pa se onda u nekom trenutku zamijene, he he.
ali nema veze, bitno je rekla zaklina, sve je u najboljem redu dapače odlično je to što su svaki u svojoj ovojnici, tako je rizik puno manji.
a to je cura....smirile ste me... 
')
» "Rastimo zajedno" radionice za roditelje blizanaca u Rijeci!
» pozdrav mamicama i trudnicama!
» Golubinjak 2015 - godišnje druženje!
» Treća,četvrta.. trudnoća pa blizanci, a prava kao za jedno dijete
» pucanje noktiju na nogama
» jednojajcani ili dvojajcani?!
» Da li uvesti kravlje mlijeko prije navrsene godine? :/
» Robica za bebe
» Lijep pozdrav svima