Evo, jučer sam "uletjela" na vaš forum i komentirala na temu "Koliko koštaju blizanci", a da se prethodno nisam predstavila. Ja sam ponosna mama trojkica rođenih 15. 07. 2008. u Rijeci. Moj trojac "sastoji" se od dviju preslatkih djevojčica i jednog prelijepog dječaka (malo sam pristrana kad se radi o mojoj djeci, ali nismo li svi?). 
Trojkice su začete metodom potpomognute oplodnje u jednoj zagrebačkoj klinici, i to je bio treći pokušaj - treća sreća. Nakon dugog iščekivanja i dva razočaranja nagrađeni smo na najljepši mogući način.
Neću zaboraviti dan kada sam vadila betu i uspoređivala rezultate sa ostalim presretnim budućim mamama, i kada sam skužila da je moja beta barem 3 puta veća od ostalih. Prvi ultrazvuk brzo je riješio sve dileme, jer smo dobili prvu sličicu na kojoj se lijepo jedna do druge vide tri točkice. Nevjericu je zamjenila velika sreća, ali i velike nedoumice (kako ćemo mi to, kako će izgledati brinuti se o tri bebe, hoćemo li mi to moći). Ne mogu reći da mi je trudnoća bila bezbrižna, jer je tu bilo i nešto krvarenja, strogo mirovanje i dva mjeseca provedena u bolnici. Nabila sam više od 100 kg, "nabavila" sam i gestozu i imala teškoće sa disanjem. U 33. tjednu trudnoće odlučili su me poroditi carskim rezom, ili kako su mi to slikovito rekli: "Idemo vas raskrcati". A tako sam se i osjećala, poput ogromnog autobusa. Bebice su bile super, apgar kod svih 9/9, dečko je bio 44 cm dug i 2100 g težak, a curice 43 cm dugačke i 1700 g teške. Dvije bebe su provele u bolnici 2 tjedna, a jedna je ostala još tjedan dana duže jer je bila malo više izgubila na kilaži od ostale dvije. Prvi dani kod kuće bili su iscrpljujući, iako smo imali pomoć sa svih strana. Bebe su jele svaka 3 sata, a ponekad i češće iako su doktori rekli da treba držati razmak od 3 sata. Jedna bebica imala je strašne grčeve, seanse vrištanja od 5 sati bez prekida... Druge dvije su malo bolje podnosile grčeve. Unatoč tome, lijepo su napredovali i dobivali na kilaži. Vježbali smo svaki dan, kasnije malo rijeđe. Ubrzo smo se odvažili i na šetnje, isprva obavezno sa tatom ili svekrvom (nju moram pohvaliti jer mi pruža ogromnu pomoć, ona je moja logistika jer kuha i brine o kućanskim poslovima, dok ja svo vrijeme provodim sa trojkama). Sada već šetamo sami nas četvero, sa jednim duplim kolicima i klokanicom. Vrtimo se 'ko čigrice, pužemo, sjedimo, dižemo se na nožice (iako je dr.Batinić rekao NE!!!!!) i niknuli su nam prvi zubići. Odvažili smo se mi i otišli na prvo putovanje. Putovanje je prošlo super, dječica su bila stvarno super, i u autu i na odredištu. Još samo da pozdravim Maksi koja me je uputila na ovaj forum. Imam puno pitanja, a mislim da je ovo najbolje mjesto da saznam prave odgovore, jer svi naši prijatelji imaju "samo" jedno dijete, pa se baš i ne mogu uživjeti u problematiku...
Eto toliko. Nadam se da nisam bila preduga. Nema smajlića sa tri bebe i sl. pa zato 
!!!!
!!!!
Ja isto mislim da kad prohodaju da je puno lakše no to ćemo još vidjeti,kod tebe je stvarno veselo,ja jedva uspijevam ovo dvoje poloviti 
DOBRODOSLI
I ovdje češ definitivno dobiti hrpu savjeta.
zajedno sa mojim triom fantastikus koji spavaju već od 18:00 za noć.
. Sitnija i manja od mene zato sam se i pitala gdje su ti trojke stale. I još došla do 33 tjedna.
» "Rastimo zajedno" radionice za roditelje blizanaca u Rijeci!
» pozdrav mamicama i trudnicama!
» Golubinjak 2015 - godišnje druženje!
» Treća,četvrta.. trudnoća pa blizanci, a prava kao za jedno dijete
» pucanje noktiju na nogama
» jednojajcani ili dvojajcani?!
» Da li uvesti kravlje mlijeko prije navrsene godine? :/
» Robica za bebe
» Lijep pozdrav svima