Mucanje

Vjerojatno nema osobe u svijetu koja se nikad nije srela s osobom koja ima poteškoća s mucanjem. Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut ponavljanjem i produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi.

Također mucanje možemo definirati kao poremećaj u tečnom govoru kada osoba zna što želi reći, ali njeni govorni mišići i organi (govorni centri u mozgu) nisu dovoljno usklađeni da bi ta riječ bila izgovorena.

Mucanje je staro koliko i govor. Poznato nam je da su se mucanjem bavili čak i u antičkoj grčkoj. Aristotel i Hipokrat su smatrali da mucanje nastaje uslijed poremećaja govornih i dišnih organa. Kroz povijest su se mijenjala i mišljenja i priroda mucanja još uvijek nije do kraja poznata. Tako su u srednjem vijeku u doba inkvizicije mucanje tumačili kao useljenje zlog duha u ljudsko tijelo. S razvojem zanimanja za znanost u 18.st mucanje se tumači kao posljedica bolesnog jezika i organa za govor. Tek početkom 19.st, kad su teoriju počeli proučavati u praksi, znanstvenici su došli do zaključka da bi mogući uzroci mucanja mogli biti neuro-psihički poremećaji.

Statistički podaci govore da 1% svih odraslih osoba i 2-3% djece pate od mucanja. Najprošireniji oblik tog poremećaja je i tzv. «razvojno mucanje», odnosno mucanje koje se javlja u razvoju djeteta. Dječaci pate od mucanja češće nego curice što dokazuje sporije sazrijevanje i veću osjetljivost živčanog sustava.

Uzroci mucanja nisu dovoljno istraženi ali s napretkom medicine i spoznaje o nastanku mucanje će biti jasnije. Dosadašnja istraživanja su pokazala da mozak osobe koja muca radi na drugačiji način od mozga osobe koja ne muca. U osobe koja muca dolazi do privremenog nesklada u radu mišića koji su neophodni za govor.

Uzroci mucanja:
1. Predispozicijski uzroci mucanja su oni uzroci koji određuju sklonost djeteta prema mucanju. Često buđenje s plačem, mokrenje u krevet, uzbuđeno trčkara, lako se zaigra, vrlo teško odlazi na spavanje… sve to čini opterećenje na mladi živčani sustav i pogoduje nastanku mucanja. Ako dijete posjeduje jednu ili više predispozicija samo je pitanje vremena kad će se mucanje pojaviti.

Čimbenici koji uvrštavaju dijete u skupinu rizika za pojavu mucanja:

• Nasljedna sklonost- proučavanjem obitelji znanstvenici su otkrili da se mucanje češće javlja u nekim obiteljima te postoji velika vjerojatnost da je mucanje nasljedno. Geni koji uzrokuju mucanje nisu još pronađeni. Otprilike trećina osoba koji mucaju imaju rođake s istim problemom
• Ubrzani razvoj govora- većina djece progovori oko 10.-12. mj. ali ima djece koja prve smislene riječi progovore s 8-9 mj. kod njih govor i usvajanje riječi raste ubrzano pa postoji mogućnost da zbog motoričkih sposobnosti dijete guta glasove ili slogove
• Psihička nestabilnost samog djeteta- razni strahovi (mrak, paukovi, kukci, psi, voda…) utječu na nestabilnost i opterećuju mladi živčani sustav
• Opća zdravstvena slabost i boležljivost djeteta- takva djeca snažno reagiraju na okolinu i promjene i zahtijevaju povećanu ljubav, brigu i zaštitu roditelja

2. Proizvodni uzroci mucanja su oni uslijed kojih dolazi do mucanja:
• preopterećenje mozga djeteta s kompliciranim govornim materijalom koji nije pogodan za mentalnu dob djeteta, učenje nekoliko stranih jezika djeteta koji ima sklonost mucanju. Također se može javiti i kao oponašanje tuđeg mucanja
• psihološki uzroci- razni stresovi, šokovi ili traume ili čak prekomjerna radost; npr. Dijete se uplašilo psa, bilo je svjedokom neke nesreće, učestala svađa roditelja…
• socijalni uzroci- stvaraju se unutar obitelji- strogost roditelja, zlostavljanje, nepravilan govor roditelja, zapostavljanje različiti tipovi odgoja(baka, djed, mama, tata, dadilja…). Nije ga lako odvojiti od psiholoških uzroka
• fiziološki uzroci- razne povrede i bolesti mozga i živčanog sustava

Oblici mucanja:

1) Razvojni oblik - pojavljuje se kad su djeca u procesu razvoja jezika i govora. Ovaj oblik mucanja se javlja kada djetetovi govorni mehanizmi ne ispunjavaju njegove verbalne zahtjeve. Mucanje se javlja kad dijete traži pravu riječ
2) Neurogeni oblik - Neurogeni poremećaji nastaju zbog signalnih problema između mozga i živaca. Mozak ne može pravilno uskladiti različite dijelove govornog mehanizma. Neurogeno mucanje se također može javiti kao posljedica moždanog udara ili ozljede mozga.
3) Psihogeni oblik - Nastaje kao rezultat mentalne aktivnosti mozga. Prije se mislilo da je psihogeni uzrok mucanja najčešći, ali novija istraživanja su pokazala da se javlja kod manjine osoba. Osobe koje mucaju mogu razviti emocionalne probleme koji nastaju zbog mucanja, a ne uzrokuju mucanje. Psihogeno mucanje se javlja kod osoba koje boluju od određenih vrsta mentalnih bolesti ili kod osoba koje su doživjele jak psihički stres ili strah.

RAD NA OTKLANJANJU MUCANJA

Da bi se moglo otkloniti, mucanje mora dijagnosticirati stručnjak za poremećaje jezika i govora tj. logoped.

U dijagnozu se unosi povijest poremećaja:
• Podaci o početku mucanja
• Podaci o okolnostima u kojima se javlja mucanje
• Podaci o okolnostima pod kojima se mucanje pojačava ili smanjuje
• Procjena jezičnih i govornih sposobnosti

Postoji više oblika otklanjanja mucanja. Svaka od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, ali ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno ukloniti mucanje. Ako se na vrijeme ustanovi problem i liječi, može se spriječiti da razvoj mucanja ne prijeđe u doživotno mucanje. Upravo zbog toga potrebno je napraviti procjenu govora djece koja mucaju.

Razvojno mucanje obično se otklanja edukacijom roditelja o preoblikovanju djetetove govorne okoline.

Roditelji se često upućuju na slijedeće:
• Osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta
• Suzdržati se od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru. Roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori
• Ne nagovarati dijete da govori pred mnogo ljudi
• Pozorno slušati dijete dok govori
• Govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelji tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Ne smije mu se govoriti da razmisli što će reći prije nego započne razgovor
• Treba pričekati da dijete izgovori riječ do kraja. Ne bi trebalo dopunjavati dječje riječi ili misli
• Potrebno je otvoreno razgovarati s djetetom o mucanju ukoliko dijete začne tu temu
• Treba slušati što dijete govori i reagirati na sadržaje a ne na mucanje
• Od mucanja se ne smije učiniti nešto čega bi se dijete sramilo, već o mucanju treba razgovarati kao o bilo čemu drugom

Rad logopeda na otklanjanju mucanja djece treba početi što prije. To je bitno zbog toga da se dijete ne nauči na to da ima govorni poremećaj. Što se prije počne raditi na otklanjanju, to če prije i efektnije problem biti uklonjen. U slučaju mucanja vrlo je bitno da se stvori suradnja između logopeda, roditelja i odgajatelja.
Sa djecom koja imaju problem s mucanjem treba razgovarati polako da shvate i čuju svaki izgovoreni glas. S djetetom treba raditi na način da ga treba učiti da lagano ispušta zrak te da uzme dovoljno zraka da uspije izgovoriti cijelu rečenicu u istom dahu. Da ne udiše nakon svake riječi. Kroz lagan govor logopeda, dijete bogati svoj pasivni rječnik i uz pomoć ga pretvara u aktivni što mu pomaže da se lakše izražava. Da bi dijete lakše shvatilo što govori, ponekad se potencira da zatvori oči i tako na neki način prisiljeno sluša svoj govor tj. bolje formira akustičke predstave. Ovaj način rada treba prakticirati po danu kada je dijete odmorno, ne treba ga nametati i ne smije trajati dugo. Kad dijete pogriješi u govoru ili zamuca, treba mu ponoviti ono što je htjelo reći, ali ne zahtijevati da ono to ponovi, dovoljno je da samo čuje.

Kad se dijete zainteresira za govorne vježbe, logoped i odgajatelj će lakše nenametljivo uvoditi dijete u vježbe. Zbog toga treba osigurati vedru i ugodnu atmosferu, ali sve kroz igru. Govorne vježbe se provode kroz igru, pjesmu, priče i stihove u rimi.

Kad se s djetetom već neko kontinuirano vrijeme radi, polako se uvodi razgovor tipa pitanje-odgovor. Dijete se opusti i upusti u razgovor. Važno je da se svaka vježba poprati slikama i riječima smislenog značenja i riječima iz svakodnevnog rječnika. Govorno gradivo se postepeno proširuje. Polagan i razgovijetan govor se zamjenjuje normalnim tečnim govorom.

Vrlo su bitne i vježbe disanja, naravno kroz igru. Npr. Puhanje balona, puhanje u svijeću da se plamen lagano savija, na kraju ugasi, puhanje kroz slamku u posudu s vodom…
OKOLNOSTI POD KOJIMA SE MUCANJE SMANJUJE

• kada je osoba koja muca sama
• kada je osoba koja muca opuštena
• kada govori u glas s nekim
• kada se obraća životinji ili dojenčetu
• kada govori uz ritmičku pratnju ili kad pjeva (dijete skoro nikad ne muca kada pjeva)
• kada govori u dijalektu (u smislu odstupanja od svog standardnog jezika)
• kada istodobno piše i govori
• kada govori usporeno i otegnuto
• kada govori uz buku koja zatomljuje njegov glas

SAVJET RODITELJIMA

1. Prihvatiti djetetovo mucanje kao njegov način govora. Ni na koji način ne stavljati djetetu do znanja da mislite da je mucanje pogrešno ili da je loša navika.
2. Potičite dijete da bude nezavisno i ohrabrite ga u provođenju njegovih ideja
3. Dobre govorne navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Govorite polagano, mirnije jednostavnije, ritmičnije
4. Otkrijte i izbjegavajte sve ono što može dijete požurivati u govoru:
• Ne prekidajte dijete
• Ne govorite umjesto njega kad nastupi poteškoća u govoru
• Ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govor
• Ne korite dijete kad muca
• Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje
• Ne tražite od djeteta da govori kad je jako uzbuđeno ili umorno
• Ne požurujte dijete kad govori sporo
• Ne nagrađujte dijete za tečan govor i ne kažnjavajte ga kad muca

5. Upamtite da dijete ne može kontrolirati svoje zamuckivanje
6. Dijete može postići tečan govor vježbom

Ja znam ponekad mucati, pa me strah da mi djeca to ne pokupe. Nadam se da nece. A i ne mucam uvijek, nego u iznimnim situacijama - kad hocu nesto na brzinu reci. Zanimljivo je da nikad ne mucam kad se svadjam sa mm-om