izlazak iz rodilišta

e ova zadnja recenica ti je na mjestu

jednog dana kad budem velika i bogata onda cu i ja imati puno djece

joj pa ne trebas biti bogata samo eto da racunica svakodnevnog zivota ima svoje pokrice, a za to naravno treba biti i racionalan, ponekad se i sa vise novaca losije zivi jer ljudi jednostavno ne znaju sa tim, a pogotovo mladi.. Trosi se na krive stvari i pritom se uopce ne razmislja o buducnosti al dobro, nije ovdje tema za to, haha.. Uglavnom ja sam rekla svom muzu da mora zaradit i za svoju djecu ali i za unuke, hahahaha

ni ne ocekujem da trebam biti bogata. nije mi to bas napeto ali treba to obuc, nahranit, skolovat i dati krov nad glavom a trenutno nemamo ni to

i ja sam muzu rekla da treba zaradit i eto me ozbiljno shvatio pa ga sad nema po cijeli dan doma

e da, ni to nije tema

napravit i rodit djecu je najlakše - ono više od obući i nahraniti je to što košta. Pružiti priliku za znanje, aktivnosti, da vidi svijet.. to košta. Mi trenuto vrtić + engleski + plivanje plaćamo 2000kn/mj pa bi mi se isplatilo trenutno imati troje djece jer bi me to onda koštalo "samo" 500kn druge stvari su još skuplje a tek šta nas čeka s knjigama, pa 2,3 aktivnosti pa izleti, maturalci...aaaaaaaaaaaa

Da, havla Alex što si me podsjetila da ne gunđam mužu što smo ostavili domovinu. Neki dan nas je usporedio s likovima iz Ježeve kućice (" ...To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag.")

ali odjeca i oprema starijih doceka manju djecu , engleski i raznorazne druge aktivnosti mozemo im pruziti i mi sami, barem danas te multimedije ima.. a za krov nad glavom, ni ja ga nisam naslijedila, za to se MM bori od svoje sesnaeste i zaradjuje, a ja mu zasad pruzam potporu i odradjujem svoj dio posla tako da je normalno da se i nasa djecica bore za sebe, i svojim primjerom im treba pokazati kako se u zivotu treba truditi i puno raditi jer bez rada i odgovornosti nema nam ni buducnosti.. aj sta ga kompliciram, haha

ma svi malo kompliciramo. mislim da je bila slicna tema

ako nista drugo, zelim deckima olaksat borbu jer ova koju mi vodimo je strasna

Joj Majo sada sam pogledala tvoje fotkice. Kao da gledam nas.

Ovo su naše prve minute. Bili su 4 dana u inkubatoru. i napokon doma

možemo mi svašta sami no ono što će od djece nastati uvelike je ono kako ih naučimo. No htjeli mi to ili ne činjenica je da bez love malo toga ide a odmah je i atnosfera u kući drugačija kad se nema love i spaja kraj s krajem. Sva ljubav ovog svijeta to ne može pobjediti ako težiš boljem.

No dosta OT-a

Maksi - preslatki su!

joj maksi, predivni su, a slikice su skoro pa iste

Čim sam vidjela tvoje kao da gledam svoje!

Joj kako lijepa tema. Preslatki su kad su maleni, mirisni smotuljci. Raznježile su me slikice, sjetila sam se nas... I moji nisu svi isti dan došli doma, prvo Mateo i Hannah, a nakon tjedan dana smo otišli po Chiaru. I ja sam cijelo vrijeme plakala ko kišna godina, bolilo me srce što Chiara ne napreduje kako bi trebalo, kad se sjetim kako je sićušna bila... Probat ću staviti naše slikice

Ovo su Mateo, Chiara i Hannah u inkubatoru na dan rođenja, slikao ih je mm tako da mi ih može pokazati. Hmmmm, on ih je vidio prije mene...



A ovo su svi skupa kad je i Chiara došla doma. Napokon svi zajedno!

slatkiši mali

let tri i mm je vidio decke prije mene. ok, ja sam ih vidila kad sam rodila ali nakon toga nakon 34sata

i moj naravno -- u biti mislim da je 80% tata blizanaca imalo bolji prvi pristup djeci od mama

Ja sam srećom rodila pod spinalnom pa su mi ih dali nakratko da ih vidim ( no nažalost samo pokazali, nisu mi ih stavili na prsa)

ma i ja sam ih vidila tih 2min i nakon toga nakon 34h

Ma ja jesam jer srećom nisu morali u inkubator, a mm su pustili meni u sobu pa su donijeli i bebe.

Ja sam svoje u rađaoni dobila na ruke.
Smjestili su me u prvu sobu do prematurnog i odlazila sam do njih kad god sam htjela. Velika sreća je bila što je porod bio vaginalni pa sam odmah bila u pogonu.

Ja ih nisam vidjela ni kratko kad sam rodila (isto pod spinalnom), odmah su ih preuzeli pedijatri, a vidjela sam ih prvi put nakon 3 dana (sve sestre, doktori, čistaćice su mi govorili kako su lijepi i slatki, samo ja ih nisam vidjela, bila sam luuuudaaaa!!!!)! Tlak mi je rastao (ali stvarno) kad bi mi netko rekao kako su super. Kad sam ih napokon vidjela, nisam mogla kontrolirati emocije, plakala sam i smijala se, ko luđakinja. Nisam ih vidjela jer sam bila na intenzivnoj 3 dana. Ali, možda su me mogli u kolicima otpeljati do njih, ne znam, mislim da je bilo izvedivo, ali se nikome nije dalo zezati oko toga.

let tri, preslatki su!!!
meni su moje dali da ih poljubim poslije carskog i onda su mi ih donijeli nakon 2 sata i bili su kod mene oko pola sata. No nisam ih baš mogla vidjeti jer su ležali skoro na meni, a ja se nisam mogla izdići da ih pogledam, nego sam ih slikak mobitelom pa gledala. ah, kad se sjetim...:)Popodne su ih donijele na dojenje i odmah su hvatali, ljubice male moje.

Stvarno predivna sjećanja ( ono ružno sam totalno potisnula i ostalo je samo ono lijepo) ! Tada sam pomislila da više ne bih mogla rađati, no ( reći ćete da sam luda) sad mi više i nije tako strašno pomisliti na to.

pa ni meni, a tek je prošlo 10 mjeseci. Kad me ljudi u šali pitaju mislim li imati još djece, ja kažem: vidjet ćemo, i oni ostanu zaprepašteni!

svi su predivni, hvala vam na slikama!