by burrito pon kol 22, 2011 12:17 pm
Bok i dobrodošla! :-)
Ja sam u 18-om tjednu s dvojčekima i to su nam prvi bebači, pa se mogu pridružiti svima koji su se na takve vijesti ušokirali, jer je i kod nas bilo slično. Ja sam se sama s pregleda dovezla doma u polusuznom stanju - ne preporučam nikome vožnju u kombinaciji s takvom viješću, haha - i samo pokazala mužu sliku s UZV. A on meni, a dobro, šta je tu šta? Ja reko, dobro pitanje, vidiš, ovo je jeeeedno, a ovo drugo. A on će: ŠTO drugo? I tak.
Muž danas s osmijehom govori drugima o tome da čekamo blizance, ali i dalje nisam sigurna da mu je taj refleks istinski povezan s mozgom - mislim da će shvatit i prihvatit novonastalu situaciju tek kad ih vidi uživo :-)
Što se tiče mirovanja, ja mogu reći da sam se jako bunila kada me moj superoprezni ginić htio spičit na bolovanje od početka. No tjedan dana nakon tog pregleda, malo sam prokrvarila i nisam se više bunila kad mi je dao da pijem duphaston i da mirujem, jerbo me ćopila panika zbog krvarenja. Tako da sam na bolovanju negdje od 9-og tjedna. To mi je bilo teško prihvatit, nisam znala šta smijem šta ne, zabranio mi je i seks, mislim, sva sam bila invalidna u glavi, umjesto da budem trudna i presretna.
Nakon mjesec dana odlučila sam se vratit na posao - ginić na zamjeni rekao je da nema frke, da sam sa zdravljem super (radim uredski posao, zna biti stresan, ali otkada su doznali da sam trudna ipak su oko mene malo olabavili :-)). Ja se vratila radit, i za tri dana sam opet završila na bolovanju - imala sam takve bolove nisko da se nisam mogla uspraviti do kraja, a ustajanje i sjedanje su mi bili užasno bolni. Ja vjerujem da je to bilo od naglog pritiska od sjedenja 8 sati dnevno (ipak sam mirovala mjesec dana), no, doktor me poslao na briseve, urinokulturu, i izgnjavila sam se sa svim tim, a bolovi su prosli nakon desetak dana mirovanja. Od tada sam se pomirila s činjenicom da sam doma, ali ne ponašam se više ko mimoza, već sukladno tome kako se osjećam. Radim više manje sve normalno, i umjerena fizička aktivnost mi pomaže da se bolje osjećam, manje me recimo muči žgaravica i tako to. Moram priznat da nakon par sati na nogama - nakon kuhanja, pospremanja ili duljeg hodanja - zaboli me opet nisko trbuh i treba mi odmor, ali posli toga sam ko nova. Ja brijem da je to sve normalno u trudnoći i inače, ali oko mene svi samo pale alarme - dvojčeki su, moraš se duplo pazit, bla bla bla. A meni teško ocijenit jer mi je ovo prva trudnoća, ti ipak možeš usporediti s onim kako si se osjećala ranije.
Ja sam se pomirila s tim da mi je ovako bolje, ne mogu reć da se nisam pokušala svim silama vratit na posao :-) No preporuke većine ginića s kojima sam se susrela do sada (a promijenila sam ih jedno pet nažalost, zbog bolovanja mog dragog origigi ginića i njegovog dugog godišnjeg koji još traje) bile su da budem na bolovanju, unatoč činjenici da sve protječe u redu s bebačima i sa mnom.
Joj raspisala sam se naširoko, sori!
pon oľu 05, 2018 9:46 pm by Twin
» "Rastimo zajedno" radionice za roditelje blizanaca u Rijeci!
ned oľu 06, 2016 8:29 pm by Ivana
» pozdrav mamicama i trudnicama!
sri pro 02, 2015 10:41 am by Twin
» Golubinjak 2015 - godišnje druženje!
uto lip 09, 2015 4:19 pm by Ivana
» Treća,četvrta.. trudnoća pa blizanci, a prava kao za jedno dijete
uto sij 13, 2015 9:27 pm by zana
» pucanje noktiju na nogama
pet sij 09, 2015 4:52 pm by mimi mirna
» jednojajcani ili dvojajcani?!
sub pro 27, 2014 7:36 pm by Twin
» Da li uvesti kravlje mlijeko prije navrsene godine? :/
čet pro 18, 2014 5:32 pm by Twin
» Robica za bebe
sri pro 10, 2014 1:15 am by tamara1989
» Lijep pozdrav svima
čet stu 27, 2014 5:57 pm by Mediha