Nadarena djeca

Evo otvaram temu da je onda sve na jednom mjestu i da svi mogu komentirati!

Znači tražim informacije-savjete-iskustav oko nadarene djece...

naime,nekoliko poznanica mi je stavilo bubu u uho nek idem na provjeru jer misle da je Lukas nadareno dijete??
Ja nemma pojma o tome ništa...
kako znati jel netko nadaren?
dok sam razmišljala o tome svemu sjetila sam se da mi je ped jednom prilikom rekao da imam malog genijalca doma i da je takvih malo!
ako netko ima neke informacije nek mi da savjet...


znam da je rano za neke testove ili bilo šta...

Čitanje,računanje i sl. s 3 godine to ne radi...
ali pozna neka slova (L,M,T,D,I,B,A,Q)
brojeve ne zna prepoznati osim broja 8,ali zna nabrojati do 20 bez problema,bez stajanja,zna prebrojavati i brojiti stvari (tipa uzme slamke iz ladice i pitam ga koliko ih ima pa prebroji uvijek točno) i zan brojiti tipa 10,20,30,40....
boje zna (crvenu,plavu,zelenu,žutu,rozu,ljubaičastu,sivu,crnu,bijelu, narančastu) od prije... prije 2. rođendana znao je sve boje...
ono "zašto" je staaalno kod njega prisutno,za SVE...uvijek barem 5 puta pita "zašto" oko neke stvari da ne znam kaj mu reć ponekad...
spominju se i pjesmice tj. priče - koliko djetetu treba da nauči napamet neku pjesmu/priču - tu je stvarno maher! Ima preko 20 pjesmica/recitacija/priča koje zna sam bez pomaganja otpjevati/pričati...tipa bili smo kod bake i na tv-u je bio prikazan Ban Jelačić i on pita ko je to i baka mu sve kaže o njemu i otpjeva Ustani Bane - od prve je zapamtio taj prvi stih i daaaanima ga ponavljao..pa ga baka naučila u jednom danu Povrh starog Griča brda... od A. Šenoe...
Lukas recimo OBOŽAVA bakine enciklopedija listati ispitivati ko je,tražiti crkvice...ma uživa ko neko djete kak uživa u igri s autićim,lutkama... i tu je vidio Šenou kak je na slici naslonjen na stup (onaj kip u Zg) i rekao sam od sebe "to Šenoa čeka komade"...a mi u smijeh svi...
ma ima situacija na stotine...
ili recimo danas jedemo kod bake juhicu i on traži da mu baka pjeva Điha konjiću...ugl.u pjesmi ima dio di se pjeva "...vreću zobi jesti" a on na to odmah da kak to baka pjeva da se vreća ne može i ne smije jesti"...mislim kaj on primjeti...meni to nije nikad palo na pamet...


čitala sam nešto malo na netu i ima dijece genijalaca (ovi koje Pika napominje-čitanje,pisanje,glazba s 3 godine)i njih je stvarno malo, zatim ima nadarene djece - njih je više nego genijalaca...tu bi kao L spadao po tome kaj sam čitala...
i ima prosječne djece - to je večina djece...


neću tu spominjati i stvarno rano prohodavanje s 8 mjeseci jer mi to nije mjerilo...mada spominju i to!
i još samo da napomenem da je vrlo rano počeo sam jesti,sam piti...sa žlicom,vilicom,nožem...
prije 1. rođendana je znao sve naredbe ili upita tipa "Gdje je kamion?" pa bi ga on pokazao...ili "donesi loptu" pa bi ju donio...to također spominju na netu kao neki možda znak naprednosti...
da ne velim da je počeo pričati s 1,5 godinom i sklapati rečenice vrlo brzo iza toga...
fond riječi mu je ogroman,baš ogroman...od onih normalnih riječi koje djeca njegovog uzrasta znaju i koriste do nekih tipa "stetoskop","sedefasto"...ne pada mi an pamet sad ništa više...a sve je to pokupio što od bake koja stvarno ulaže puno u njega,što sa tv-a (naravno),što iz čitanja knjižica navečer u krevetu...
obožava muziku - ima sve instrumente doma,sve svira,pleše,pjeva...
imam snikmu doma kak s 1 godinom i 2 mjeseca pleše na svatovima i glumi gitaristu!

ma neću više duljiti imala bi o čemu 10 stranioca napisati valjda...

da čujem vas...

Bok Misek.
Ovak, ja gledajuci Martu i ove dvije, a i drugu djecu, poprilicno sam uvjerena da Marta ima fotografsko pamcenje. Ako je to izraz za ono pamcenje kad jednom cuje nesto i odmah to zapamti ali se ne zadrzava dugo u mozgu nego samo u nekoj kori mozga, mozda par mj ako ne upotrebljava to sto je cula, i onda se zaboravi. Ako upotrebljava, naravno duze. Hocu reci, lako uci! Ne mislim da je posebno nadarena za nesto niti da je genijalac, ali da ce joj zbog toga biti lakse u skoli, to vjerojatno hoce! I to sam joj vec par puta rekla, ali to ne znaci da nece trebati uciti. Nama su na to paznju skrenule tete u vrticu i sad recimo imaju 5 djece koja ove godine idu u skolu, navodno Marta njima za primjer izrecitira pjesmicu koju su oni trebali nauciti, a Marta je sa strane samo cula. Jer ona jos ne ide i najmladja je u grupi.
Ali ne mislim da bi zbog toga trebala imati poseban tretman, da bi je trebala nekome voditi ili ne znam sto raditi s njom! Ona se super uklopi gdje god dodje i to mi je nekako najvaznije. Odavno vec razgovaram s njom kao s velikom i kod nje rade objasnjenja. Odavno. Objasnis zasto je to tako i zasto ona mora nesto i to onda poslusa. I to mi je super. Ali isto tako znam jos jednu frendicu koja ima malog koji je jednako tako 'napredan', tako da ni ne mislim da je to neka rijetkost. Samo sto je taj mali puno vise povucen i vezan uz mamu, a meni je super sto je Marta samostalna. Tako da, ne znam, super, budi sretna, bit ce mu lakse u skoli, ali da bi sad trebala ici na neka testiranja ili sl. Zasto??
Neka se djeca igraju! To im sad najvise treba!
Eh da, da ne zaboravim moje odusevljenje u prenosenju znanja ili samo razgovoru s njom, npr objasnjavajuci joj sto je ironija, preneseno znacenje, metafore, onomatopeje, ili recimo razlika izmedju kvadrata i kocke i takve matematicke stvari, ali to vjerojatno ima veze s tim sto smo mi matematicari Pikine vjerojatno pjevaju pjesmice na njemackom

Ja se slazem sa Zaklinom, super je ako je nadaren i to bi mu moglo jako olaksati ucenje, ali ja takodjer ne bi nista posebno poduzimala, osim podrzavala ga u tome na taj nacin da mu ponudim igre, materijale i sl. koji ga zanimaju. Moj Tamas je sad poceo pokazivati interes za slova, no ja ga nikad ne poticem na nacin da ga ispitujem koje je koje slovo, nego kad me on sto pita ja mu pokusam objasniti ( baka ga inace zna ispitivati jel uci slova itd a meni se na to dize kosa na glavi, mislim da je dovoljno dati mu odgovore na pitanja koja sam postavi ). Mislim da u skolama imaju testiranja ( tako mi je rekao tata jednog djeteta koje je islo kod mene u grupu pa se pokazalo da je jedan od nadarenih).

Žaklina moja, varaš se, kod nas "u opančara poderani opanci" ili kako se to prije reklo (?). Ja s mojima ne pričam nikada niti jedan od jezika jer bih se tada osjećala totalno "artificijelno", a to mi je uvijek bilo bljak vidjeti kod drugih. no zato koristim svaku priliku da pred curama pričam strane jezike s govornicima kojima su oni materinski. onaj dan na plaži sam se baš trudila pričati s jednom slovenkom slovenski, baš da cure čuju još jedan "sustav".

šefa je neki dan izjavila "ja volim brojeve na knjigama" pa me pitala da gdje je broj 8 i trebalo mi je malo da shvatim što želi jer se to pitanje odnosilo na činjenicu da stara enciklopedija ima samo 7 tomova, pa se ona, gledajući ih pitala gdje je sljedeći.

Pitanje za Maju ili Ivanu:
mene inače zanima prirodna sklonost iil osjećaj za vjeru - to je nešto što primjećujem kod mojih i što me ponekad zapanji, da ne kažem da je katkad čak i pomalo scary. (mogu vam na kavici dati primjere) Mišica se s manje od 3 godine usred noći probudila i ništa nije tražila ni plakala već me samo "iz vedra neba" pitala jasno "mama, gdje živi bog?" i "ja voli icuca", a šefa me pred koji mjesec molila "mama mozes me naučiti kako se moli u cikvi" - a da ih ja zaista nikad nisam usmjeravala u tom smjeru, bile su u crkvi na svom krštenju, jednom s godinu dana iza božića i jednom na 10 min na moru.

Mišek evo tebi ću kopirati odgovor i ovdje da ostane vidljiv svima.

Evo:Mišek, baš je lijepo čuti lijepe vijesti. I ja bih po onome što pišeš i što sam prošlo ljeto vidjela Lukasa rekla da je svakako natprosječan, a činjenica da se s njime dobro bavite čini ga dodatno naprednijim od vršnjaka.

Evo mog razmišljanja (LAIČKOG!)
Razvoj je totalno individualan, tako da je moguće da neko dijete u određenom trenutku u nekim vještinama odskoči, dok će u drugima biti prosječan ili ispod prosjeka. Nije samo verbalna ili tehnička ili matematička komponenta ta u kojoj dijete može odskočiti, ima ih 8, možda i više (motorička, emocionalna, socijalna, glazba...)
Dal se stvarno radi o genijalcu znati ćeš konačno tek kad dođe u školsku dob. (a i onda je moguće da netko tko je bio proglašen "genijalcem" u OŠ ili čak srednjoj školi kasnije u životu ispadne sasvim prosječan.

Nadarenost tako rano prepoznaš po tome što recimo s 3 godine već ima neke sposobnosti koje neka djeca nemaju ni sa 7 - npr. čita povezano ili piše sva slova, slika/crta kao odrastao ili diktira svoje vlastite izmišljene priče (koje zvuče kao da ih je napisala odrasla osoba) ili si samo zadaje matematičke zadatke, uživa računati koliko je baka ili neka druga osoba mlađa od djeda i starija od njega ili sl. To radi samo od sebe, a da ga nije prethodno u tome uvježbavala druga osoba. Ima ideje koje djeca obično nemaju, strašno se zanima za određene teme i o njima ispituje roditelje, "dosađuje pametnim pitanjima", pa ubrzo ima takoreći enciklopedijsko znanje o tim područjima. Genijalac u tehničkom području će s 4 godine od šuba otkriti kvar na motoru automobila, kojeg su mukom 15 minuta tražili mehaničar i profesor strojarstva (primjer iz djetinjstva moga brata).

Osim toga za genijalce je tipično da ih ne možeš prisiliti na nešto što njima nije zanimljivo ili logično. Genijalac će često iako pobjeđuje na natjecanjima iz nekoliko predmeta, iz nekog drugog predmeta u školi imati jako slabe ocjene jer "mu je taj predmet glup" ili će uspjeti izmigoljiti iz muzičke škole iako ga roditelji tjeraju a nastavnica tvrdi da se takav talent rijetko rađa. Kasnije će u životu možda učiniti neke totalno nekonvencionalne poteze, neće mariti za "norme" i dat će se cijelim srcem u područje koje ga zanima.

Hoćeš li otići na ranu procjenu ili ne, nije ti presudno za daljnji odnos prema djetetu, dapače, može tebe a i dijete dodatno opteretiti: dovoljno je već da ga u svemu bodriš, potičeš, zadovoljavaš njegovu znatiželju i potrebe, da mu osiguraš društvo podjednako nadarenih prijatelja (jer kod genijalaca postoji opasnost povlačenja od društva ako ih stalno frustrira činjenica da ga vršnjaci ne razumiju i da ga ne mogu pratiti u igri).
Najbitnije je ne forsirati ga iznad onoga u čemu sam uživa.
ja bih na procjenu išla samo ako bih uvidjela da dijete uz te svoje napredne osobine "šlepa" i neki problemčić (povučenost, agresiju, zatvorenost, probleme u socijalizaciji, pretjeranu osjetljivost, perfekcionizam...)
Znate, imam primjer vlastite genijalne seke koju su uvijek vukli po "procjenama" - nisam baš sigurna da joj je to pomagalo u životu, čak dapače. (osim što je rano otkrila kako je zabavno "vrtit psihologice oko malog prsta", pa je poneku ponekad čak i uspjela "zabrinuti" što je dodatno zabrinulo našu mamu, a meni je istovremeno prepričavala te razgovore i testove i kako je namjerno zafrkavala/izluđivala/ispitivala reakcije psihologice i smijala se "kako je psihologica naivna").

Eto, ima tu još min. 2 stranice koje bih mogla ispisati, cure će ti reći sigurno još više od mene. predlažem da otvoriš to kao posebnu temu pa će ti odgovoriti prave osobe (Ivana,...) možda se javi netko tko je stručnjak u ovom području ili netko s vlastitim primjerom i iskustvom


usput, evo ti primjera malog "genijalca", jednom me jedan trogodišnjak, mali od poznanika, ispitivao kako se na njemačkom zovu određeni dijelovi aviončića . ja mu kažem "...a ovo su motori" - a on meni ljuto "ne, to nisu motori, to su turbine!" . znao je o mlažnjacima i ostalim pogonima 50 puta više od mene, a nisu ga roditelji ništa napadno podučavali, to je sve on sam od sebe "lovio".

ja mislim da je on "samo" diejte s kojim se dovoljno bavi a pri tome ga sve zanima,,,

moj zna sva slova, boje zna vec jako dugo, brojevi ga ne zanimaju-odnosno sad pocinju...dosta rijeci zna i na engleskom....ma sve sto cuje zapamti...
kad ga usporedjujem s ostalom djecom njegove dobi s kojima se vise manje svakodnevn odruzimo on mi djeluje kao genijalac...
ali kad nema njih, djeluje mi kao normalno dijete kojim se bavi...neznam,...nikad nisam razmisljala o tome da je naderen nego sam opametno dijete...
recimo vani...druga djeca samo trckaraju i vriste, dok on uz to ispituje o stvarima koje vidi...i svak urecenicu koju mu kazem ponovi...valjda da utvrdi gradivo...i receno zna i nakon godinu dana...
mene sokira cega se sve on sjeca...

genijalna mi je mala od frendice koaj je s dvije godine pricala kao odrasla, crtala crteze bolje nego sam ja ikad...to mi je fascinantno...

Moj primjer ti je s Kiarom, koja je danas 14,5 godina. Kada je imala godinu i sedam mjeseci pitala me ko iz vedra neba - mama, kako dođe beba? nakon mog odgovora da bude u buši kod mame i onda izaše kroz pišu, dobila sam novo pitanje - kako beba dođe u bušu?, na odgovor da je tata tu stavi opet sam dobila pitanj - a kako?? I to sa samo godinu i pol. Sa tri je slagala puzle od 250 komada u nekih 10 minuta, sa 4 zbrajala i oduzimala, čitala i pisala. Danas na internetu IQ ima 138 (mensin za odrasle) ali nisam je nikuda slala, forsiram školu i puštam je da se razvija normalno. Možda sam pogrješila, a možda i nisam. U svakom slučaju s dečkima nemam te brige, jer ni iz daleka nisu kao seka. Idu naprijed normalnim tokom, a ja uživam kao i sa sekom iako sa dvije i pol još zbrčkano pričaju, prepoznaju svega nekoliko boja, puzzle od 10 komada nema šanse da slože, hahahaha... tako da poanta moje priče je - ulaži puno u kikača, pruži mu najbolje što možeš, ali ne zaboravi da je DIJETE!!!