Nece u kolica

Drage mame!
Moje, danas skoro 10mj stare cure, nikad nisu bas voljele kolica. I inace su jako "zive" i radoznale, pretpostavljam da im je dosadno sjediti. A i velike su maze
U zadnje vrijeme je taj problem postao grozan, ne izdrze u setnji ni 5min, odmah grozno vristanje! Sad su i otezale posteno pa cak i da imam nekog tko bi isao sa mnom, postaje ih nemoguce nositi...
Ima netko iskustva, savjeta...??

NISTA PAMETNO OSIM SUOSJECANJA! I SORRY NA VELIKIM SLOVIMA NE ZNAM KAKO DA IH UGASIM;
MOJE NISU HTJELE CIJELO LJETO; PRVIH PAR MJ; MUZ MI JE REKAO DA MI KOLICA SLUZE KOLIKO I ONA IZ BILLE; SAMO DA NATRPAMO STVARI NA NJIH! ALI CIM JE ZAHLADILO MALO SU SE VISE POCELE VOZITI I SPAVATI U KOLICIMA! NADAM SE DA CE SE IPAK PRIVIKNUTI JER TO ZAISTA PUNO OLAKSAVA NEKE STVARI!

samo mogu suosjećati, nisam imala taj problem sve dok nisu pošteno prohodali. jedino ti mogu reći da budeš ustrajna, primjetila sam da je to vrlina koju je korisno imati.

Joj, nemojte mi reci da je jedini nacin pustiti ih da vriste jer one, dokazano, imaju kapacitetaaaaaa
Netko mi je rekao da ih klinci mrzitelji kolica cesto zavole kad prohodaju?!?? Zivim u snovima o proljecu i dvije curice koje hodaju i dosetaju do kolica i traze da ih se stavi unutra
..jer trenutno sam ko zarobljenik u stanu

Draga, ja točno znam tu odbojnost spram kolica.. moja starija kćer nije htjela kolica i nismo više koristili kolica... to je bilo jedino rješenje, sve drugo je bilo nemoguća misija s njom...

tako da stvarno ne znam šta savjetovati...

Zapravo samo još više strpljenja nego što ga imaš..

Ali taj san o dve curice koje hodaju će ti na kraju postati samo jedan nedosanjani san, haha, jer ako su one tako zvrkave, e onda one neće hodati već trčati u svim smjerovima

Moji duplikati se trenutno jaaaako slabo ili nikako ne voze u kolicima, a do pred malo nisu mrdali iz njih, tako da ti i ta teorija da će se došetati do kolica neće baš biti ostvariva...

Kao i sve drugo, tako je i to prolazno, samo treba izdržati taj naporan period...

Voze se u kolicima sva djeca čije mame tako doluče
Normalno je da protestiraju i isprobavaju pa zašto ne ako može zanimljivije na tebi je da budeš uporna.
Moji su počeli zaje.. s nekih 6 mj kad je svijet postao zanimljiviji ali ja sam uvjek bila solo i nije bilo druge opcije a još manje te da sjedimo doma zbog vriske. Ja bi lijepo čučnula kraj kolica pomazila jednog i drugog po glavici, pričala kako je mama sama i ne može ih sada nositi... umirujučim tonom i pomalo su se umirili, par puta tako i prestala je histerija ali su naravno pokušavali još par puta kad smo imali pratnju ali sam ja rekla ne i pretrpila 2 sata šetnje uz cendranje i deranje, ( sveki kaže da mi ih je skoro otela ) ali nakon toga je bio mir. Bili su u kolicima do 3 g

naravno šetnja od točke A do sigurnog mjesta gdje ih mogu pustiti da hodaju, trče graju se i onda hop u kolica i natrag. I to je nama odlično funkcioniralo.

ja sam bila za razliku od alex jedna od onih nosačica koja je UVIJEK imala barem jednu na ruci i gurala drugom rukom dupla kolica s drugom. Iz razloga što moje imaju takvu volju i upornost da nije upalio smirujući ton i upornost s moje strane, te zbog toga što su se uspjele iskoprcati iz kolica i tako iskliznuti da je to bilo ružno za vidjeti.
I ništa, imala sam ponekad klokanicu za rezervu ili bih i krenula s jednostrukim kolicima i klokanicom.
Prijatelji koji bi išli samnom bi umrli od smijeha kad su se uvjerili da jedna plače druga spava onda ova zaspe i u roku od 30 sekundi budi se spavačica i nastavlja vrištanje (tj. traži da ju se nosi).

Onda smo s 1,5 god vrlo rijetko koristili kolica pa su ih se zaželjele i s 2 god su obožavale "glumiti da su male bebe u kolicima" - tad su se voljele voziti (dakle potvrda ove gornje teorije)

Inače, i dan danas se vole nositi: pogotovo manja, ona napravi 3 koraka i viče "ne mogu!". A često moram raditi jednom rukom čokolino noseći na drugoj jednu od tih mojih 17 ili 12 kg (u međuvremenu sam se nabildala)
Na šalterima ih uvijek moram dignuti OBJE "da i one vide" (dakle skoro 30 kg s kojima isto tako znam i potrčati kad nekamo kasnimo). Neki dan stojim ja noseći jednu a prodavačica zove preko reda taticu s malom bebom u klokanici. Naravno da sam joj rekla da je teže meni sa 17 kg na jednoj ruci nego njemu sa 6 na trbuhu. on se složio, pametan tata, ima i starije dijete pa zna

Ja sam kao i Alex, nema pregovora oko stvari koje su izvedive na samo jedan nacin ( sjedenje u kolicima ili u auto sjedalici). Nosenje nije dolazilo u obzir, no vristanja je naravno bilo. Mislim da je najvaznije da klinci kod roditelja osjete odlucnost bez predomisljanja , onda ni vristanje nece trajati beskonacno ( valjda ). Sretno!

E da niksi dobro kazes :"valjda"!
Pa nije da ja nisam probala. Al kako da im umirujuce pricam kad se one bacaju i deru iz petnih zila. Pa ja ne cujem svoj glas a kamoli one. One se potvrdeno mogu jaaako dugo derati. potvrdeno u voznji kad vriste u AS a tad dizanje naravno nije opcija. I nece se one tako lako slomiti! Mi smo skoro svaki dan u autu, Mrznja prema AS traje vec mjesec dana punih i jos nisu popustile iako ih naravno nitko nikad nije izvadio iz AS! Tako da teorija o upornosti ne stoji bas za svu djecu

Pika onda cekam 2 rod :D
MalaDo i trcanje mi trenutno super zvuci:) vec mastam o proljecu u Maksimiru i nek lete na 10 strana ako treba jooj

Ja potpisujem Aleks i Niksi. Moje su se uvijek voljele voziti i spavale bi kao male u kolicima. Sada imamo plakanja cendranja. No nisam im mogla popustiti. Stavila bih ih u kolica i uputila se u šetnju do parkića. Znale su plakati - jedna ili obje, ja bi im pričala i nisu prestajale do parka ili do trenutka kada bih im dala pecivo. Sada se to mijenja i nema više vrištanja - osim u tramvaju - stvarno mislim da su skužile da se malo moramo voziti, a onda slijedi igra u parkiču. No ima ponekad cendranja - pritom mislim na onaj jednoličan iritirajući ton i pružanje rukica rema meni, no sve manje i manje.
I evo sad jedan dan mi se dogodilo da na povratku kući iz parkića dok sam jednu vezala u kolica, došla je druga i to ova živahnija i sama se popela...samo jednom.. no ja joj svaki put ponudim tu opciju - možda joj prijeđe u naviku
Čak i samo stavljanje u kolica nije uvijek glatko i često se bacaju ili izvijaju, ali ja sam osoba koja tu ne popusti tu sam fakat tvrdoglava obuhvatim joj bokove i držim čvrsto dokle god ona ne popusti, ako mi isklizne ponovim postupak...na kraju mislim da svaki roditelj prilagodi sebe ili djete u datoj situaciji - kako je kome lakše...ali da se može drugačije mislim da najčešće postoji opcija

ja se malo raspisala...

Doubleec-Ma nije da ti ne vjerujem, dobro je sto si uporna za auto sjedalice, ja sam sigurna da ce ih ta faza uskoro proci. Moj Janos je isto imao period kad nije htio, no ipak je na kraju popustio (inace vristi tako iritantno da sam prije koji dan mislila da ce netko od susjeda izaci s nekim oruzjem i sve nas poskidati) Ako mozes, radi kratke setnje (koliko mozes istrpiti vristanje) pa ne moze ni njihovo protestiranje vjecno trajati.
igordana- i ja sam ponekad morala upregnuti sve snage da ih zavezem u kolica, Pal je posebno jak i protiv njega je zbilja tesko, no srecom ja sam jos uvijek jaca

Doubleeć čekam taj dan u Maksimiru kad će ti otrčati svaka na svoju stranu, a ti nećeš znati za kojom ćeš prije! I moji su hiper, hiper. Sve se može, to sad znam i da sam bila upornija prije oko drugih stvari, bilo bi mi lakše.

Gogić, super si to napisala.Ako ne ide milom, onda silom. Tako sam i Vanju naučila lijek piti. Dobio je silom par puta, a onda je sam odlučio da će ga popiti u sokiću! Moraju vidjeti da nemaju izbora. Kod R to ne pali, on je još "mala beba" i nema šanse da se potrudi shvatiti, taj vrišti čim skuži da morapiti lijek/čistiti nos aspiratorom/nešto drugo neugodno. Proći će ga pa će se i on potruditi shvatiti. Zapamti, to jeza njihovo dobro, a ti se ne možeš postaviti na trepavice i obje ih nosati!

Znam da to možda zvuči grubo, no ja nisam aždaja Ima hrpa stvari u kojima ja popustim gdje netko drugi nebi...i gdje neš ne uspijeva koliko god sam ja uporna - npr...od laptopa ih nikako ne mogu otjerati i tu sam popustila tako da ga ne koristim dok su one budne...niš nije pomoglo, pec po ruci, prijetnja, galama, samo mi se nacere i opet po svom.

Twin malo OT - moje ti inaće obožavaju doslovce kapat nos...same dođu i onda još ispušu...valjda vidle od mene - imam alergiju pa uvijek pušem nos i to iz petnih žila. i vidim da im je fina ta fiziološka, ja im nakapam nos, a one sam mljackaju...

auuuuuuu blago tebi!

Pokusavala sam metodom svaki dan po malo. Otkad su razvile mrznju prema AS to ide jos gore jer se moramo voziti autom do mjesta za bilo kakvu setnju. Pa je to onda vristanje kod stavljanja u AS, vristanje u autu, pa vristanje kod stavljanja u kolica (nikad, ali nikad nije proslo bez bacanja, izvijanja i i vristanja!!) i onda vristanje u setnji! Pa opet ista procedura kod povrarka doma
Sad kad vise nece ni u AS mislim da ih to u startu izivcira pa onda voznja kolicima prode jos gore!
Ne znam...cijela setnja mi gubi smisao u tim uvjetima

ali ako odustaneš one su pobjedile

pokušaj im pričati prije nego krećete uopće, kod oblačenja već, kako idete šetati na neko lijepo mjesto, kako će ih mama staviti u AS da budu na sigurnom, daj im dude, igračke, zanimaciju, možda navi laganu muziku koju vole u autu. Mi smo npr imali na jednoj poteznoj igrački muziku koja bi ih uspavljivala, kako su naravno otvarali oči čim bi stala ili na trrrrr potez uzice ponovo, tako je mm nasnimio lijepo tu muziku jedno 15 puta za redom na CD i kad bi to upalili - spavanac bez pol muke..
Jel idete u šetnju nakon obroka ili prije ? aKo je prije možda su gladne i nervozne ili pospane ?


Savjetujem ti debele živce i nedaj se pobjediti jer ako te već sad počnu pobjeđivati šta će tek biti
a ono kad potrče svaka na svoju stranu - uuuu požalit ćeš tu rečenicu, vjeruj mi

Mi imamo jedan dječji cd kojeg samo u autu slušamo, doma imamo još brdo drugih ali ovaj jedan je samo za auto..

A kako moji strašno vole muziku, ja prije nego idemo u auto počnem glasno pjevati te pjesme i oni već sami pitaju i pokazuju mi na auto, ne mogu dočekat da ih zavežem i pustim muziku

A kolica, kad je frka i kad mi baš trebaju kolica, ja kažem ajme maca (pas, papiga ili ribica, šta mi prvo izleti) brzo-brzo, moramo ju uhvatiti, pobjeći će, brzo brzo, i oni se penju na kolica i čim ih zavežem krenem brzim korakom i nastavim pričat priče

ja te u potpunosti razumijem!! Mi smo prošli tu fazu sa nekih godinu i 2-3 mjeseca. Bilo je strašno za vidjeti. Djeca vrište iz petnih žila, a ja van sebe od živčanosti i nemoči. Najčešće bi ih izvadila iz kolica(nakon pokušaja nagovaranja da ostanu,potkupljivanja sa štapičima...)Više nisam išla sama do parka. Međutim,da te Doubleeć utješim, kako došlo tako prošlo. I dalje ih potkupljujem štapičima, ali nemam više problema. Kažem idemo u kolica i najčešće barem jedna cura( sad imaju 1,5 god) ulazi bez problema. Onda drugoj kažem da mi idemo i onda i ona sama juri u kolica. Čini mi se da je lakše sada jer su malo starije i razumiju što im govorim. Oboružaj se strpljenjem i nadam se da će proći. Sretno

MalaDo, Jasna ja racunam na to sto ste opisale, tj naneki pomak kad se bude vec dalo "razgovarati" s njima. Sad ko da zidu pricam. A i uz taj nesretni separacijki strah koji ih je strasno primio, scene su cim se kozom ne dodirujemo

Aleksandra razumijem sto mi govoris ali stvarno sam svasta pokusLa, imaju i dude, lukove one od Tiny love, cd s bubamarcom...
A zasto mislis da ce mi biti gore? Pa i cure su gore pisale o vrisci u kolicima dok se ne dode na ODREDISTE(park npr) i onda igra... Mi sad nemamo odrediste tako reci:) posto ne hodaju i nema izlaska iz kolica njima je to izgleda samo jedna tortura sve dok se ne vratimo doma.

Tako je meni bilo kad bi išli na put dok još nisu hodali... Stanem nakon dva sata vožnje da 'protegnu' noge, a zapravo bi ih samo prebacila iz As u kolica... Normalno da im je bilo dosadno i da su se bunili..

Sada kad putujemo, doslovce ih pustim da se istrče, ko psi, haha, izmore se trčeći i skačući i nakon sat vremena opet možemo natrag u AS

Ja sam u čak periodu puzanja najviše bila na balkonu, rijetko smo išli u šetnje kolicima, jer su redovito htjeli puzat po asfaltu, pustila sam ih nekoliko puta, al svaki put posljedica je bila nekakav proljev od svega što su liznuli..
Tako da su bili satima na balkonu, haha, puzali su i radili što su htjeli jer sam stavila puzle i na balkon, i nema vriske ni deranja, ma super!

Ja isto mislim da ce biti zadovoljnije kad prohodaju i kad ce se moci "istrositi"! Bas sam neki dan rekla da bi i ja poludila ds moram cijeli dan sjediti u as, kolicima, hranilici...i ja bi da me nose

Joj to je super sta si slozila na balkonu!!! Da nije zima sad bi odmah isla futrat nas balkon

A cuj zima ti je jednaka na balkonu ili u šetnji )

Čak je njima i toplije kad je akcija na podu (ako treba i dva sloja puzli), nego statika u kolicima )

I da, u jutarnjim satima kad je bebisiterica s njima, oni obavezno još uvijek guštaju malo jurcat po balkonu obuku se kao da idu u parkić i opet dobro, haha
(a ona sama ne želi na svoju ruku njih izvest vani)

Moji duugo nisu voljelio AS. Postalo im je lakse kada su dovoljno porasli da bi im se usudila dati grickalice u voznji i kad su postali razumniji, pa su fore tipa - udi sam i sl. pocele paliti, kao i najava i priprema za iducu aktivnost.
Tesko im je bilo zaspati ili se bar smiriti as, nije pomagalo ni pricanje, ni mazenje, ni muzika, ni pjevanje, ni igracke, ni svijetla...ma nis. Ako da, onda na kratko i opet udri u plac.
Koma. I nikakva upornost, ni smirenost nije pomogla (a nisu iz AS izvadeni ni jedan nedini put na plac), tako da te razumijem i ne vjerujem da je upornost rjesenej za svaki problem. Neke jednostavno treba ili prerasti ili naci drugi put.


S kolicima ne pamtim da smo imali problema. Nosili smo ih 6 mjeseci u maramama i slingovima i onda ih prebacili u kolica i sve je proslo bez placa i negodovanja.
Nisu se htjeli bas voziti kad su prohodali, ali smo to onda opet rjesavali s grickalicama i brzom setnjom do doredista gdje ih mogu pustiti.

Mislim da nema nekog recepta.
Meni je bilo super kad su prohodali i kad smo kolica polako prestali koristiti, iako su njih dvojica zvrk i zvrkic i bilo ih je posvuda, ali meni je to bilo ok. Nisam neki panicar i smjeli su puno toga jos i dok nisu hodali.
Sad je vec duze vrijeme pjesma.
Nadam se da ce uskoro proci vase muke!