organizacija svakodnevice sa duplićima

Iskreno ne znam da li spada pod ovu temu ili već postoji slična pa se unaprijed ispričavam.Mama sam skoro tromjesečnih blizanaca i imam poteškoća sa organizacijom našeg vremena. Zanimaju me vaša iskustva ko vam je pomagao?, u čemu?,koliko vremenski?, općenito kako ste se snalazili? nemam bake i deda servis da bi mi uskočili, imam tetu koja dođe na 4 sata da malo poradi po stanu i tu i tamo pomogne oko njih. Par dana je kod nas suprugova rođakinja pa mi njena pomoć puno znači. Vi "iskusne"mamice dajte par savjeta oko organizacije, čija i kakva pomoć vam je bila najkorisnija?

moj ti je savjet da moras misliti tri koraka unaprijed,tako si kao u prednosti npr.stavis kuhati rucak dok se oni budni a onda kad spavaju najbolje bi bilo da i ti odmoris s njima a najvise od svega mora biti reda u hranjenju a po mogucnosti i u spavanju.napraviti listu prioriteta za taj dan,ovisno koji si jutarnji ili nocni tip ovo za rucak ti sad nije bitno njima jer su oni vidim jos mali ali za par mjeseci ce ti biti tako.ne zelim te strasiti ali kuca ti jos sigurno dobro izgleda a kad krenu oni i tona igracaka...past ce ti i kriteriji kao meni svsakim danom.praksa cini cuda samo polako,smireno,zvuci sablonski ali nema druge i da nema odmora niti jedan dan...tesak ali najljepsi posao na svijetu!

Ne znam sto bih ti pametno rekla, mi nismo imali nikog i moje su puuuno plakale. Ja sam u to vrijeme dojila jednu pa drugu i cesto bi jedna plakala dok sam dojila drugu a nisam htjela prestati dojiti. U kolica nisu htjele do 5mj pa bi i u setnji plakale dok ne zaspu, ponekad i po pola sata. Onda kad bi zaspale ja bih malo sjela na kavu ili popricala s nekom mamom u parkicu.
Ja da imam pomoc kao ti bi ovako, zena nek ti kuha i drzi kucu pod kontrolom a ti sama preuzmi brigu o djeci. Ali i da nje nemas, i sama se moze, vidjet ces, na sve se covjek navikne! Rucak napravis za 2 dana pa ne moras ni kuhati. (Ja sam morala zbog starije curice) inace dok one piju samo mlijeko vi sebi mozete i naruciti nesto ili zbrljaviti na brzinu. Kuca, navikni se na nered. Kome smeta nek ne dolazi A sto se djecice tice, naviknes se da i ona mogu plakati, nece im nista strasno biti! Mi smo se najvise nanosale kad mi je sveki bila i nisu smjele zaplakati i nista nismo stigli. Ako ih ne nosis i bebe se naviknu nakon nekog vremena da nema nosanja pa ce ti i one vise htjeti ostati u viperima, kreveticima i tako. Ja sam ih odmalena stavljala da same idu spavati (6 mj.) svaka u svoj krevetic i evo ni danas nema nikakvog nosanja, uspavljivanja, gubljenja vremena na to. Pidjamica, prica i svaka u svoj krevet. Setnja i izlazak je meni bio jaaaako vazan tako da smo mi svaki dan isle van, bilo toplo, hladno, vjetrovito, maglovito, one placljive, pa makar na pola sata. Bolje je i meni i njima. Mi smo na 1. katu, kolica su mi bila dolje u autu pa bih nosila samo njih. Dok su tako male mozes namjestiti kolica dolje i onda uzeti njih dvije svaka u jednu ruku, kasnije sam nosila jednu po jednu (da, jedna bi ostala dolje ispred zgrade sama dok ja drugu odnesem dolje) ali bolje mi je to nego da ne izadjemo uopce. Ako imas kolica sa sjedalicama onda je lakse jer ih mozes nositi u tome. Kad si umorna, ako slucajno spavaju, spavaj s njima, obavezno. Pokusaj naci neku rutinu koja odgovara njima i tebi, stvari koje im se svidjaju a ako im se neke ne svidjaju a tebi su bitne, pokusaj im nametnuti. Naviknu se oni brzo. I da, djeca placu, ponekad nemamo pojma zasto! Nisi ti losa majka zbog toga...
Eto, mozda i nisam bas pomogla ali nadam se da ces naci nesto za sebe.

Hvala na vašim razmišljanjima. Imam feeling da imam pomoć, a opet sam stalno napeta, nešto organiziram poslove,a opet puno baba kilavo dijete kak se kaže. Razmišljam o vama koje nemaju nikakvu pomoć pa eto prežive, tj.nauče se i one i djeca na neki red. Meni je koma kad ostanemo sami, i baš se potrefi da obojica plaču i gladni su, ne znam kak vi, ali mene uhvati nervoza, hranim jednog na bočicu, a drugi urla li ga urla, znam da mu neće ništa bit, al vidim ga da plače i suzice mu cure, pa prekinem hranit i probam utješit drugog, koma baš sam tužna zbog toga. Znam da moraju plakat, al eto. Fala Bogu u prizemlju sam pa nemam problema sa kolicima, za sad malo vozamo po kvartu i ja zadovoljna u kolicima šute i uživaju.
Problem imam i sa hranjenjem po noći (sa čim ja problema nemam) kak ste vi to organizirale? muž ne spava u istoj sobi samnom i klincima, ima glupi izgovor da mu je u sobi vruće, da jednostavno ne može bit sa njima, a sa druge strane radi zahtjevan posao i mora biti relativno naspavan,pa on negdje do ponoći obavi "svoj dio smjene" . Ja inzistiram na spavanju u krevetićima, pa na svoju žalost veći dio noći provodim vraćajući dudice, okrečući ih i tješim ih, da ne govorim o flašicim itd.........jel moram reći da još ne uživam sa njima kak spada?

tesko je znam,ali tako je dok su manji.dogodine ce ti biti puno lakse nije neka utjeha ali je istina

Sto se tice noci meni je tu MM uskakao. Nije bitno gdje spava, ali smo se dogovorili jer koliko je njemu naporno na poslu, toliko je i tebi, vjerojatno jos i puno vise doma! I ti bi trebala biti naspavana, zar ne??
Ja sam dojila oko 11, 12, onda je on davao flasicu oko 3,4 i onda bi se ja opet dizala za dojenje oko 6 ujutro. Meni je isto trebalo bar neka 3,4,5 h sna u komadu da mogu izdrzati dan. Dudica nismo bas imali, nesto kratko. I probaj ne dizati se na 1. na svaki okret, pusti ih, ponekad samo nesto pricaju, okrecu se, nije im nista. Kad se razbude/gladni su onda ih uzmes nahraniti, a ostalo probaj sto vise ignorirati. Bocice si spremi ranije tako da po noci imas sto manje posla. Uspi odredjenu kolicinu praska u bocicu, vec odmjerena kolicina vode neka ti stoji u termosici ili ako imas mikrovalnu onda ti za to ne treba puno, tako da napravis obje bocice za manje od min. I da, i mm i ja smo uspjeli hraniti na bocicu oba zajedno. Stavis ih oba na krevet/kauc ili sl, jednu bocicu u jednu ruku, drugu u drugu i to je to! Dojiti nikad nisam uspjela zajedno. Eto, ne znam jel pomaze...

kažu da je savjetovanje u biti nostalgija, ali evo: ja imam nekoliko stvari koje su meni pomogle u tom periodu.

mnoge će ti cure s foruma reći da im je "pomoć" svekriva i mama bila zapravo samo "odmoć"=dodatna gužva u šesnaestercu, dodatno kuhanje, dodatno suđe, dodatno dizanje prašine i iscrpljujući dogovori...meni je sveki veći dio tog prvog razdoblja bila nepokretna (pa sam i njoj nosila ručak u krevet) ili u bolnici i stvarno mi je bilo lakše kad sam bila otišla sa 6mj. sama s curama na more. (iako je tada nered u kući dosegnuo neslućene razmjere, pa mi je bio neugodnjak kad mi je bez da je pitala frendica infektolog donijela ručak za 2 dana i krenula brisati crno i masno oko štednjaka i sudopera al bila sam joj zahvalna do neba. )

Evo mojih dobrih iskustava:
1. potpuno sam odustala od peglanja: rublje oprano u više vode i manje iscentrifugirano (na 600) bih odmah dobro stresla i objesila uredno tako da bih ga poslije samo pokupila i rukom "popeglala" - gotovo da i nema razlike nakon 5 min nošenja. ako imaš neke pregrade u ormaru ili košare, onda ga sortiraš i možeš uštediti dodatnih pola sata dnevno na tome da ga ni ne slažeš (onako uredno ko inače)
- maknula sam sve tepihe kako bi bilo manje prašine i lakše za prebrisati. (osim ako ti usisavač uspavljuje bebe i umiruje plač)
- sad ti to još možda ne znači toliko ali kad stigne nered od razbacanih stvari i igračaka uvijek se drži jedne stare židovske poslovice koja kaže da nikad ne radiš samo jednu stvar zasebno, već kad već obavljaš jedan posao gledaj možeš li usput obaviti i još jedan. dakle, preneseno na pospremanje: vraćaš npr. četku za wc koju su neopazice dovukli iz kupaonice u sobu, i odmah kad si se već zatekla u kupaonici poneseš npr. pelene u glavno smeće u kuhinju a onda s poda kraj smeća uzmeš tamo ostavljenu igračku i vratiš je u sobu, a s tog mjesta za igračke uzmeš čizmice koje su izvukli iz ormarića za cipele i .... (jel naslućuješ što te čeka??) - malo šale, ali zaista, ovakav sistem pospremanja je daleko brži od recimo čišćenja prostorija po prostorija. bitno je naravno da pokupiš sve stvari koje su ti na dohvat ruke, a ne nositi jednu po jednu...
i kao što vidiš, s ca. 6-9mj će ti početi vaditi stvari iz ormarića i ladica koje uspiju otvoriti: zalijepi ih selotejpom, prebaci sve što možeš u nedohvatne visine, i ostavi im ipak par stvari da ih razvojno ne zakineš...

2. ovo što oceana radi s internet kupovinom je stvarno dobra stvar i uštedi sigurno 2-3 sata tjedno, nekom i više. jedino šteta da to ima samo konzum, jer je skuplji, mi kupujući u kauflandu samo na mlijeku zaštedimo 80kn mjesečno.

3. meni su najviše energije uštedili odlasci u posjete ili van u park (kao što kaže žaklina) - jer svježi zrak vraća energiju i tebi i smiruje njih. a kod prijatelja ti se posao oko njih najmanje prepolovi. ili čak uloviš sat-dva da sjedneš i imaš slobodne ruke. a ako se radi o nekoj rodbini, možda i uštediš jer ne moraš kuhati. a s obzirom da su moje redovito u autu u povratku zaspale, to mi je začilo dodatni sat-dva tišine (inače nisu nikad, baš nikad spavale istovremeno)

skužila sam kako ih iznijesti same: jedna u nosiljku na trbuh, druga u jaje-košaru u ruci. tako sam imala još jednu ruku za vrećice iz kupovine, a košaru s bebom mogla u svakom trenutku odložiti. kolica su mi bila ili u autu ili u haustoru. prvih 8 mjeseci sam imala samo jednostruka kolica jer sam čekala da naslijedim stara "familijarna" od sestričninih duplica. tako da kad bih išla sama - jedna u nosiljci, jedna u kolicima. kad smo išli ja+još netko imali smo dvoja zasebna kolica.
4. kad bi mi bilo baš gusto s deračinom, onda bi ih uzela obje na ruke
i otišla staroj susjedi iznad nas - tek toliko da promijene na 5 minuta
okolinu (većinom su se odmah smirile). ta mi susjeda ništa nije mogla
pomoći jer je i sama jedva na nogama, ali sama činjenica da su cure (a
i ja) čule još neki glas osim plača je bila super. a možete si misliti
kako smo tek nju razveselile.

KUHANJE:
5. vidi jel možeš npr 2-3 puta tjedno naručiti pizzu ili nešto od hrane, pa ti je taj dan kuhinja čista.
6. ako imaš kumove/prijatelje/susjede/kolegice s posla koje ti ne bi bilo neugodno pitati nemoj se nikako ustručavati zamoliti ih da ti jednom u 2 tjedna svaka donese skuhani lonac nekog variva ili slično, ili npr. da ti donese vrećicu s potrepštinama iz dućana, dm-a, ... (sigurno neće odbiti, već kad kupuje nešto za sebe, da usput donese i tebi) osim toga kad ti navrati imat ćeš par minuta kontakt s nekom osobom... (jedino je činjenica da i naš odlazak s bebama u trgovinu isto dobro čini i nama i bebama - al je teško nosit natrag i njih i vrećice...)
ovaj lonac hrane možda može pokupiti i tm, ako mu je usput/ako nije odsutan. isto vidi imate li u blizini kakvu kantinu od neke firme ili studentsku menzu ili tako neki restorančić koji ima povoljne cijene za kuhanu hranu, pa se do tamo prošetaš s klincima i vratiš doma s ručkom (možda bi ti čak i obližnji vrtić u dogovoru sa socijalnom radnicom/ravnateljicom mogao dati ručak po nekoj povoljnoj cijeni (?)- njima dnevno ostane tona hrane koja ide za napoj, a fiiiiinaaaaa i zdrava...)
7. ako baš moraš kuhati preorijentiraj se na smrznutu hranu i hranu u staklenkama (cikla, krastavci...), npr. povrćemix od frozy-ja je meni fantazija, samo ubacim u vruću vodu, i kad je gotovo dodam putar ili slatko vrhnje i usput spečem šnicl. (trenutno košta 3kn 400gr u kauflandu, za ne povjerovat)

ODMOR:
i sad ono glavno (al ne mojte mi se smijati ): isprobaj razne tehnike disanja i autosugestije koje ti omogućuju da se regeneriraš u samo 5-15 minuta. neću otkrivati moje jer nisam za to stručnjak, ali vjeruj mi na riječ, moje cure nisu spavale cijelu noć (jer su spavale cijelo popodne, kad ja nisam mogla spavati i kad mi je stalno zvonio telefon, iskuhavala sam flašice, okupala se ...), noću sam samo tu i tamo imala po 15-20 minuta tišine (kad smo došli do 45 minuta, nisam mogla vjerovat!). kad mi je sestra rekla točno kako i što da radim, odmorila bih se u 15 minuta više nego da sam spavala 8 sati - i s novom energijom mogla ustati kad bi zatulila sljedeća sirena.

- koliko god to ljudi baš ne mogu razumjeti, ali probaj im reći da ti se umjesto dugotrajnih telefonskih razgovora (iscrpljujućih, jer bi ti u to vrijeme mogla oddrijemati) radije pridruže u vrijeme šetnje pa popričate u parku - tako ti pomognu oko izlaženja iz stana i hranjenja tijekom šetnje, a ti ne trebaš niti što pripremati niti prati...
- ponudi starijim osnovnoškolkama/srednjoškolkama iz okoline (crkve?...) nek ti dođu "na igranje i izlazak u šetnju" za mini đeparac ili sladoled. bit će oduševljene, a i ti ćeš vidjeti kako ti to puno znači. meni su dolazile 1xtjedno 2 studentice s rehabilitacijskog faksa (bio je to program za roditelje s neurorizičnom djecom) i ja bih doslovno živjela za taj dan, čim su se pojavile na vratima ja bih s oduševljenjem odahnula, "hvala bogu da ste došle, da mogu na sekundu na wc i oprati kosu i počistiti kuhinju...tu su vam pripremljene flašice." - i dan danas se čujemo i dođu tu i tamo u posjete vidjeti curke!

sad tek vidim prethodno, xena, i ja sam bila sama samcata svaku noć s njima vrištalicama i blizanačkim ekskalacijama. bilo je strašno ali proći će. neki dan sam baš komentirala: kad ih danas vidim kako zaspu gole golcate i polude na svako pokrivanje shvaćam da je velik dio tih vrištanja u biti bio najvjerojatnije izazvan time što im je bilo prevruće. probaj jedan dan smanjiti odjeću pa ćeš vidjeti jel to i njima slučaj.
a hranjenje, da zaista teško, probaj im napraviti za hranjenje topla gnjezdašca od vipera/autokošara - ja sam na kraju uspijevala hraniti istovremeno (držeći dvije flašice. probaj i upaliti ili ugasiti svjetlo (moje su u rodilištu očito bile navikle na osvjetljenje ko na nogometnom igralištu)

i ne sekiraj se, broji dane: za 8-10 tjedana ćeš uočiti već veliki pomak ka boljem...


ajme, ubijem ja čitatelja s ovolikom epskom širinom

pika je legenda

čuj didi, mislim da ja nemam što za reći u usporedbi s tobom daj ti dodaj svoje savjete. najbolje mi je ono: za svako dijete jedan fascikl/jedan pano na koji se sve bilježi...

Pika, Zaklina, Miki,svaka vam čast mene svekrva tješi neka samo brojim dane da će mi sa svakim danom bit sve lakše, jel to istina?
jel ima koja tema kako uspavati blizance? meni je noć tj.nespavanje najgori dio, jer se osjećam ko pregažena kokoš. Jučer sam jedva dočekala susjedu da skupa sa sveki koja je bila u gostima čuva dečke da se ja na miru mogu okupat, došlo mi je da stavim čepiće na uši da se mogu kak spada okupati da ne čujem njihovo urlikanje.Vidim da vi iskusne mamice imate super savjete iz stvarnog iskustva trebale bi napisati neke tips&tricks savjete za nove mame duplića, bilo bi nam puno lakše.Ovak se osjećam usamljeno i iscrpljeno za nepovjerovat.

¸ha ha draga moja kad nađem vremena,
najbitnija je zdravstvena dokumentacija za svakog pojedinačno to držim sa knjižicama u fascikle ove novije u bojama muško-žensko,tako bez razmišljanja skupim ovisi o djetetu koje vodim u dr,a ostale obaveze su sve zapisane u mojoj tekici jer sve nemogu pohvatat,za školsku djecu je druga teka rasporedi,obaveze,rod.sastanci i sl,čak i djeca kad ih zovu prijatelji za domaći rad kažu pričekaj za nađem maminu teku..

E pika, ti si stvarno legenda!!! Baš si me razveselila!
Primjenjujem i ja nešto od toga što si napisala. Bitno je olakšati si što više.
Smanje se očekivanja, naravno, i promijene se prioriteti i zaista postane lakše kasnije, kad malo porastu.
Xena - ima tema uspavljivanje blizanaca pod 0-1, mislim. Bitno je bit uporan ako zaista želiš da ti sami zaspu, ali ima tamo puno dobrih i različitih savjeta.

Da, sad su jos premali ali sa 6, 7 mj se moze krenuti i moji od tada spavaju 11h po noci, dakle cijelu noc. To je zaista preporod! Moras ih nauciti da se uspavaju sami a ne na sisi i izdrzati par noci njihovog urlikanja i kasnije dolazi preporod! Ako ne nadjes na gore navedenoj temi javi se jos za savjete, ali sad je definitivno jos prerano da prespavaju cijelu noc.

Zaklina mi ne sisamo na flašici smo, i mislim da je još prerano za neki red, al ono neka rutina mora postojati (bar se nadam). Evo muž upravo uspavljuje jednog, nažalost mora ga nosat jer tuli i ne da se drugačije.
P.S. kvartovske smo susjede, a tebe sam Pika mislim upoznala na sajmu u areni ove godine!

xen@, izdrži samo, svi smo prošli slične stvari.
meni je mama pomagala prvih par mjeseci i rikavala sam, a mogu misliti koja je koma kada si sama.
prije tri mj. mama mi je prestala redovno dolaziti i sada navrati samo ponekad (jer je i moja seka rodila, pa je kod nje) i morali smo se nekako organizirati. istina je, što dalje, to lakše. imam osjećaj da imam jedno dijete da bi ga handlala lijevom rukom.

ako se ne igram s njima, mi ti funkcioniramo na način- kud ja tu i djeca i uvijek uz muziku. stalno im puštam dječje pjesmice i pjevam im (istina na uši mi sve već izlazi, al jučer smo dobili cd s antonijom šolom i baš se veselim novim pjesmama ).
u dnevnoj im na pod raširim igraonicu i didaktičku dekicu i tu se oni igraju dok im ne dosadi. ja za to vrijeme ili peglam, ili spremam, ili trčim po stanu i nadgledam ih u hodu.
u kuhinji ih stavim u vipere na stol, pa onda mogu kuhati i trčati po kuhinji ili njima spremati klopu- i sve uz pjesmu naravno.
kada jedno previjam (u spavaćoj sobi nam je ormarić), drugo stavim na bračni krevet tako da me vidi i pričam i s jednim i s drugim.
i tako ih rotiram cijeli dan, kad počnu kenjkati, malo ih pronosam i idemo na slijedeću poziciju. istina, najviše su na podu, što im i odgovara jer počinju se okretati i pomalo puzati.

kod hranjenja sam skužila da je f puno nestrpljivija od j i sada nju hranim prvu, jer kada bi ona čekala derala bi se ko luda, a onda i j s njom. nakon kašice im dam sok ili čaj na bočicu i to istovremeno ( f već i sama drži bočicu jer je potšprajcam s igračkom ) i nakon toga je mir.

a noć....mi imamo sreće da oni od 3. mj. spavaju cijelu noć. ponekad se znaju probuditi po noći i mm i ja imamo dogovor- ako se budi j, onda se ustaje on, a ako f, ustajem se ja. i to funkcionira (f se budi puno manje, al to mm ne zna ).
sada već i zaspu sami. naštimam da nam je zadnje hranjenje oko 21, 30- 22,00 i f zaspi čim je stavim u kinderbet, a j ostane u dnevnoj s nama i sam zaspi oko 23.

i to je to. stvarno nije više tako teško ko u početku.
i da , pjesma "kad si sretan" uvijek pali. kad se oboje deru i više ne znam što bi, samo zapjevam kad si sretan i nastane mir (jednom sam se uhvatila kako jednom rukom držim j u krilu, drugom hranim f u viperu i pjevam "kad si sretan" i rokćem i cokćem jer ne mogu ni pljeskati, ni pucketati prstima, a ni udarati koljena)

i da, ovaj forum mi je šećer na kraju dana, a to si već i sama sigurno skužila da je stvarno idealan za skupljanje praktičnih iskustava i savjeta.

drž se!

Gdje si ti Xen@? U kojem kvartu??

Ja se moram pohvalit da su moji od prvog dana u svojoj sobi i ne znaju za drugo... Kad su umorni i ja ih stavljam u njihove krevete oni se već polako smiruju jer znaju da krevet znači spavanje... A u budnom stanju su kad su bili jako mali uvijek bili u dnevnom tako da razlikuju igranje od dnevnog odmora, pa i stim nemam problema... Bitno je što ranije uspostaviti red... Što su veći naravno sve je manje reda jer oni ga žele "srušiti" ali najvažnija je ta dosljednost i disciplina.... Strpljen-spašen, vrijedi i u ovim situacijama, nekad se netko od njih buni, ali udah izdah i idemo dalje...
Ja sam mogla oko njih i kuće sama, bez mm, ali otić u dućan, obavit spizu kako treba je već teži slučaj, tada očajno vapim za život s mužem...
I naravno posao koji mi je jako važan s vremenom je počelo bit nemoguća misija sve stić, tako da sam imam curu koja mi dolazi svaki dan od 10-17h i što je najvažnije ona se sama može nosit s njima kad ja moram van, ja joj samo skuham da im da jesti a ako sam i cijelo vrijeme doma, stignem počistit, peglanje pranje, posao, ma sve stižem... Svaki dan nešto skuham i osim što sam zadovoljna jer sve stignem, nakon 17 h se sa zadovoljstvom i njima potpuno posvetim...

A najvažnije od svega je provesti kvalitetno vrijeme sa svojim klincima, ponekad se u toj mašineriji izgubimo i samo im trpamo neku zabavu da nam ostave što više vremena za druge stvari, ili im dodajemo igračke a u mislima odlutamo...
Ako uspijemo odvojiti ma samo pola sata za njih, al neka to bude samo njihovih pola sata, sa smješkom na licu i puno puno razumijevanja za sve njihove potrebe, pevanje, pričanje, i igranje...

hranjenje: mlađa curica od 2 god na stolici za svojim stolom- blizanci na cikama..
igra: u dnevnom boravku,puzzle mekane na podu cca 20m2, okruženi sigurnosnim spužvama, ja i klinka kuhamo (zajedno jer je u fazi kuhanja i pranja)
stavljanje veša: blizići u viperima, klinceza mi dodaje robu i kvačice
mamino kupanje: blizići sa mnom (kupaonica velika),igraju se, ja im pjevam dok se kupam, ja izađem, oni vide (. .) i viču ooooohoooooh- pravi muški .-)
(kupanje klinceze slično samo sam ja van kade)
izlazak vani: u kolicima pepe + klinceza, u mei-tai carlito....ljudi me gledaju ko da sam Romkinja..hihi
dolazak oca: tek iza 18h-19h....uskače , pojede večeru, kupamo dečke
uspavljivanje: blizići na krevetu,lagana glazba u pozadini (vole one medeke što putuju po plafonu), klinceza u kinderbetu (broji medeke i nabraja boje, s njom spavaju 3 lika iz igraonice dnevnog boravka i boca vode); svi zaspu do pol 9

to je neki naš sabir...uz napomenu da sam sama s njih 3 a 4 dijete je školarka....jednom tjedno navrati sveki ako stigne da mi pomogne ispeglati ako kaj ja ne stignem i to je to
špeceraj velikih stvari: konzum online
špeceraj subotom na Dolcu, dosta stvari šalju mi moji s juga...riba, ulje,agrumi....
a i imamo veliki vrt

eto.......sve ćeš ti to xena stići...polako

p.s. svaki dan sanjam odmor..... hihihih

da da samo sanjaj oceana i moj djever je rekao da će uplatit suprugu i meni odmor u nekom vellnessu samo ne znam kada valjda kad budem u mirovini a kako stvari stoje dok zadnje odgojim imat ću već par unuka ..ha,ha
ma kako god samo da se sve stigne i svi budu zadovoljni

haha...
ja idem na jogu sa starijom klinkom a poslije na čaj..to nas spoji a mene opusti...još da opet krenem na pilates...a za Uskrs ćemo dao Bog na more malo...
glavno da mama bude zadovoljna jer kad je mama zadovoljna i svi su drugi

istina,svaka čast treba se malo opustit

mmm, sve ste već rekle i u suštini nitko još nije "nepreživio"
a da je lako nije, pogotovo prva 3 mj u kojima si ti sada i zato si saa na rubu snaga i živaca.
Kod nas je dril išao ovako. Prvih mjesec dana mm je bio kući nakon toga ostala sam s njima sama. Dogovorili smo se da je svatko od nas jednu noć dežuran ( a sami znate što to za male bliziće znači ahrani uspavaj, nahrani uspavaj 15 min pauze i ajmo ispočetka) tako da nakon što su spavali 8 dana s nama u sobi iselili smo ih u njihovu sobu + jedan krevet pored za dežurnog. Tako smo gurali jedno 2 mj a nakon toga spavali u svojoj sobi oboje a dežurni se dizao. Sa 3 mj i 3 dana ( znam točno jer je bilo Božićno jutro) prvi put su prespavali noć od 23 do 7 a mi smo mislili da ih od umora nismo čuli i u panici se digli kad oni guguću u krevetićima is sve ok.
Što se drila i hranjenja tiče, ja sam prakticirala ovako ( probali smo i gotovo mlijeko i termosice i podgrijavanje... ) u 2 bočice već je bio odmjeren prah ( tj u 6 bočica) a u jednoj većoj stajala je dupla doza vode u grijaču zagirjana na optimalnu temperaturu. U trenutnku potrebe pola vode se presipalo u jednu ostatak u drugu bocu i doslovce u 10 sekundi obe boce su za gladuše bile spremne.
Hranili smo ih obično s 15 min pomaka ili ako je frka jedog na rukama drugog u viperu s drugom rukom ili su medići glumili držače
Ja sam bila 90% sama s njima , dolazila mi je mama povremeno ali od toga više odmoći nego pomoći jer im poremete ritam i red i onda samo frka. Kad su imali nekih 6 mj uzela sam ženu za čišćenje 2x tjedno a ja sam se bavila samo s njima. Imali su u boravku veliuku ograđenu igraonicu 2x3 m tapaciranih stranica i tu su se mogli slobodno igrati i istraživati a bili su na sigurnom ako ja moram kuhati i slično a opet na oku. Kad sam se tuširala to je bilo većinom dok spavaju ili pak oba vipera u kupatilo i gledajte mamu Noć je za spavanje i to isključivo u svojim krevetićima u svojoj sobi uz malu noćnu lampicu. Hranjenj u polumraku bez razbuđivanja a presvlačenje noću jedino ako je baš "smak svijeta" inače ne.
Kad su uhvatili ritam spavanja i mi smo došli u normalu a dalje je bilo lakše, tj došle su nove faze sa novim "najgorim" problemima ali uvjek i uz dvostruko veselje.

Xena, prvih 5-6 mjeseci ti je zapravo ludilo dok ti se malo ne posloži ritam. Kako tebi tako i njima, ali nakon 6 mjeseci je doista puno lakše!!!!! Ja sam prva tri mjeseca imala pomoć (prvi mjesec muž, drugi bake i treći najbolja frendica 4 sata dnevno) poslije toga je moja Kiara (kćer od 12 godina) bila sa mnom i svaka joj čast kako me istrpila jer sam bila izvan sebe. Iako, osim onog prvog mjeseca velika večina je bila na meni, a i ako sam htjela odspavati kada su oni spavali bilo mi je glupo jer sam 'imala nekog doma' pa smo malo popričali ili tako... uglavnom, sada kada gledam, da sam znala kaj danas znam (kada sam se uhodala) mogla bi to sve skupa sama ponovo bez problema, hahahah - ali neću!!!!

Zato, kao što ti i sveki kaže, samo dan po dan izdrži, ako je lijepo odi van - ja redovno idem kad je njima vrijeme za spavanje, tako da ja u miru popijem kavicu i zapalim s curama u parku, a doma smo stalno na podu - to olakšava stvar od nekih 4-5 mjeseca.

Kada je vani bilo toplo redovito smo nosili termosicu s toplom vodom, dozere za klopu (ako nemaš u velikoj večini ljekarni ih ima i doista olakšavaju pripremanje hrane, a nisu skupi)i bočice, tako da smo vani i papali!!!!

Obzirom da su ti cure rekle praktički sve, ja ti samo još mogu reći DRŽI SE - brzo će doći vrijeme kada će ti biti puno lakše i jednostavnije!!!!!

Ajme cure stvarno ste zlatne, nazirem svjetlo na kraju tunela.
Mada mislim da mene moja psiha najviše ubija tolko sam umorna da nemam volje ni gugutati sa njima ni ništa, onda se osjećam ko prava nemajka, jer ne uživam sa svojom djecom, jel to normalno?
I ova depresija od vremena ne pomaže, jedva čekam sunce valjda ću se i onda počet bolje osjećat. Kad pišete o istovremenom hranjenju na bočicu da su one podboltane sa medekima, to se odnosi na bebače kad malo porastu? Volila bi da mi neko sto puta na dan kaže bit će lakše, jer kad to sama sebi ponavljam više nema baš nekog utjecaja.
Ne moram ni spominjat da je neprospavana noć iza mene, te nahrani, te moji kenjatori po noći najviše kenjaju, pa ih moram premotati, te se razbude, pa uspavaj
Zaklina ja sam u Remetincu