Draga Let tri evo i ja ću dati mali osobni doprinos tvom problemu!
Ionako je forum stvoren više radi podrške i istomišljenika nego da ti sad netko da formulu po kojoj ćeš se riješiti svekra i stare babe! Slažem se sa svima koji su rekli da treba oštro, zaista oštro zacrtati svoje granice i držati se toga. Ja sama sebi ponekad zvučim kao pokvarena ploča ponavljajući svekrvi istu priču nebi li joj tako nešto ostalo u pamćenju za malo duže vrijeme...
Stvar je u tome da se većina ljudi nameće u našoj situaciji (sa dvoje djece smo izloženiji nametanju baba, svekrva, didova..... , a sa troje ne mogu ni zamisliti) jer ti si puno više zaokupljena brigom o troje nego o npr. jednom djetetu i to "starci" dobro znaju koristiti nebi li se izborili za svoj prostor i ulogu u životu naših malih dragulja!
Taj problem osjetila sam od prvog dana po dolasku iz rodilišta, a prvi put sam se kroz suze izvikala oko prvog mjeseca....jer i mi smo živjeli prvih 5 mjeseci sa svekrvom.... Takav zajednički život zbilja uništava puno obiteljskog veselja! Mi smo neka brižna generacija i puno se informiramo i zbilja dajemo sve od sebe da nam djeci i psihički i fizički ništa ne nedostaje. I zato a i samim time što su to
naša djeca imamo potpuno pravo odlučivati za njih dok su tako maleni, bez grižnje savjesti. Nakon mog petmjesečnog mukotrpnog zajedničkog života sa svekrvom imali smo godinu i pol samostalnog života u gradu koji je udaljen 800km i nitko nas nije ometao, a nije nam ni falio. Čak i kad bi nam došli na tjedan dana u posjete režali bismo jedni na druge, iako znaš da će otići za dan-dva.
Sad opet privremeno živimo sa svekrvom i ona nam čuva djecu kad smo na poslu. Mi se sada samo poštujemo,ali trebala sam se izboriti za to da moje riječi dopru do nje. Bilo je tu isto svađa i nimalo lijepih riječi. Inače sam pretjerano u kontaktima s drugim ljudima obazriva i ljubazna, bar mislim. Ali kad je došlo vrijeme da svekrva čuje neke stvari koje mislim više nije bilo biranja riječi. Samo direktno.
Kad sam dolazila doma s posla nastavljala je "brinuti o njima" ali (iako sam u njenom stanu rekla sam joj da niti je to moj izbor niti ću biti još dugo) rekla sam kad dođem doma neka brigu o djeci prepusti meni. Nisam bila fina.
Kad oluja između nas dvije prođe počnu neki razgovorčići, npr kad vidim da je od volje počnem neku aktualnu temu koja me kopka (ako nešto radi krivo) i pričam kako sam negdje čitala, ili čula da neki "to" rade na "taj" određeni način (kao recimo ona) i pravim se da neznam da ona to tako radi i onda se zajedno čudimo kako to netko može tako raditi!!!
Pa i na taj način skuži neke stvari, indirektno.
Ponekad su dani kad totalno ignoriram svekrvu, kad sam u PMS-u i slično i čim dođem doma oblačim cure i izvodim van (ne baš po ovoj zimi, ali kad je bilo toplije).
Ona ima svoju veliku ulogu čuvanja i to kad
nama zatreba, a ne kad ona poželi pošto smo mi u stalnom manjku sa vremenom koje možemo provesti sa dječicom. Možda da postavite ti i muž granice točno koliko često smije svekar posjetiti djecu i u kojim uvjetima i da to netko, a najbolje zajedno njemu u mirnom razgovoru direktno i bez uvijanja kaže? U afektu je sve ružnije i shvaća se kao uvreda.. Iako bi se i ovako mogao uvrijediti, nemate što izgubiti. Tvoj/vaš mir koji ćete dobiti i ako se dida uvrijedi biti će ti neprocjenjiv.
Ja te potpuno razumijem, jer smo to prošli tj. svaki dan prolazimo kroz nešto slično tome, bilo u hrani, bilo oko odgoja... Nije uvijek razlog za dignuti galamu, ali ako smo nabrušeni jer od prije nosimo u sebi nešto što nismo rekli ranije može se od muhe napraviti slona. Treba baš
U TOM TRENU reagirati oštro i direktno. Kad shvate osnove ponašanja: ako staroj baki otmeš dijete iz ruku i zarežiš na nju, ne vjerujem da će se usuditi ponoviti istu grešku (osim ako nije senilna!). A za djeda kad dođe u kuću sam, nepozvan hladnokrvno reći: "Sada smo naumili napuniti kadu i kupati se" npr. i ispred nosa mu ih odvedeš u kadu, djeca vole u bilo koje doba prskati se i igrati u toploj vodi, ako imate mogućnosti, a on neće ulaziti u kupatilo dok ih ti kupaš. Nakon sat vremena možda mu dosadi i ode iz kuće jer okupana djeca ionako ne smiju izlaziti van. Ja bih mu to ponovila kad god dođe jednom na dan. Naučio bi. Za druge dolaske nešto drugo smisli, uvjerljivo, i kao da baš to neodgodivo morate svi četvero ići raditi. Skužit će, ti se naoružaj živcima i vidjet ćeš da će se on početi nervirati, a ti biti sve mirnija. Ako ne ide na fino.......
Oprosti na monologu.
pon oľu 05, 2018 9:46 pm by Twin
» "Rastimo zajedno" radionice za roditelje blizanaca u Rijeci!
ned oľu 06, 2016 8:29 pm by Ivana
» pozdrav mamicama i trudnicama!
sri pro 02, 2015 10:41 am by Twin
» Golubinjak 2015 - godišnje druženje!
uto lip 09, 2015 4:19 pm by Ivana
» Treća,četvrta.. trudnoća pa blizanci, a prava kao za jedno dijete
uto sij 13, 2015 9:27 pm by zana
» pucanje noktiju na nogama
pet sij 09, 2015 4:52 pm by mimi mirna
» jednojajcani ili dvojajcani?!
sub pro 27, 2014 7:36 pm by Twin
» Da li uvesti kravlje mlijeko prije navrsene godine? :/
čet pro 18, 2014 5:32 pm by Twin
» Robica za bebe
sri pro 10, 2014 1:15 am by tamara1989
» Lijep pozdrav svima
čet stu 27, 2014 5:57 pm by Mediha