čizmice za sv. Nikolu??

vjerujem da vas večina sprema neku sitnicu za dijete od sv. nikole za nagradu za dobrotu, poslušnost, vrijednost i koju šibu da se ne zanesu
potaknuta čuđenjem jedne starije žene koja nije mogla vjerovati da ćemo mi čistiti naše čizmice, prave i njih staviti na prozor, baš onako kako sam to ja radila kad sam bila mala (mi nismo slavili Božić u današnjem materijalističkom smislu i nije bilo djeda mraza koji je nosio poklone doma, osim sindikalnih poklona i vrhunac je bio sv.Niko... još su mi živi osjećaji i doživljaji priprema i očekivanja i voljela bih da malo te čarolije osjete i LiL dok su još mali )
pa da vas čujem - čistite li čizmice (tj. oni)
kupujete gotove platnene ili izrađujete??
neke radove smo već vidjeli, ne škodi ih copy-paste i tu
al ono što me zanima, jel stvarno izumro običaj čiščenja čizmica i stavljanja istih u prozor (odškrinuti naravno, da niko može ući)

nije izumro sonja. meni su platnene nekako umjetne.. više volim čistiti prave čizmice premda u njih stane jedino - šiba
ja svojima dam i poklon i šibu ali meni je to više kao ukras i tradicija a ne zato jer su bili "zločesti"

sad mi je lakše
ajd, nisu ni ti pokloni nužni
ja se još sjećam sadržaja, skromnog, ali je izazivalo oduševljenje a nije mi falilo inaće tih slatkiša.
šiba obavezno, neki bomboni u boji pakirani kao rondo kojima se ne sjećam ime, čokoladice i par takvih sitnica i "glupe mandarine"

haha ja sam dobivala čokolade šibu ali i krampusa njega se najbolje sjećam onda bismo se brat i ja danima igrali s njima.
za poklone se uvijek brinula moja baka. još sad kao da je vidim da stavlja poklon u čizmu.. naravno ja sam jednom škicnula i onda sam shvatila da ne dolazi sv nikola nego je to bila baka uf i djeca moraju odrasti

prevrijedna sjećanja
ja se ne sjećam trenutka osvještenja, nije prošlo bolno očito

oh, seka i ja smo obožavale sv. Nikolu...čizme prave očišćene...na prozor... a ujutro naranče, kinder jaje, zlatna šiba, kaugume i neka sitna igračka...ništa skupo, ali uvijek nas je veselilo!
potaknuta vašim komentarima i mi ćemo u prozor staviti ali šlapicu, jer čizmicu nemaju!

mi stavljamo prave čizmice, iz praktičnih razloga namjerno gumene - više u njih stane Šibu od mene nikad ne dobiju, od none obično šibu i slatkiše, od mojih satkiše a od nas sitnicu a ove godine sam ograničila slatkiše i dobit će pika slika i gormita i čokoladicu i dosta. A 10 čokolada i hrpa mrazova im zaista ne treba.
Platnene čizmice su mi više značile kad su visile doma na kaminu kao što amerima vise i to mi je uvijek bilo lijepo ali to je meni samo za ukras. No to mi eto fali tu doma jer nemamo kamin još ( bit će u knjižnici jednog dana ali sačekat će to još malo) a drugo savršeno mjesto za ih objestiti nekako ne vidim. Kamo ih vi okačite ?

Mi svakako čistimo detaljno čizmice ("jer ako nisu savršeno očišćene, sv. nikola neće tu ostaviti nešto slatko" - tog se rado sjećam iz djetinjstva, ribali smo i glancali da su nam se ruke ukočile , a prethodno bi naravno bili na kakvom izletu u samoborskom gorju).
Što se tiče poklona u mom djetinjstvu - isto ko i sonja "glupe mandarine", u godini najveće krize čak i crvena jabuka - ali nama djeci u zg su to bile prve mandarine u godini i zaista smo im se veselili. Toblerone bi bio bingo, najveći zgoditak. inače malo suhih smokava i badema/lješnjaka/oraha. naravno i šiba (jer smo bili puni kreativnih zločestoća). ali specijalna fascinacija nam je bio onaj tamno crveni šuškavi celofan ili što već je, u što su bili zamotani. to je kao i uskršnja jaja farbana komadićima luka bio "nepobitan dokaz" da sv. nikola kao i zeko ipak dolazi iz nekog drugog svijeta (jer "naša mama to ne bi mogla napraviti sama, a tog isto nigdje nema za kupiti" - tako smo mi to argumentirali. kasnije s negdje 8g. bi dobili i žvake, pa nam je to dodatno zadalo mozganja oko postojanja sv.nikole, jer "nema šanse da bi nam mama kupila žvake".)

Moj se tata rado sjeća jedne nepodopštine koju je s frendom izveo negdje '42 u jednoj zagrebačkoj "elitnoj" ulici (kapric, ti znaš kojoj ) : dan ranije su skovali "ratni plan" i na sv.nikolu u ranu zoru obišli prozore prizemlja (nekih svojih frendova) i iz odškrinutih prozora "pokupili" pravo bogatstvo (jabuke i suhe šljive i slično)


Naš današnji "običaj": prošle godine smo čizmice stavili na bijelu dekicu a sve plišance, životinjice i lutkice posložili uokolo kao da im se dive i s čuđenjem gledaju. to ih je odmah privuklo, mada su imale samo 1g skužile su da je to nešto "wow".


inače, cure, evo jedne super metode za discipliniranje, pokupila sam je od
jedne mega-bake u čekaonici. dakle, kad su vam djeca nešto zločesta ili
im pročitate opasne namjere samo zaprijetite značajnim tonom: "Sveti
Nikola SVE gleda..." i umire se za tren. Čak mi se čini da se i moja i.
zamislila na tu rečenicu, bilo kako bilo, zaista djeluje.

pika mojima djelovalo ali i prestalo.

u nas je ciscenje cizmica jedva cekam,ja sam cistila cizmicu dok god se nisam udala a onda nikola prestao dolaziti ,a sada sa njim skupa svi cistimo

i mi cistimo cizmice. ok, prosle god smo cistili papuce i smjestili ih na prozor i onda su se cdom cudili ujutro kad su nesto nasli unutra

ove god ce bit cizmice i stavit cu im unutra cokoladice i to je to

a sto se mojih sjecanja tice, odvijek sam voljela Sv. Nikolu. i dan danas ga volim ali nesto malo manje otkako sam odselila od mame jer mi je mama do zadnjeg dana dok sam zivila kod njih uvijek spremala pod jastuk da me doeka ujutro

sjecam se da kad sam bila mala sam vjerovala da to donosi Niko, a kasnije kad sam skuzila da je mama, godinama sam ju pokusala uhvatit da vidim kad to ona radi i nikad ju nisam uhvatila. zena je ispunila sta je trebala i u 26god nikad nije bila uhvacena

i znam da mi je to do zadnjeg dana bilo odlicno i svako jutro sam se veselila kad bi zavukla ruku pod jastuk a tamo suskavi papir, unutra zvake i dorina sa ljesnjacima

Mi kao mali nikad nismo čistili čizmice, nije bilo sv. Nikole ni poklona, ni šibe. Vjerojatno jer smo morali imati vojni režim, ne dao Bog da ti netko vidi na prozoru nešto prije nove godine. Tako smo skrivećkli i bor kitili 24.12. (moja mama je htjela), no bio je u sobi do negdje 28.12. kad je smio u hodnik da ga se vidi. Poklone smo dobijali samo za Novu Godinu, nije se zbrajalo tko je bio dobar, nije se ni pisalo pismo djedu mrazu jer se znalo da se to tata obukao, ili susjed...
Okrutna realnost od malena.

Moji klinci nemaju čizmice, platnene, osim za vrtić , ali su i to ukinuli, pa možda povješamo na kamin. Problem je što igračka ne stane u nju, pa će ju mandarina popuniti ... , a igračka pored.