povratak na posao-organizacija

A joj, bas mi je zao!
I meni fali to vrijeme s njima, fali mi vrijeme da se vise igram s njima, ali to nisam toliko imala ni kad sam cijeli dan bila s njima. Zadnja 3 dana sam cijele dane s Helenom, pa uvijek nekud jurimo, doktori ovi oni, rucak, i da, jos kao radim od doma. Ma stignem se poigrati 20min s njom. Sto mi je zao ali eto. Tako je. Na kraju sam opet kvalitetnije vrijeme provodila kad su se vratile iz vrtica pa kad smo isle van na voznju biciklom i rolanje i kasnije jos bojali drveno cvijece s temperama.
Nadam se da ce biti bolje!
A sto oni kazu? Jel i njima falis, jel prenosis to na njih ili je njima OK? Po nekim teorijama i njima poslije 3 g treba sve vise njihovog drustva a manje mame i tate.
Da, sto se meni promijenilo na poslu je ta neka 'vaznost' posla. Meni svi ti problemi na poslu izgledaju bezveze naspram onog sto radim doma. Odgajati djecu mi nekako ima sasvim dobar smisao i kad dodjem doma, vise ne razmisljam o poslu vec se potpuno iskljucim iz toga.

Ja umirem od straha dok pomislim da cu se jednog dana morati vratiti na posao. Kad sam se poslije Tamasa vratila na posao nisam to osjetila kao olaksanje, no, srecom, kratko sam radila pa ostala trudna i onda sam bila s njim cijelu trudnocu i dok malci nisu napunili 9 mjeseci. Uglavnom, jos se nisam zazeljela posla .

I oni su ljuti. Jos kad skuze da vjerovatno nece ici na more, a vesele se cijelu godinu tome...i da ce nam ovako zivot mozda izgledati za uvijek...
Ja sam krepana kad dodem. Cesto radim i duze, pa sam ful malo s njima. Ma ima tu jos x faktora, ali necu ovako javno preko foruma o tim stvarima.

Da mogu bila bi doma sa svojom djecom (to ne mora iskljuciti njihov socijalni zivot naravno) i to mi je najljepsa stvar na svijetu.
Ovak svu energiju portosim na tudu djecu, od kojih neki, nazalost mene i ostale djece, bas i nisu bas najugodnije drustvo.

ja sam nakon Zrinke skoro opet ostala trudna i od drugog mjeseca trdnoće sa twinsima bila kod kuće sa Zrinkom i sad planiram sto duže bit kući sa djecom nadajući se da zbog financija neću opet morati putovati i stizati sve obaviti u kući i ići na posao.
najgora mi je pomisao sto će oni morati jaslice i vrtić,a do sad je svaki pokusaj da Zrinka ide vrtić ili kratke igraonice zavrsio sa bolestima svih troje i zarazom rota virusom, grloboljama i slinavicama itd.
ne kažem da djeca ne trebaju proći to sve ali mi ih je žao ovako malih,a i da krenem na posao to bi značilo mnogobrojna bolovanja sto danas malo koji gzda tolerira na duže vrijeme,a vrtići ne vole naravno primati bolesn djecu....s čim se u potpunosti slažem
za sad nam je ovako naporno ali i predivno jer smo skupa kod kuće i svaki dan kuhamo fini svježi ručak i onaj koji volimo i guze su nam čiste sto ne znamda bi im bilo tako u jaslicama i vrtićima.
sigrno se za njih neće nitko brinuti bolje od njihove mame.....

Joj moji će u vrtić sa 2,5 god, i već sada osjećam grižnju savjesti.
Moram se vratiti na posao jer nam je financijski neizdrživo, još jedna zima i grijanja na plin...užas!!! Što se tiče posla ne mogu ni zamisliti kako ću se organizirati kada krenem na posao jer mi je sadašnji tempo savršen.
Ustajem u 5i20, sve počistim,popeglam, skuham ručak i tuširanje dok one ustanu u 8, pa oko njih, presvlačenja, igranje, papanje. U 12 idu spavati i onda često i ja zaspim na 1 h, oko 2,5 ili 3 je buđenje, pa papanje, igra,šetnja, kupanje i opet spavanje u 21, a zatim opet pospremanje, malo sa mužem i oko 23 ili 23i30 spavanje. I posvećena sam njima kada kod su budne 100%