organizacija svakodnevice sa duplićima

[quote="doubleeć"]
Pa kad to stignes, imas dobre spavalice ili? quote]

Po danu dok spavaju, koristim vrijeme da napravim nešto. Sad još uvijek dosta spavaju, iako primjećujem da se to već jako smanjilo za razliku od prije kojeg tjedna. Ali, imaju period kada su budni 4-5 sati uz možda koje 10 minutno spavanje i onda ako se to poklopi taman kad mi mašina završava, već deseti put zapnem preko usisavača koji je nasred sobe jer ga ne stignem spremiti ili taman počnem s pranjem podova, onda ovih par kvadrata podova brišem po tri sata. Tako da nije to tako sve super kako je možda ispalo iz posta.

Ljudi kad vide da sam sama s njima, sažaljavaju me i tješe da će kasnije biti lakše. Ali, mene nekak trenutno najviše plaši za koji mjesec kad počnu puzat i kad budu svugdje kak će to biti, a onda će biti i više budni. Ovak su još u krevetiću i nemrdaju.

Kak je to kad počnu bit po cijelom stanu?

June je napisala:
Kak je to kad počnu bit po cijelom stanu?

vrlo zabavno... dok pužu još nekako se da izdržati,ali kada se počmu dizati na noge (što su moje cure počele već ima mjesec dana) onda možeš napraviti nešto samo kada one spavaju...ovako non stop moram paziti kuda se penju,koje su kjige dohvatili sa polica itd...

ali vjerujem da će ti i to pružiti jedno veliko zadovoljstvo...nešto posebno je kada vidiš dva mala bića kako zajedno pužu kroz kuću jedno za drugim,zajedno se smiju,plaču,igraju i sve drugu...

glavno da su oni nama živi i zdravi,a umor ćemo zaboraviti

Sretno!!!

I&S je napisao/la:mislim oni se sami zabavljaju ali kao da im je bitno da ja sjedim kraj njih (blaženi laptop )..malo se igramo , malo se oni zaigraju pa se ja družim s vama, ali sve na podu, nesmijem mrdnuti...
probala ja kad se oni zaigraju da se udaljim malo (bar do kuhinje koja nam je spojena sa boravkom - znači jesam u drugoj prostoriji ali ko da i nisam) .....eeee...ljudi moji oni ko mali radari.....jesam li nogu pomaknula glave prema meni i čekaju moj potez....ako se uvjere da je sve ok nastavljaju s igrom

uh, sjećam se toga, ma čim bih primaknula kompu, gotovo, moram natrag k njima. zato sam i napisala da sad tek kužim kako mi je prije moglo biti lakše, samo da sam se znala organizirati. pa kud su mogle male bebe od 2,3 mj otić? mislim da smo mi mame prvih par mj imale taj separacijski strah, a kasnije, kad smo ga mi prevladale, dobila su ga naša djeca. i opnda se mi bunimo. tek što su počeli kužiti svijet oko sebe i samostalno se kretati (puzati), mi bismo da se zadovolje jednim te istim jestom jer mi moramo skuhati/pasaugatu/oprati veš. a njima je kuhinja (na kojoj i dan danas makar jedan sjedi kad ja kuham) nepresušno vrelo zanimljivosti, usisavač jedna super nova igračka, a kad peremo pod, svaki od njih ima svoju krpu i pomažu nam pa imaju osjećaj veće vrijednosti!
u biti, najlakše je biti general poslije bitke i nama koje smo pojedine faze prošle, pametovati vama koje ih tek prolazite. nema, svaka mora proći isto, prije ili kasnije, i učiti iz vlastitih iskustava.

June kad postanu mobilni zaboravi na tip top stan, zaboravi na cvijeće i ine dekorativne sitnice/krupnice. ja sam zaboravila na visoki sjaj svoje kuhinje od visokosjajnog mediapana, zaboravila sam na alu-žaluzine koje izgledaju kao da su im krajevi bili na trajnoj ondulaciji, zaboravila sam na besprijekorno čist pod (iako se svaki dan po nekoliko puta prebriše i usisa), zaboravi da ćeš u dohvatljivim im pretincima/ladicamamoći držati išta što nije neuništivo, zaboravi odlaske na wc u miru (osim kad je netko drugi s njima još doma)...ali, ima to sve i svojih prednosti: moji su naučili da je prolijevanje vode "mokro", da je peć pec-pec, da je ulje - ulje (pogotovo kad ga se izlije po podu!), da se tupperware ne može razbiti, ali tanjuri od keramike mogu pa, iako su i jedni i drugi u dohvatu, tanjure više ne diraju...dakle- da bi djeca mogla znati što smiju, a što ne - trebaju neko iskustvo. Po mome mišljenju, iskustveno je učenje najbolje učenje. I treba naučiti uživati u tome s njima!

twin -

Ja jedva cekam da propuzaju, maknut cu sve sto cu morat i gotovo. Nadam se da ce bit lakse kad ce moci same istrazivati, ovako jos ovise o tome da ih ja non stop zabavljam kad se jadnice ne znaju pomaknut tamo gdje bi htjelw

nadam se da ti neće biti kao meni.....ja jedva čekala da propuzaju i da ja malo odahnem (opasne stvari i sve čime se mogu ozljediti davno maknute) sad vise po meni non stoop...priljepci se prikvače za noge i to je to...nemrem mrdnut a da se oni za minutu ne nađu di i ja.....i još cvile...ko da se natječu koga ću prvog dignuti gore a ja ih nekada dignem a nekada malo i ignoriram...pa zaboga moram i ja malo jesti, sjesti, popit vode i sl.....

primjetila sam da samo gledaju koji potez bude napravil onaj drugi.....
a svađe oko igračaka....joj... kad im nešto nije pravo odmah k meni....

ivan malo pipne luciju, ona u dreku...
lucija ivanu uzme igračku, pak on u dreku....

zapravo na neki način sam očekivala da će biti ipak malo više samostalniji a ispalo mi je još gore....

ali da te ne plašim, vidjet ćeš....možda tvoji budu samostalniji

Auccc

Al opet cvile i sad pa ... bar ce cvilit tamo gdje ja u tom trenutku moram biti ahhaha i to bez da ih nosim
A ne znam- u nadi je spas

imam dojam da su moji puno manje cvilili prije nego sad.....
sad stalno za nešto cendraju i odmah k meni da ih dignem i sl....

I&S je napisao/la:imam dojam da su moji puno manje cvilili prije nego sad.....
sad stalno za nešto cendraju i odmah k meni da ih dignem i sl....

taj dojam ćeš imati svaki dan...

meni se čini da se faza vrišteče priljepljenosti uz mamu može najlakše prebroditi i možda čak i skratiti upravo tako da se uzme maramu ili sl. (ili bilda) i nosi plačljivce non-stop sa sobom, pričajući im što sad mama radi. Zatim se počne malo pomalo ponekad umjesto da se malog/malu ponese reći "mama sad ide samo ...".

Na taj način dijete brže nauči nazive za pojedina "gubljenja iz vidokruga" i stekne povjerenje, odnosno zna gdje je mama i što radi dok je oni ne vide. (pamćenje je najvećim dijelom vezano uz imenovanje, tj. dijete puno lakše pamti ono čemu može pridružiti verbalni komentar)

do tog sam zaključka došla kad sam i sama s ca. 8mj živčanila (zapravo susjedi na moru su se bunili) što mala stalno vrišti pa sam joj rekla "e sad ću te prilijepiti za mene pa da vidimo" - i u roku od tjedan dana se vrištanje značajno smanjilo.

Sjetili ste me na neke stvari koje je radio stariji sin... uf, dakle tu ih je samo dvoje odjednom.

Javim se za koji mjesec, pa ćemo vidjeti u kakvom ću stanju biti. ili Ima i lijepih i ugodnih faza, kao i onih manje ugodnih, ali kao što je netko napisao - sve ih moramo proći - a i ono što je najvažnije proći ćemo ih. To ja kao sebe tješim.

Evo, prošlo je par mj od mog posta, pa da se javim kako preživaljavamo.

Maleni su sada 8 mj, polako se kreću, nije to još pravo puzanje, ali tu su stalno negdje. Kad pogledam unazad do sad nam je najteže bilo oko 4 mj kada su već bili dosta budni, pa nisu ni željeli stalno ležati, pa ih je trebalo nosati jer bi inače stalno plakali, a dvoje odjednom... pa nisu još znali držati ni igračku... A, sada se zaigraju s nečim, gmižu po podu, međusobno se igraju sa starijim ili sjede u stolici za hranjenje pa se tamo zabave, a ako i morm biti uz njih, sjedemo na pod i barem su mi ruke slobodne.

Naravno nije uvijek ovako jer nekada je tako naporno da zbilja jedva odem do wc-a, ali opet meni lakše od kada su na podu i od kada se mogu kretati.

....moje dame su sutra 4 mj moram priznat da mi fali ruku.... E je puno strpljivija ali L kad je gladna ako taj tren nije kad je ona zamislila ja vama ne mogu opisat kakav je to plač...izdajam se i dajem im na flašicu podgrijavanje traje 3 min ali to je takav plač da ponekad imam osjećaj da će me susjedi prijavit za maltretiranje...ništa je ne moze tada zabaviti ... a kako da se tu drugacije organiziram ?????????

draga sve je to normalno ne daj se izluditi

twiksići je napisao/la:....moje dame su sutra 4 mj moram priznat da mi fali ruku.... E je puno strpljivija ali L kad je gladna ako taj tren nije kad je ona zamislila ja vama ne mogu opisat kakav je to plač...izdajam se i dajem im na flašicu podgrijavanje traje 3 min ali to je takav plač da ponekad imam osjećaj da će me susjedi prijavit za maltretiranje...ništa je ne moze tada zabaviti ... a kako da se tu drugacije organiziram ?????????

i meni je jednom žena što čisti stubište zvonila na vrata, no kad sam joj rekla da sam sama s blizancima, više joj to nije palo na pamet.

ugl. kao što Miki kaže - preživjet ćeš i zaboraviti!

drži se!

twiksići je napisao/la:....moje dame su sutra 4 mj moram priznat da mi fali ruku.... E je puno strpljivija ali L kad je gladna ako taj tren nije kad je ona zamislila ja vama ne mogu opisat kakav je to plač...izdajam se i dajem im na flašicu podgrijavanje traje 3 min ali to je takav plač da ponekad imam osjećaj da će me susjedi prijavit za maltretiranje...ništa je ne moze tada zabaviti ... a kako da se tu drugacije organiziram ?????????

Kod nas je bila ista situacija. Mislim da priroda to dobro uredi, pa je uvek jedno dete strpljivije. Moja jedna je trazila u istoj sekundi, pa je uvek ona dobijala prva. Druga je jadna cekala na red, ali srecom joj je seka bila brza na klopi. Sto se podgrevanja tice, ja sam uvek (i to i sada radim) podgrevala u mikrotalasnoj, a to traje mnogo krace.

kruna je napisao/la:...i meni je jednom žena što čisti stubište zvonila na vrata, no kad sam joj rekla da sam sama s blizancima, više joj to nije palo na pamet...

Mozda je off, ali me potsetilo na nasu trenutnu situaciju. Imacemo ovih dana sastanak stanara zgrade, posto nas je komsija sa sprata ispod nas tuzio da nam bebe imaju jako tvdre patofne, pa ih on cuje kako hodaju....