kako je dolazak blizanaca promijenio vaš život....

jao, pa najveću promjenu uopće nisam spomenula, a to je
da smo u ovih godinu i pol
preko 200 puta bili u ambulanti, spec. pregledima, kontrolama, kod neonataloga, pedijatara, okulista, ortopeda, gastroenterologa, neuropedijatra, 2!!! psihologa (goljak ne priznaje nalaz psihologa iz klaićeve!!), nefrologa, dječjeg ginekologa (nisam ni znala da to postoji, al poslao nas gastroent.), na goljaku kod fizijatra, fizioterapeuta, logopeda...
i da, naravno: u našoj premiloj zaraznoj gdje nam je jedna sestra (kad sam nakon ležanja tamo zbog upale pluća i gripe došla 5.dan s totalno dehidriranim djetetom od njihovog rota virusa - sve to duplo) rekla
da joj je zlo kad nas vidi!!!!!!!!!
(naravno, ona se šalila i bila je divna prema nama, ali ja sam se ipak osjećala loše i dobrabno čekala opet 5.dan preko 39,7 da se opet tamo pojavim - jer nimalo nisam mama paničarka)

Pika voli brojeve

Ajoj Pika pa vama je stvarno veselo. Ja da pokucam u ove 3,5 godine kad pobrojim i cjepljena bili smo kod doktora mooožda 20tak puta.

Ajme Pika...zbilja ste se nadruzili s doktorima. Biti ce valjda bolje.
Mi smo tu imali srece, osim uobicajenih pregleda u prvoj godini kod ped, upale bubrega, nefrologa i cistografije zbog refluksa s Benijem + upale i operacije uha s Erikom, nije nas bilo kod dr, niti im sta dajem sama na svoju ruku. Sad je vec godina prosla od Erikove operacije i ful smo zdravi...
kuc-kuc
Koma mi je ovo sto ti pises. Mrve male...

nisi sama pika

decki zdravi ali zbog toga sto se desilo kad su se rodili i mi smo svaki mjesec isli na 2-3 pregleda

ista spika, neuropedijatar, fizijatar, ortoped, okulist, na pocetku neonatolog, endokrinolog, ali smo psihologa i jos jednu pretragu izbjegli jer sam smatrala da nema potrebe

ali sam nakon prvog rodendana rekla da mi je dosta vucaranja sa zdravom djecom po bolnici i vise nigdje ne idem. ok, fizijatra i ortopeda smo zavrsili

Cure kad ovo čitam onda je moje ništa mi smo samo imali remenčiće 6 tjedana 4 upale uha kod Ivana Matija rota virus i noćnu infuziju te Ivan bronhitis a Matija laringitis a zaoboravih nos i upale grla skoro svaki mjesec obavezno

Naš se život dolaskom blizanaca zapravo i nije previše promijenio, osim posla koji nosi veći broj djece. Promijenio nam se dolaskom prvog djeteta, i to u smislu da nas sad više nije dvoje nego troje. Ograničio nas je jedino utoliko što je sin morao posvuda sa nama jer ga nismo imali kome ostaviti na čuvanje, tako da smo uvijek i svuda išli zajedno ( putni krevetić je bio non stop u autu) Mm je puno putovao, a obzirom da sam ja bila na porodiljnom, svuda smo išli s njim( bili smo čak i u Irskoj). S tri mjeseca smo ga vodili na skijanje. Promijenilo se to da više nismo mogli navečer u kino ili nekud van, ali svega toga smo se nauživali ranije tako da nam i nije teško palo.
Odnos između mm i mene se nije pokvario, dijete nas je još jače zbližilo. Moram priznati da je Tamas bio jako dobra beba, od tri mjeseca je dobro spavao, bez obzira gdje smo bili, nije bio plačljiv, tako da je sigurno i to doprinijelo dobroj atmosferi.
Ni prijatelji se nisu udaljili, bez obzira na bebu.
Sad kad je došlo još dvoje djece nema puno razlike. I dalje hodamo gdje god nam se ide. Ponekad je super, ponekad naporno ( za vikend smo išli u muzej pa smo skužili nakon 20 minuta koje smo budale). Trudimo se pronaći vremena i za nas dvoje. Ja ponekad žalim što nemamo prilike bar ponekad izaći sami, no kad imamo priliku ( kad smo kod mojih ili njegovih) iskoristimo je.
Još nešto, T je bio poprilično zdravo dijete, a J i P za sad također tako da smo obilaženja doktora i bolnica izbjegli.

kad čitam neke vaše postove shvatim da mi i nije tako loše. Hvala Bogu, nisam imala rizičnu trudnoću, roili su se veliki i zdravi i ni sada nemamo problema. Dojiti je bio teško, ali sad je super i ne bih prestala.
Odnos s mužem se promijenio,ali u smjeru koji nikad ne bih pretpostavila. Prije smo bili ja i on protiv svih (karikirano rečeno), a sad je on i njegovi protiv mene i mojih. Prije toga nije bilo - kako se sad promijenilo?!
Mislim da kao mama znam što je najbolje za moju djecu i da imam pravo tražiti da se moje odluke poštuju, zar ne?! Sveki sve u potpunosti ignorira i to je glavni razlog što smo se muž i ja udaljili: on drži maminu stranu i ne vidi u čemu je problem! Meni se više ne da objašnjavati, pa više nema ni iskrenog razgovora, a odlasci njima su prava tlaka.
Možda tražim kruha povrh pogače, ali tako se trenutno osjećam i ovaj forum mi je postao ispušni ventil!

dok gledam unatrag vidim kolko sam bila u zabludi da se moj odnos s mm nije promjenio!udaljili smo se 1000svjetlosnih godina!ali mislim da svaka majka stavi djecu ispred muža!sada dok pokušavamo to vratiti natrag nejde baš tako spontano i lako .

ak bum još što pročitala rastat cu se prije nego se rode ......
a joj pokušat cu neke stvari na vašem primjeru izbjeći.....

probaj ga nezamarivat i ne vikat na njega za svašta ko što sam ja radila ali da je bio pravi muž i otac znao bi da ženi s postporođajnom depresijom treba nježnosti a ne šutnja da se izbjegne svađa!blizanci nose puno brige i odricanja a ja sam imala dojam da je sve na meni osim financija

sve ste već napisale,i to tako slikovito i ljepo opisale da se nema što dodati ali ipak da i ja nešto kažem,
prva velika sreća je moja Natalia,uživam u svakom trenutku provedenim sa njom od kad se rodila pa tako i danas.sretna sam zbog našeg ljepog odnosa,i trudim se da tako i ostane unatoč pubertetu koji ju ipak mjenja.
druga i treća sreća su moji blizanci Nicol i Gašpar,i od prvog dana najviše vremena sa njima smo provele ja i moja kći,suprug stalno radi jer inače ne bi ni bila doma sa njima,tako smo se podjelili i to mi je u redu,iako mm puno pomaže svaki trenutak koji je sa nama doma.puno mi znači što ih uvijek mogu ostaviti na sat-dva kod svekrve i svekra koji žive blizu nas i vole ih čuvati,a tu je i Natalia kojoj nikad nije teško uskočiti i pomoći ako treba.
odnos sa mm je ostao isti,život nam je rođenjem blizanaca postao zahtjevniji,naporniji, bogatiji,sretniji i ni za što na svijetu ga ne bi mjenjali bez
obzira na sve.

Moj savjet je samo ne zanemarujte mužiće - oni su vam nježne biljčice i traže isto našu pažnju- Podjelite obaveze i nađite vremena samo za vas dvoje. Brak ne može dobro funkcionirati bez komunikacije i intime a ako toga dugo nema teško je to povratiti. A brak u kojem su rođeni blizanci još je "napornije i teže" održati od "običnog"

slušajmo svi tetu Alex, ima point! a ima i krasan brak!

Zbog velikih finansijskih problema, zbog velikih obaveza i stresa oko brige za blizance, zbog velike kcerke koja je u pubertetu i jednostavno nemoguca, zbog stalnih svdada izmedu nje i muza , ja i on smo se strasno udaljili, svjetlosnim godinama ,cini mi se...uopste vise ne razgovaramo, ako ne racunamo kratke recenice ,povisenim tonom...ali znate sta???

Uopste me nije briga!!!!

ipak bi bilo dobro da učinite nešto po tom pitanju...vaš je odnos prevažan, ne samo vama (tebi možda nije ovaj čas - iako se nadam da se nešto u međuvremenu promijenilo na bolje), nego i djeci koja to gledaju, upijaju i uče o odnosima muškarci-žene. Uostalom, još je dug život pred vama, čuvajte se da vam starost bude ljepša!

Da Ivana, mjenja se svakim danom ....uporno radimo na tome ...hvala ti na podrsci