Preseljenje u potpuno novu sredinu

tanja je napisao/la:cure u nekom sam razmisljanju... kad bi vam se pruzila prilika da odselite iz sredine u kojoj sad zivite, zajedno sa obitelji, na neko drugo mjest, npr cure s mora u unutrasnjost ili obratno, bi li se odlucile na takav drastican korak? ponovo poceti sve od nule, ostaviti obitelj( mamu, svekrvu Razz , rodjake i prijatelje) i sve sto volite ovdje gdje sad zivite, u zamjenu za jednu neizvjesnost, gdje neznate nikoga ni na poslu ni u skoli djeca itd...
jel bi mogle? zasto da i zasto ne, obrazlozite molim vas...

maksi je napisao/la:E ja sam to davno napravila kada sam odselila u Umag. Ostavila obitelj, prijatelje, krov nad glavom. Jedino što sam tada bila sama. Bez dečka, muža, dječice.
Sada bih isto to napravila(rado bih se vratila doma). Naravno pod određenim uvijetima a tu prvenstveno mislim na posao i moj i od M.
A zašto bih se vratila doma???? Manji grad i život puno mirniji.
U Rijeci mi se čini da trčim za vremenom. WTF

tanja je napisao/la:ajmo konstruktivne razloge, zasto da i zasto ne odseliti u nepoznato( recimo to tako)

biljana je napisao/la:Tanja, a kuda bi ti? I zašto?
Meni je svojedobno padalo na pamet da se preselimo u ŠI, zbog mora naravno. Ali sad je Ivan u školi tu ima prijatelje.
Nakon ove situacije svi su mi rekli da odem k svojima da se odselim i sl. Ali ne bih. Sviđa mi se tu puno je zelenila, a i prvenstveno zbog djeteta kojem je ovdje lijepo.

Od idućeg ljeta imat ćemo obnovljene bazene 10 min od kuće. Ljulja

tanja je napisao/la:biljana, samo sam napisala da sam u takvom nekom razmisljanju... pa me zanima bi li koja od vas to napravila i pod kojim uvjetima...
ako se ikad odlucimo na takav korak, prvo cu vas obavijestiti...

[quote="maja"]mi smo svojevremeno htjeli odselit na novi zeland i u njemacku

zasto? pa imamo velike apetite a u ovoj drzavi je to nemogu ostvarit. nista nas nije vezalo za rijeku ni hrvatsku osim rodbine ali i to se moze "obavljat" jenom godisnje u 8.mj roll

odustali smo jer... nemam ni ja pojma zasto. da nam se pruzi prilika otisli bi sa vrlo malo razmisljanja

[quote="sonja"]ja - bi
radi mene ne bi bilo problema, navikla sam. sa 13 sam otišla od kuće, prošla samobor, varaždin, šibenik...
al pošto su u pitanju djeca koja već sad imaju neke navike i prijatelje tu, malo teže, ali sve se da i može.
uvjet bi mi bio da bi se na taj način stambeno zbrinuli i da M i ja imamo osigurane poslove. dakle, uvjet mi je financijska sigurnost. što vjeorjantno ne bi bilo toliko puno bitno da smo sami, al obaveze i djeca ne pitaju. pa od sad ipak razmišljam ovako Wink
dakle, bi... nemam problema sa navikavanjem. ne straši me nova sredina ni ljudi. bilo bi mi žao da djeca pate zbog toga, al vjerujem da se sve da izvesti.

[quote="maksi"]Ma Zagreb mi je super. Barem ima ceste. roll

[quote="sonja"]i mi smo htjeli na Zeland Smile
možda bi i otišli da nisam bila sumnjičava prema online priskrbljivačima papirologije.. bla, bla... pa tad nešto novo uletilo u plan i tako ostali. al isto mislim da bi jako lako zaprašili preko granice. ja bi rado u Qatar. tamo M ima rodbinu, al nisu baš raspoloženi za pomoć Sad

tanja je napisao/la:a ona utopija o idilicnom zivotu? selo, kucica u cvijecu, voce povrce iz vlastite proizvodnje? eko uzgoj kao nacin zarade? mislite li da je moguce? s djecom? naviknutom na asfalt?

sonja je napisao/la:odrasla na selu, sad živim na asfaltu.
žao mi je moje djece koja nemaju ono što sam ja imala na selu.
ma koliko se taj život nekome činio "zakinutim", zakinuta su djeca u gradu.
za djetinjstvo je selo idealno. kasnije sa srednjom školom, faksom... mijenjaju se potrebe i grad je pogodniji. al ja da mogu birati sretno djetinjstvo za svoju djecu. odabrala bi selo

sonja je napisao/la:a o čem razmišljaš tanja, slavoniji ili??

tanja je napisao/la:ma spremamo se na put krajem mjeseca u slavoniju pa mi malo proradila masta o tome kako bi bilo tamo zivjeti. ja i B bi bez beda mogli, al neznam za djecu iako vole tamo biti.. skola je blizu, vrtic isto, doktori, jedino mm ne bi imao tamo posao kao sto ima ovdje al mastam o tome da imamo neko svoje eko imanje, bla bla bla..
ma samo ser silent bezveze, kad os tog ionako nikad nece nista biti... al da bi voljela, voljela bi...

mozda si trebala iskopirati sve postove
al evo..
razmisljam o tome sto bi bilo kad bi bilo.. tj kako bi bilo kad bi bilo..
dakle i dalje me zanima vase vidjenje stvari, bi lisse cure iz unutrasnjosti mogle preseliti na more i cure s mora u untrsnjost i poceti negdje ispocetka daleko od svih, mame tate, svekrve :P

i kakvo je vase vidjenje stvari bi li se moglo zivjeti u takvoj okolini samo od recimo nekakve eko farme( govorim o preseljenju na selo)i nekakvoj ajmo tako rec utopiji, tj idilicnoj slici zivota na selu, kucica u cvijecu, djecica koja slobodno trckaraju kroz vocnjake i vrtove, pa onda ta eko farma...

ili je sve samo u mojoj glavi i ponovo zabrijavam..

gdje bi se ti selila ?

pa mislim da ovisi o osobi, ja ne bi mogla...volim vinkovce,tu su mi svi, iz istog razloga nisam otisla s mamom , tu sam od rodenja,uzivam tu, i ne smatram se seljačinom kak drugi misle da jesmo, pa da imam potrebu otici u neki veci grad,tj."civilizaciju"...


ovisi ti jel bi se selila iz losijeg u bolje...ako bi bili drugaciji uvjeti, vjerujem da bi svi pretrpjeli malo da im bude bolje...ne znam,ima puno faktora..
hoces tamo imati ikoga, s kim popricati, popiti kavu odmah prvi dan nakon useljenja a ne cekati pol godine da se skompaš s nekim...
ovisi i o poslu, jel bi mogla naci nekakav svoje struke ili bar jednakon dobar kao i ova ovdje...

ne znam...

Iskerno ja bih voljela u Austriju, u jedno lijepo mjesto, blizina Linza.
Kad bih znala da mi je siguran posao, meni i suprugu .Odmah bih otišla što se mene tiče, al moj M nije za to, on je Slavonac i tako je ostalo, ne može on bez zemlje, svojih životinja.

matea, ja bi u slavoniju
nije mi problem skompati se s nekim, znam kakav je zivot tamo, al eto, samo razmisaljam o tome... masta moze svasta tako su mi rekli...

Mi smo prije tri godine htjeli otici u Irsku...nasli smo na sajtu njihove vlade da traze useljenike mlade bracne parove bez djece ili s malom djecom...navodno zbog drastičnog pada nataliteta...nudli su posao za oboje, stan, vrtić za djecu....to nam je bilo super, jer oboje smo zaljubljeni u Irsku...nesto smo zapetljali oko papira i ništa...

iz ove perspektive gledano, ako bi odlazili, bilo bi to sad dok su još djeca mala...ali baš sad o tome ne razmišljamo, jer smo sretni tu gdje jesmo, u malom gradu, prepunom zelenila, rijeka, dragih ljudi, s poslovima koje volimo... Tu uskoro počinjemo graditi svoju kućicu u cvijeću, samo za nas četvoro...tu sam presretna i sad ne bih htjela otići...a poslije ko zna...kakvo je stanje u zemlji ne bih trebala reci "nikad" jer je za djecu ipak najbolje da zive u nekoj uređenijoj i sigurnijoj zemlji

ja bih mogla, bilo kamo unutar Hr, a izvan u određene zemlje s "mediteranskim" ili usporedivim mentalitetom.
nimalo ne mislim da je život u manjoj sredini ili na selu "seljački", to misle samo oni rijetki koji bi htjeli biti nešto što nisu i ne mogu (ima ih hrpetina na zg-špici svake subote).
a eko-život je (nadam se ) itekako moguć, čula sam nedavno da je gospodarska komora objavila da trenutačno imamo samo nekih 5-10% eko-proizvodnje u odnosu na ono što od nas očekuje EU!!! dakle: samo kad čuješ cijene šačice voća iz milićevih reportaža po skandinaviji... mislim da ti je to dovoljno da se marljivim radom za nekih 20godina obogatiš. na tv je bio neki čovac koji je prvi u hr zasadio trešnje u plasteniku i ima ih rasprodane po fantastičnim cijenama -sve za izvoz... a svako malo čuješ reportažu o ljudima koji su pobjegli s asfalta i uživaju u Lici, Gorskom Kotaru.....
mi u zg imamo eko-povrće od familije sever (potraži na net-u) - oni su se zbog nedostatka posla prebacili u poljoprivredu (čini mi se da sam tako čula na nekoj emisiji, možda i griješim jer to ne piše na njihovoj stranici) i tako im dobro ide da ni ne mogu zadovoljit potražnju.
evo: http://www.eko-sever.hr/naruc.htm

od severa kupujem u dm-u. trenutno imam griz od pira i zao mi je sto je u zg jer bi kupovala od njega svasta nesto, ako ne i sve

ma ja bi mogla ali mm ne. on voli brzi tempo i nogomet. mozda ga jedan dan lupi u glavu. ja pak mislim da nije precesto sa klincima pa ne vidi koliko je ova nasa okolina katastrofa za njih. prijateljica stanuje u rijeci ali na brdu i ispred kuce joj je livada a kuca usred sume i njoj i klincima je odlicno. ujutro izade van, stavi klince u pjescanik, do pjescanika bazen, ljuljacka i svasta nesto i udri brigu na veselje

di u slavoniju ?ne znam sta da ti kazem...


gdje bi mogla ovako gledajući..mozda u neko mjesto u blizini zadra,m gdje ima dovoljno stanovnika a ne neka pustos u koju samo dolaze turisti...lika, zagreb, istra ne bi bas niiti mi se ista posebno svida...

Ja bi mogla unutar Hr jedino u Pulu, ostalo mi priznajemo po općenitom mentalitetu ne paše a Slavonija mi je lijepa ali nebi se ja tamo našla. Općenito ja jesam za vrt i cvijeće ali tu prestaje moja zemljoradnja Imam pola Krka zemlje kad bi htjela obrađivati ali ne hvala, moj tata je "pobjegao" od toga sa 54 g u školu u RI a mogao je biti jači od Katunara - moj ded je bio najveći uzgajivač/prerađivač vina na Krku a jedini nasljednik mu nije volio zemlju kao ni ja.
Van bi, zašto ne , jedini uvjet je financijska stabilnost i dobri životni uvjeti za moju obitelj a gdje je to točno već je manje bitno. I svakako blizina nekog većeg grada jer ja bez šopinga ne mogu

Općenito gledano ako imaš san i nešto želiš onda je to nešto ono pravo za tebe . Nemože tu netko komentirati da ili ne jer nismo svi isti, ali snove treba težiti ostvariti.

Evo još jednog lokalpatriota.
Ja ne bih nigdje dalje od Rijeke. Dakle Istra i Rijeka.
Obožavam ovdje biti, puno puta sam morala privremeno otići, i svaki taj put kad bih se vratila, sve sam više i više voljela svoj kraj.
Za mene definitivno vrijedi ona: "svugdje pođi - kući dođi", najdraža Pula.

To ne znači da ne razmišljam o preseljenju. Uvjeti života diktiraju i ako budem primorana, radi posla, preselit ću se i ja (i obitelj), ali to će biti dok ne zaradim mirovinu i onda se vraćam doma. To su samo opcije, A (ZG) i B (Frankfurt), zlu ne trebalo, ali lakše mi je živjeti kad znam da imam opcije.

Općenito gledajući, jako mi je teško bez mora, bez mirisa i pogleda na njega. Znam puno ljudi koji dijele moje mišljenje, oduvijek.
Ako bi se pitalo djecu, oni bi uvijek radije u gradu. Ne znači da je za njih to i bolje, ali, vjerujem da tako misle. Prva ja! Gradsko dijete, obožavala selo kod jedne i druge bake, ali nikad ne bih voljela tamo živjeti. Moji kolege iz osnovne i srednje škole...svi redom su nam zavidjeli na tome da nam je škola pred nosom, more pred nosom, meni konkretno stadion i sva sila dodatnih sadržaja za aktivnosti. Istina, nikad nisam pomuzla kravu, ali ni ne fali mi. Moja majka je mrzila voditi kravu na pašu od 6 ujutro a od 8 u školu i jedva je čekala da pobjegne sa sela u grad. Nakon 50 godina je promijenila mišljenje (ali nakon 50!), ali i dalje joj je drago da je živjela u gradu većinu svog života.
Evo raspisah se ja.

Ja bi u Zadar ili Biograd možda zato što mi mm ima dosta rodbine tamo pa malo sam upoznala taj kraj nevjerovatno al mm od mm je nekad firma bila tamo a meni je Martimex otvorio parfumeriju taka da bi i to bilo moguče al opet mislim da nebi imala hrabrosti napustit Zg možda da postoji probni rok od 1-2 mj

Branka - dobro si me nasmijala sa svojim postom. prvi dio razumijem, al ovo sa kravicama
pa nije život na selu isključivo "krave i ovce na ispašu, trumbe i gnoj do koljena"
eto, tako jedno gradsko dijete ima iskrivljenu sliku o životu na selu

Sonja je napisao/la:
eto, tako jedno gradsko dijete ima iskrivljenu sliku o životu na selu

Pa vjerojatno. Moja baka je bila rođena 1908 i naučila me kako očerupati kokoš, kako ubiti zeca motkom po potiljku, oguliti mu kožu, kako hraniti kokoši, zečeve, svinje...brati i čistiti fažol, kukuruz, jabuke, šljive...tako da je meni selo samo red, rad i disciplina.

zdraviji život, priroda, životinje, nesputanost u kretanju, buci, izražavanju i stvaranju
nemaju svi na selu kolinja i blato do koljena.
to je jedan od "pogodnosti"... al nije nužno tako.
po meni je selo idealno za djetinjstvo i starost. a od srednje škole pa na dalje do penzije ipak su neke druge potrebe koje traže uglavnom drugačiju sredinu, ali dapače. neki se ljudi itekako dobro i uspješno snalaze i u manjim sredinama, uspješni su, poslovni ljudi, bilo poljoprivrednici ili direktori, a nisu zadrti, zatucani, niti zakinuti.

Pa vjerojatno ne bih selila, međutim nikad se ne zna. Važna bi mi bila egzistencija i prostor za život, pa neki dobar, dobar razlog za preseljenje i naravno da djeca imaju dobre uvjete.
Ja obožavam selo. Ali tu je puno posla na koji nisam navikla, tako da se ne bih mogla baviti poljoprivredom. No imati kućicu u cvijeću, puno kućnih ljubimaca i da se djeca bezbrižno igraju - to da.
Zbog toga i stanujem tu gdje jesam, zbog zelenila oko kuće jer znam kako je važno da djeca imaju kamo van pa makar i jednu livadu, a ne da se odmah iziđe na asfalt i velike prometnice.
Svojedobno sam htjela živjeti u ŠI zbog mora, krasnih otoka i mjesta uz obalu. Ali I. sad ide tu u školu i ima svoje prijatelje, pa ne razmišljam više o tome.
Još da mi je jedna kućica u Tribunju.. :P

E da, i slažem se sa Sonjom kako se prioriteti mijenjaju. Kada dijete krene u srednju, važno je da ide van u grad i da se socijalizira, pa se onda automatski mijenjaju i potrebe u vezi stanovanja - lokacija bliže javnom prijevazu, kulturnim ustanovama itd.

Ja sam se prije 11 g. s obitelji preselila iz Zagreba ( Trešnjevka) u Zadar. Nije da sam baš prešla iz grada na selo, ali Zadar je tada bio stvarno mali, mali grad, nekako poslije rata, čista koma. Nikoga nisam poznavala osim vjenčanog kuma - najboljeg prijatelja mm. Dakle niti jednu žensku osobu osim svekrve. Da mi je bilo lako - nije. Naredne dvije godine sam svako malo išla u Zg. Svakih 15 - 20 dana, jednostavno mi je bilo jako teško priviknuti se da u 2 sata popodne zimi ( kad još puše bura) nema žive duše na ulici, da dućani rade dvokratno, sve to mi je bilo prestrašno.
Onada malo po malo, kroz šetnje sa sinom po parkićima slučajno upoznaš nekoga, pa onda sam ponovno upisala faks ( totalno promijenila profesiju) i tako sada imam divna prijateljstva i danas ne mogu zamisliti da se vratim u Zagreb. Mislim da bih načisto poludjela u onim gužvama i mravinjaku u šoping centrima subotom - nedjeljom. Kad pogledam na TV-u priloge kako cijele obitelji nedjeljom idu na druženja u šoping centre ( zatvoreno-zagušljivo) :shock: , a onda se sjetim da je moja obitelj vikendom na otoku ili se vozikamo brodom nema dileme uopće oko toga gdje terba živjeti. Iako i danas često odem u Zg i naravno volim ja doći i proći i vidjeti kako se sve mijenja, ali živjeti tamo - nema šanse.
Zadar je dans po mom mišlenju idealan grad za jednu obitelj, jer je sve blizu. Odlazak - dolazak s posla samo u par minuta, najviše pola sata. More je blizu, blizina otoka (sela). Grad se u zadnjih par godina razvio i izgradio tako da sada i nemam neku veliku potrebu za zagrebačkim šoping centrima.
Iako da sada moram preseliti ne znam gdje bi to trebalo biti, a mislim da bi mom sinu sada teenageru bilo jako teško promijeniti sredinu. Mislim da je puno lakše preseliti kada su djeca mala jer oni tada puno lakše sklapaju prijateljstva i lakše se prilagođavaju promjenama.
Uh što sam se raspisala, ali to je ukratko moje iskustvo i razmišljanje.