odlasci u goste sa četom mališana

kako izgledaju vaši odlasci u goste sa malom četom mališana.
Pa makar ih bilo samo dvoje, jesu li se vaše navike promijenile otkad su dječica sa vama??
Jesu li se promijenili odnosi prijatelja i rodbine spram vas?

Ja moram priznati da nismo baš nešto poželjni gosti otkad su dječica rođena.
Zašto.... ne znam. opravdanog razloga nema. Nikad nisu bili nestašni u nečijoj kući, više od prihvatljivog (ili su se meni pragovi pomakli :D )
Djelomično nekim ljudima to pripisujem uskračenosti i predrasudama, da su blizanci "katastrofa" za inventar.

Smetalo mi prije pomalo. Pogotovo kad smo prvi put ušli jednoj jako bliskoj osobi u kuću, a njegova žena skoro nije iz kože iskočila naočigled. Nije nas ponudila niti da sjednemo, samo je meni govorila, pazi na lampu da ne bace, pazi na ovo, pazi na ono...
bili su još bebe u naručju.
naravno da im više nikad nismo ušli u kuću (niti bili pozvani)

Imate vi kakvih anegdota iz posjeta prijateljima, rodbini....
kako uopće gledaju na blizance ili trojke ili višebrojnu obitelj kao gosta???

možda malo nekome škakljiva tema, al nasmijsmo se svemu dobro, a njih ko šiša
jer pojma nemaju

samo da dodam... promijenile su se silom prilika i naše navike pa se svi skupa ugodno družimo isključivo sa obiteljima koje također imaju dječicu. Ostali nas ne shvačaju :drunken:

Mi imamo zaista prepredivne prijatelje. S moje strane mi smo zadnji dobili djecu pa su svi već znali kako je to s djecom. S muževe strane smo bili prvi koji smo dobili djecu ali ja sam uvijek bila napetija od domaćina. Ne mogu reći da se družimo intenzivno kao nekad , prvenstveno što se meni ne da svaki dan biti s djetetom do 10 navečer vani, ali i to ako treba nije problem. Kako smo inače sami( bez pomoći baka i djedova) bilo je ili biti stalno doma ili svi zajedno van. Moram reći da je tako i sada kad nas je više. Malo više posla, al nedamo se!

meni je to jako bolna tema...otkako su se trojke rodile, nas se krug kumova i prijatelja smanjio za tri cetvrtine...
nitko nas ne zove ili ako da onda se zna desiti da pitaju: A, vi bi svi dosli?? na to odgovorim, ne, nitko ne bi dosao. gdje nisu dobro dosla moja djeca nisam dobro dosla ni ja.
a svi znaju koliko ih imamo. i zapravo ne kuzim, ako smo s njih 5 bili u velikom krugu drustva rado vidjeni i rado uzvracali pozive ,sto se promijenilo dolaskom tri male slatke bebe.
uh, sad mi je opet tesko, malo si mi otvorila ranu....

tanja, takvi ljudi nek ne budu ni dobrodošli kod tebe.
ko ih šiša.
valjda se ljudi prestraše djece.
pogotovo tko ih nema ili ima samo jedno.

desilo se i nama da bi bilo naglašavano da dođemo sami.
pa čak i na vjenčanje moje bivše prijateljice. ja sam uporno ignorirala mogućnost da dođemo bez njih (jer je vjenčanje bilo popodne u intimnom okruženju,bez puno buke), a ona je uporno ponavljala isto.

pogodi jesmo li išli??
a ti prijatelji nisu imali apsolutno nikakvih razloga da žele baš da LiL ne dođu. dapače, otkad su se LiL rodili vidjeli smo se dva puta i ta dva puta kod nas.
znači... vidjeli su ih ko bebe.

mene čak ne boli to.
znam da su moja djece dobra i dobro odgojena. čak i mrvu sramežljivi u društvu.
al me čude malo takve reakcije ljudi na djecu.
???

do sada nisam primjetila da smo bili nepozeljni,a sad sa cetvero neznam bas.vidjet cemo.hahahah.

Mi smo zadnji od svih prijatelja dobili djecu pa to nije bio problem, no ljudima koji imaju jedno ili nijedno 2 il više je PUUNO. Iskreno mi imamo više "novih" prijatelja sa foruma i iz okoline sa djecom nego što se družimo sa starima koji su u nekom drugom svjetu i problemima sa možda već većim klincima i ...
Da rezimiram nije mi se desilo da smo nepoželjni ali neki od njih su postali meni nepoželjna destinacija iz drugih razloga.

Cure, baš mi je žao i zapravo ne mogu vjerovati. Ovi naši koji nemaju djece uglavnom su muževa ekipa (još iz srednje škole) i kako su mene prihvatili na početku tako su i naše klince. Zaista smo uvijek pozvani, neki dan smo išli u svatove( bili smo za vikend u Hr) i kad smo došli samo s malcima svi su pitali gdje je Tamas( njega su baka i djed poveli sa sobom na neko roštiljnje).
Bila je samo jedna situacija kad smo bili kod moje rodice u novom stanu. Inzistirala je da dođemo, a znala je da T nemamo gdje ostaviti i non- stop ga je upozoravala( a ja stvarno mislim da je on mirno dijete, tad je imao1,5 god). Sad kad nas pozove, mm joj otvoreno kaže da ne dolazi u obzir i neka oni dođu nama.

hop

tek sad vidila temu

prije djece smo izlazili u drustvo, nitko nije imao stanove tako da nije bilo druzenja po kucama. dosli su klinci, ta su "prijateljstva" isparila i dosla su neka nova.

ali ni sad ne idemo bas po kucama jer nismo od toga ali ni ne pozivamo bas prijatelje jer nemamo prostornih mogucnosti za to.

znam samo da ovi prijatelji koji su "ostali" nemaju nista protiv da dodemo sa klincima, dapace, jedni mi "idu na zivce" jer nas stalno zivkaju da dodemo sa klincima

a zamislite, oni nemaju djece i uzivaju gledati kako decki sve istrazuju, ne brine ih prolivena voda po podu, zapackan pod, prljave ruke od palacinki, mackanje rukama po prozorima, cak su nas pozvali da idemo sa njima na vikend, da ce deckima biti super u prirodi. to se zovu prijatelji i normalni ljudi

dakle ti si ta koja mi je danas ponovo zagrebla ranu

a kad sam vidjela da je netko digao temu smrzla sam se...

ma nije mi to bila namjera

ma znam

Evo da se i ja malo raspišem na vašim temama.
Tanjić, nemoj tako....
Pa kod mene si bila i ja mogu svima posvjedočiti da ste ekipica kao za mali ročkas, s obzirom da je stan od 50m2 bio ispunjen djecom vašim odlaskom je nastupila skoro gluha tišina (ostalo ih je samo moje 4) he he he...
I iskreno nije ostao ni trag nereda ili ne znam čega.. valjda ljudi imaju strah da će njihovi besprijekorni domovi biti demolirani kao na filmu... Za razliku od tvoje četice , Karlov prijatelj R. jedinac napravi takav lom i kaos da po njegovom odlasku čovijek pomisli da su pijavice poharale stadionom.

E sad da budem iskrena mi imamo svega par prijatelja (koji su ostali ) valjda kroz život uvijek imamo različite interese. Prvo dijete sam dobila prva u društvu i apsolutno mojim curama postala višak (to užasno boli) ... naravno da ih danas razumijem ali onda smo im valjda bili slatki ali bolje na daljinu ...
Danas pak sa ovim malenima u dobi kad Darkovi imaju svi već odraslu djecu i valjda im je dosta dječijih nepodopština , opet nismo baš dobrodošli i najpoželjnije društvo... Uglavnom krug prijatelja koje posjećujemo se jako smanjio. Da me smeta, pa i ne... ne volim nametati sebe, a isto tako vjerujem da bi te ljude smatrala uljezima i u svom domu.

Mi imamo samo Lukasa za sad i prvi smo dobili bebača u našem krugu prijatelja...
Nitko nas nikada nije izbjegavao ili ne pozvao ako se nešto slavi...
i u svatove idemo svi zajedno...
kad dođemo na druženje k nekome nitko ne upozorava na ne znam lampe ili tako nešto... jer ipak i pazimo da ne polupa nešto...
krug prijatelja nam se samo povećao - sad se družimo i s obiteljima s djecom...
i kad netko od njih dolazi k nama ja jednostavno rađe maknem nešto što mi je dragocjeno nego da stalno upozoravam njihovog kikiča...

Mi smo isto nešto manja ekipica, ali do sad nikuda nismo išli bez klinaca. Svi znaju kakva su djeca, da u gostima nemogu sjediti jedan sat i ništa ne pipnuti. Naravno sve je dozvoljeno do određenih granica koje se i naravno poštuju. Nisu nikakvi hahari. Bilo kuda da idemo idemo sa klincima a gdje to nemožemo ne idemo ni mi. Mi smo svi ko pupčanom vrpcom vezani....

Mi za sad nismo imali takvih problema. Uglavnom kad dođemo bez njih (što je rijetko) napadaju nas zašto ih nismo doveli. Mi smo isto među zadnjima u društvu dobili klince, a oni koji ih još nemaju rade na tome pa su im blizanci baš super. To je ono što sve slušamo...da bar mi dobijemo blizance! A ja im se samo smješkam... Inače su mi klinci kad dođemo u goste od uvijek bili dobri, bolji nego doma...valjda zato jer im je sve novo i zanimljivo. Tako da ih svi uvijek hvale...a da ih vide doma kad su u elementu i kad ih ne mogu polovit ni za glavu ni za rep . Jedino su se sad počeli čerupat (u zadnjih 2-3 mj.) kad nekud dođemo a tamo sve igračke po jedna...a oni uvijek zapnu baš za istu...i onda je dreka .
Ja spadam u one mame koje jure za djecom kad smo kod nekoga i pazim da ne naprave nekakvu glupost. Meni to smeta...kad mi netko dođe s djecom u goste i onda zasjedne dok meni klinci demoliraju kuću koju mi nisu ni moja djeca demolirala. U biti nije stvar u djeci nego u roditeljima. Makar je kod mene namještaj na minimumu i sve prilagođeno za igru, ali kad su mi jednom došli prijatelji i netko od klinaca je toliko skakao po kindiću da je podnica pukla na pola...e pa to je malo previše. Sreča što sam otkrila kad su već svi otišli doma.

kriva tema , oprostite... eto

Nettuna je napisao/la:kriva tema , oprostite... eto

ja te razumijem

netko je opet spomenuo lampu
ne...ne... nisu moja djeca nikad ništa nikome devastirala, ali ni tad nisu sišli s naših ruku jer su bili bebe od 7 mj.
ali taj sam pristup je bio dovoljan da nikad više ne kročim u tu kuću.

Ja imam svoje susjede i imaju vecu djecu od mojih, i ta djeca vole moju djecu,jako se zaigraju, uvijek smo svi dobrodosli, i oni su kod nas uvijek dobrodosli, inace sam ja malo napetija, znam kad je Ivan prosuo casu soka po stoljnjaku, ja se uspanicila odmah se pocele ispricavati, kaze meni susjeda, ma daj sta ti je, opracemo ga sta sad nije smak svijeta.

Ma djeca su djeca...pa nitko normalan ne može očekivat da mirno sjede sat vremena dok mi odrasli meljemo i pijuckamo kavicu. Ali svatko zna kakva su mu djeca. Moja su u gostima dobra pa ja ipak nikad ne skidam pogled s njih i skačem ćim prime nešto što ne treba ili rade nekakvu glupost, dok s druge strane imam iskustva sa roditeljima koja znaju da su im djeca zločesta za poludit i oni ipak mirno sjede dok ovi sa strane demoliraju sve pred sobom. I samo tu i tamo viknu...X nemoj to radit, a X baš za inat ubaci u petu! To me izluđuje...kad me netko dovede do toga da bi najrađe tuđe djete klopila po guzici. Srečom takvih nemam puno. Večina ih je dobra i tak se lijepo igraju da mi je super kad dođu...malo se odmorim jer su oni zauzeti igrom.Tko zna kakvi budu moji za dvije godine...možda ni nećemo ići u goste

takve roditelje treba po guzici
van teme, ali primjerak iz istog roda - bili na plaži. dečkić od cca.2 godine jurca okolo i diže kamenjei baca u more. do nisu kamenčići već kamenčine da je malog jedan prevagnuo i nabio se. na toj se plaži kupaju djeca, bebe.... i ne bi baš bilo lijepo da nekom sleti kamenčina od cca. 1 kg na glavu dok se brčka u pličaku.
a roditelji - leže na udaljenosti od cca. 5 metara i jedno drugom daju znak glavom, tipa "vidi ga"
i jednom su rekli x nemoj, normalno, dijete ih nije ni čulo.
tek nakon malo pobune su ga došli i odveli, u protestu.
zamisli!!!

možda kojim slučajem taj kamen doleti roditeljima u glavu...
možda bi i trebao...možda bi onda skužili...
ah, svakakvih ljudi ima...

Imam komentar na TANJIN post: pošto ja potječem iz mnogobrojne obitelji i moji roditelji imaju prijatelje koji imaju puno djece nama je pitanje : A,VI BI SVI DOŠLI???? posve normalno ...... znali su nam ga postavljati i drugi a i mi njima.....pogotovo ako se nekoga zvalo na ručak, roštilj i slično....nije isto spremiti za još 2-3 i za još dodatnih petero....
drugo je kad se nekog zove na kavu...onda se to ni ne pita....hehe, moja mama se već tolika u tom istrenirala da odma kaže koliko nas dolazi ....sad sam se ja udala i otišla pa joj je "lakše" ...dok ne rodim i ne dovedem joj blizance

pa koliko vas je brace i sestara?

nas je petero....a imamo prijatelje koji isto imaju petero, pa 2 x prijatelje sa trinaestero i tak.....+ još veliku rodbinu (mama jedinica, a tata 10 braće i sestara).....tak da su nama ta pitanja stvarno uobičajena i uopće nema ljutnje