Stilovi odgoja

Ali odnosi se na sveukupnost zbivanja, dakle nema cistog stila

1. Demokratski
2.Autoritarni
3. Popustljivi

ad.1. Demokratski (suvremena obitelj)
Karakterizira ga pristup djetetu "po mjeri djeteta", dakle, metode primjerene situaciji i uzrastu djeteta, dakle poticu se sloboda i izbor djeteta i djeca se susrecu s pozitivnim autoritetom. Roditelj mora voditi dijete demokratski, ne prestrogo, ne prepopustljivo i zna se sta se smije a sta se nesmije

ad.2. Autoritarni (patrijahalna obitelj)
U ovom stilu odgoja dolazi do zlorabljivanja autoriteta, bespogovornog odbacivanja tude volje i zahtjeva (djetetovog). To je lako provediv i trenutno "najefikasniji" stil. Temelji se na strahu i gusi osobnost djeteta, zlorabi njegovu emocionalnost i stvara nesigurne ljude. Nakon sto dijete ovlada strahom (pocetak skolovanja/pubertet) javlja se revolt/otpor

ad.3. Popustljivi (bolesno dijete, jedinci, stariji roditelji)
U ovom stilu se javlja potpuno odsustvo autoriteta odrasle osobe. Dijete je mjerilo i centar obiteljskog konteksta, odnosno, sve mu je podredeno. Malo je bolji od autoritarnog jer su blaze poslijedice, odnosno nema trauma i strahova, ali se dijete gubi u "nevodenju" i nemoze se pouzdat u roditelje. Tesko se snalazi u grupama odnosno ne prihvaca "pravila grupe" sto vodi ka neprihvacanju u grupi, potom nastaju agresivci, sebicna i razmazena djeca

zanima me kakvo je stanje (iskreno) kod vas

kod nas je demokracija u kombinaciji sa autoritarnim... doduse, autoritarni je nesto rjede, kad je mama na rubu zivaca i treba joj 2 min da se opet ukljuci

iskreno je meni teško reči iskreno i točno, svjesno težim ad 1. a bojim se ad 2 i ponekad imam osjećaj da sam previše ad 2
da li je opravdan taj stah ili ne, morala bi pitati nekog oko sebe.
ali svi nastojimo biti ad 1.

ma ja sam za malo autoriteta... mislim da su granice moralnosti drasticno pale... kad se samo sjetim Oprah showa i djece sta rade u osnovnim i srednjim skolama

Recimo 1 ali sa elemntima 2. Neke stvari moraju biti kako ja kažem ili nikako. Možemo se dogovarati oko svega ali dati ruku preko/uz cestu, ne se penjati na ogradu, ne dirati vatru ... je čista 2.
2 je i kad puknem i izgubim živce nakon što im 5 puta lijepo na 1 način objašnjavam i nudim kompromise.

a dobra si

iskrena

ma bez pogovora, te stvari koje su opasne nisam tu računala, to je definitivno čista dvojka inaće bi značilo trojku

Aleksandra je napisao/la:Recimo 1 ali sa elemntima 2. Neke stvari moraju biti kako ja kažem ili nikako. Možemo se dogovarati oko svega ali dati ruku preko/uz cestu, ne se penjati na ogradu, ne dirati vatru ... je čista 2.
2 je i kad puknem i izgubim živce nakon što im 5 puta lijepo na 1 način objašnjavam i nudim kompromise.

evo točno ovako je kod mene za sad i pokušavam svog muža naučit tome , jer jedan dan ih popne na prozor , a drugi dan im zabranjuje da se penju , amo sam ja mišljenja da su oni još mali da bi razlučili kad smiju a kad nesmiju i oko toga se ja i mm malo prepiremo ,ali ću zato za mm uvest čistu 2. :o

iskreno?
nastojim bit 1, sve češće sam 2 u povremenoj kombinaciji s 3. loše, ali to ste pitale.

kad sam imala samo LL, odgajali smo ih zaista uglavnom autoritativno (dakle, to je 1, a ne autoritarno-2). sada, kako sam često sama, i nemam vremena, volje ili strpljenja izdogovarati i objasniti svaki put zašto nešto treba, niti saslušati njihove želja i mišljenja, onda na kraju zahtijevam poslušnost, da bi svi preživjeli lakše (npr. večeras - mm radi, ja svih četvoro moram okupat, nahranit i staviti školarce u krevet na vrijeme, a oni bi pritom nešto drugo radili, ili se jedan hoće kupat, druge ne bi sad, jedan bi cicu, drugi kruha, treći vode, četvrti cedevitu.....). ali već mi se vraća kao bumerang....točno kako gore piše, Luka mi počinje jako prkositi, i to je upravo to.

a permisivna sam kad ili ne mogu sprovesti ono što tražim (jer npr. kažem da operu ruke, a ja presvlačim pelenu i ne mogu ih povest u kupaonu ako sami ne krenu, a oni onda odugovlače....), pa na kraju više puta ponovim zahtjev, koji na kraju prođe neispunjen, bez posljedica. jednostavno, ako kuham, i nešto mi je na vatri, a svi gladni i nervozni, onda neću svaki put ugasiti i ići se objašnjavat s njima. ili nećemo jest do ponoći.

i tako - zahvatila me stihija, odgoj je svakakav, ali bitno da smo živi. na žalost, to je istina.
sve se nadam da ćemo se s vremenom uspjet izorganizirat da ipak posvetimo i vrijeme i pažnju nekako pravedno svima, i da onda vratimo dosljednost u kolosijek....

zatzo sam ivana napisala demokratski da se ne zbune na prvi pogled (autoritativni i autoritarni)

a slusaj draga... umorna si, "puno" djece i to je to... znam da ces uhvatit sve konce i da ce ti zivot polako bit laksi...

ne sekiraj se... sve ce doc na svoje... evo, koliko god se pokusavam postavit kao "pozitivni autoritet" isto sam izlupala Alana neki dan radi pramena kose

ja mijenjam devizu iz "sve se može strpljenjem", u "divan je demokratski stil - kad NISI na rubu živaca, i imaš releativno dobro posloženu logistiku".
ne kažem da se neke mame ne nose dobro sa stresom, ima i takvih - čast izuzecima. samo ističem da je sve mnogo teže u težim uvjetima.

Aleksandra je napisao/la:Recimo 1 ali sa elemntima 2. Neke stvari moraju biti kako ja kažem ili nikako. Možemo se dogovarati oko svega ali dati ruku preko/uz cestu, ne se penjati na ogradu, ne dirati vatru ... je čista 2.
2 je i kad puknem i izgubim živce nakon što im 5 puta lijepo na 1 način objašnjavam i nudim kompromise.

Ma identično...ne bi to bolje složila!